SVID radio

Još malo pa su izbori. HDZ je angažirao sportaše u nadi da će ljudima zatitrati živac krda i da će zajedno u «masi u kojoj smrdi ali je toplo» osigurati im pobjedu. Jasno, zabranili su one spotove koji ukazuju na njihovu državotvornu nedosljednost, ali već je Orwell u svojoj 1984 pokazao kako jučerašnji prijatelj postaje današnji neprijatelj.
No, tko zna, možda sve to nije stvar pragme, već sazrijevanja stranke?
Ipak, prebrzo se dogodila ta preobrazba da bi bila uvjerljiva.
Što se još događa?
Još jedan album TBF-a se proglašava remek djelom. Postali su nedodirljiva institucija hrvatske rock, hip hop, pop i ostale kritike. Tko nešto kaže protiv, leti iz kritičarskog ceha Tajna?
Po meni i još nekolicini djelatnika radija najvjerojatnije duhoviti i angažirani tekstovi.
Imali smo i raspravu o vrijednosti baleta i plesa. Svi se slažemo da je ples nešto «ful fora i zabavno» samo se razilazimo u tome što jedni tvrde da je ples «ful fora i zabavno» samo kada se sudjeluje u njemu, dok je gledanje baleta ili neke plesne predstave jednako gledanju i uživanju u potezima igrača monopolija, a da se u tome ne sudjeluje, dok su drugi takvo tumačenje s gnušanjem odbili nazvavši ga primitivnim.
Prvi su odmahnuli rukom i rekli da sve što se može primjeniti na gledanje plesa može i na sport koji je «ful fora i zabavno» samo kada se sudjeluje u igri, dok je gledanje neke utakmice ili natjecanja jednako gledanju i uživanju u potezima igrača monopolija, a da se u tome ne sudjeluje.
Prvak u monopoliju agitira za HDZ – kao neka vijest iz budućnosti.
Ali i ovako monopolisti iz T-ht-a agitiraju skrivečki kroz svoj «spremimo naše ili slično» za HDZ.
Ali oni su igrači , a ne gledatelji, zato ljudi, ako želite da vam stranke plaćaju za pojavljivanje na njihovim izbornim plakatima i spotovima, nemojte biti pasivni promatrači – postanite igrači.

Nisam vidio da je jedan pasivni promatrač ikada pokupio slavu i blago, to ide samo igračima. Ali slavu i blago im omogućuju upravo pasivni promatrači čiji je jedini smisao života divljenje prema igračima. Upravo to divljenje pasivnih promatrača igrače čini atraktivnima strankama.
Stoga kada bi svi postali igrači, stranke više ne bi mogle zajebavati ljude sa angažiranjem istih, jer ne bi bilo tom stupidnog divljenja promatrača, čiji bi smisao života, od kad su postali igrači, bio pronači način kako nadmašiti druge igrače.
I cijeli svijet bi postao jedno šareno i veselo igralište i ljudi nikada više ne bi trebali raditi poslove koje ne vole, jer bi se svi igrali.