Mnogi me pitaju odakle crpim životni optimizam. Ja se pitam koji optimizam? Ne znam ni sama, odakle mi to nešto što me pokreće iz dana u dan, na ovaj način na koji me pokreće.
Vjerojatno je to nešto u meni, u mom položaju zvijezda ha ha ha.., ustvari prije bih rekla da je to stvar izbora. Dobro, možda malo i karaktera.
Iako kad se retrogradno vratim unatrag nije optimizma bilo oduvijek, nisam se s njime rodila, nisam čak ni odrasla u takvoj obitelji, nisam ni imala društvo s tim životnim uvjerenjima. Imala sam sasvim žešće faze crnila, kad je sve oko mene bilo, crno, kad su svi oko mene bili crni, kad ništa ali baš ništa nije imalo smisla, kad sam bila sama sebi najveći neprijatelj, kompleksi i autodestrukcija do daske. Tako to obično krene. Krene polako i uzme te. Najprije ti uzme mali komadić tebe, pa onda svakim danom te uzima sve više i više i više, i onda nakon nekog vremena ili nakon dosta vremena uvidiš da je to ustvari tvoj životni obrazac. Da je to crnilo toliko sraslo s tobom da misliš da je to nešto što je normalno. Da je to takav život i da je crna sudbina pogodila od svih ljudi baš tebe.
Počneš vjerovati da se u tvom životu događaju samo loše stvari, da te okružuju samo loši ljudi, da nikad neće svanuti, da problemi jednostavno nikad ne prestaju, da će te svi iskoristiti, da nikad neće biti para, da te nitko ne može voljeti i vjerojatno se zapitaš, ako me ta osoba i voli, što ona želi od mene da me voli?
Nije to dobro, nikako. Teško je tako funkcionirati. S takvim uvjerenjima zaista se čovjeku počnu događati i takve stvari. Prije ili kasnije. Neizbježne su, čista fizika stvarnog života.
Nakon toliko godina što sam "promijenila" svoj obrazac života po kojem živim iz dana u dan i dalje me kače iste stvari kao i većinu - minus na bankovnom računu, kredit, odgoj, brzina protoka vremena a ja pola toga ne stižem, sigurnost posla, roditelji, propali brak, međuljudski odnosi, bolesti itd...., ali sada, sve to što sam si nabrojala ima sasvim drugu težinu... nije više toliko teško kao što bih nekad mislila, nekako kao da je svijet drugačije okrenut prema tebi.
Stvar je vrlo jednostavna, ili je čaša napola puna ili napola prazna ..... sve je stvar vlastitog izbora.....
Oznake: život, optimizam, izbor
