Javljam ti se da je sve gotovo. Konačno sam smogla snage da okrenem novi list u svom životu.
Otišla sam.
Nakon silne borbe sa samom sobom, nakon toliko razmišljanja i mučenja, donjela sam odluku. Gotovo je.
Ne znam da li te uopće zanima ali moram ovaj trenutak podijeliti s tobom, jer u mom braku sam izgubila i tebe.
Izgubila sam mnogo dragocjenih ljudi i trenutaka, ne trebam nikog i ništa natrag, ali imam potrebu pogotovo tebi ispričati se radi svega. Tebi, koja si mi bila izuzetno bliska, tebi s kojom sam dijelila mnoge lijepe i manje lijepe trenutke u životu. Tebi, koja si obilježila jedan dio mog odrastanja u neke druge sfere života.
Znaš, kroz ovo iskustvo sam naučila životnu lekciju. Vidiš, koliko god mi je bio težak i naporan ipak mi je bio jako potreban. U posljednje vrijeme našeg zajedničkog života više nisam mogla, bila sam iscrpljena, bez snage, bez života, tako prazna, totalno sam izgubila samu sebe u potpunosti sam nestala. Nestala je moja vedrina, smijeh, moj crni humor i sve je nestalo kao rukom odnešeno. Valjda sam dotakla dno. Valjda mi je trebalo da dođem do dna pa da onda isplivam jača nego ikad. Znaš ono kad si mi znala reći da sam ja baš kao feniks ... ponovno se rađam iz pepela.
Otišla sam bez drame, samo sam mu rekla da je gotovo! Gotovo je, ali ovaj put zauvijek i ne želim da se nečemu nada. Tako je i bilo. Često sam mislila na tebe, da li da ti se javim ili ne. Nekako nisam mogla, povrijedila sam te i to jako.
Odlučila sam, kad se sve ovo završi javiti ću ti se. Još jednom ti šaljem bezbroj do neba velikih isprika za sve, to nisam bila ja, to je bio netko drugi. Ili sam to ipak bila ja pod utjecajem raznih okolnosti.
Ne znam ni sama.
Ma znaš što? Nisam ja ljuta na njega. Ja sam ljuta na sebe što sam si dozvolila takve situacije, ljuta sam na sebe što nisam bila jača, što se više nisam borila, ljuta sam što sam poklekla, što sam podilazila i popuštala. Ljuta sam na sebe!
Još jednom ti šaljem velike i iskrene riječi isprike za to što sam te povrijedila znam da to nisi zaslužila, ali.... Zašto uvijek u životu mora postojati neki ali ....
Ne očekujem od tebe da mi se javiš, niti ako se sretnemo negdje da me pozdraviš, niti da pričaš sa mnom. Ne očekujem od tebe baš ništa i razumijem te, ne ljutim se ako postupiš baš tako. Znam da sam sama kriva. Ali, želim da znaš da sam svijesna svojih grešaka i zato ti šaljem riječi isprike.
Znala sam duboko u sebi da ću ti se jednom javiti, ali samo nisam znala kada....
Oznake: prijateljstvo, isprike
