Došla su neka nova vremena, u odnosima je sve postalo nekako egzotično.
Jednostavno je postalo normalno varati se, odlaziti s drugima u krevet niti ne razmišljajući o svom partneru. Instant odnosa na jednu noć nikad nije bilo više nego što ih ima sada, sve je lako i sve je dostupno.
Jel prevara normalna? Jel prevara u redu?
Prevara je normalna, kako kome!
Ako netko u kontinuitetu pored životnog partnera i obitelji skače iz jednog kreveta u drugi, onda mu je to valjda normalno. Meni osobno prevara nije normalna, niti će mi to ikada biti.
Što mislim o prevari?
Kroz svoj osebujan život, godine i popriličan staž u partnerskim odnosima prevaru definitivno ne opravdavam, niti je toleriram, niti ne pokušavam naći razumijevanje za počinjenje istog - nema šanse!
U vezi ili braku, kako se ono kaže, mogu pojesti govana i govana, mogu probati razumijeti neka ponašanja, mogu shvatiti da smo svi različiti i indivue sami za sebe, posebni i jedinstveni, sve to mogu sažvakati, razumijeti, prihvatiti ili čak opravdati neka partnerova ponašanja, ali čin prevare je nešto što se niti ne trudim razumijeti, prihvatiti ili čak naći opravdanje jer za prevaru razumijevanja jednostavno za mene nema.
Čula sam nekoliko "izvrsnih" opravdanja svojih poznanica, prijateljica kad ih je tip ili muž prevario i one su uredno prešle preko toga.
Jedno od boljih opravdanja i toleriranja prevare je: "DOGODILO MU SE!"
Mislim, kako ti se tako nešto može dogoditi?
To se ne može dogoditi! U čin prevare ideš svjesno i nema tu trenutka slabosti jer za prevaru ti ne treba 2 sekunde vremena, nego ti treba neko vrijeme i to je tako. Ako nekog želiš kresnuti jer ti se nudi na pladnju, pa nećeš je kresnuti samo tako, ipak realno, od upoznavanja pa do kreveta treba neko vrijeme, u tom vremenu ima dovoljno vremena da staneš, osvijestiš se i razmisliš što radiš i treba li ti to u životu ili ne. Nije baš da se dvoje ljudi slučajno popiknu jedan preko dugog i eto ga na - sex se dogodio!
Ajmo dalje: "ALKOHOL!"
Izgovor na alkohol je meni isto što i izgovor "dogodilo mu se". Ljudi moji, nema tog alkohola koji te može dovesti u takvo stanje da blagog pojma nemaš što radiš. pogotovo ako se namjeravaš potrošiti s nekim. Rekla bih da je alkohol samo stimulans da malo popuste kočnice, ohrabriš se i tada napraviš ono što je planirano ili željeno. Dakle opet, izgovora nema!
Onda ima onih izgovora tipa: ... ona mu se nabacivala i saljetala ga i zavrtila mu glavom i morao je ...
Wtf, ima li ovo uopće smisla komentirati? Tko je što morao? Nitko ništa ne mora ako ne želi. Ja ne moram ništa ako ne želim i nema boga da me natjera na nešto, ako ja to sama ne želim. Nema. Bedastoće i gluposti samo takve!
Super mi je kad tako u tim ženskim kuluarima počnu priče i prepričavanja: pa znaš, to se dogodilo i ovoj, i onoj, i oni su nastavili živjeti kako da nije ništa bilo...
Svaka čast ako se prevara dogodila ovoj ili onoj, još im više svaka čast ako nakon prevare mogu nastaviti živjeti kao da nije bilo ništa, jer nije da nije bilo ništa, bilo je svašta i ne treba se lagati oko toga i zatvarati oči.
Ja tu opet imam svoje mišljenje, ako se prevara dogodila ovoj i onoj to je njihova stvar i ako su nastavile živjeti s time kao da nije bilo ništa - to je opet njihova stvar i njihov izbor i ja im se na tom izboru na neki način i divim, ja želudac za takve stvari nemam.
Mene zaista nikad nije iskreno zamaralo što se tamo nekom XY dogodilo, niti me briga, ali mi je fascinantno kako pojedinci mogu prijeći preko prevare kao preko kupnje krivih cipela? I još k tome, imaju toliko brutalno glupe izgovore.
Jedan isto bolji izgovor mi je: Ali, ja ga volim!
Super, voljeti nekog je divna stvar, na kraju krajeva, svi želimo u životu voljeti i biti voljeni, ali kako možeš voljeti nekog tko nema poštovanja prema tebi kao ženi, majci, partnerici, osobi? Da dotični ima imalo poštovanja prema tebi tada ne bi skakao iz kreveta u krevet. Onda se tu može postaviti i pitanje koliko volimo i cijenimo sebe kao osobe ako si takva partnerova ponašanja dozvoljavamo i odobravamo ih?
Ponavljam se, prevara je nešto što nikad ne bih mogla oprostiti i prijeći preko toga iz više razloga.
Prvo iz ljubavi i poštovanju prema sebi samo sebi, jer da me dotični voli i poštuje ne bi to nikad napravio, u to sam sigurna, sve ostalo su glupi i šuplji izgovori.
Iz ljubavi prema sebi ne mogu si dozvoliti da partner pored mene kreše još XY žena, meni to jednostavno nije normalno bez obzira koliko se mi sada vadili da je neko novo i moderno vrijeme i da je sve normalno. E pa nije baš sve normalno, barem ne u mom svijetu.
Na kraju, kako možeš nakon prevare partneru ili partnerici pogledati u oči, ne znam, ja ne mogu, nisam taj kalibar.
Dalje, povjerenje.
Povjerenje u partnera je nešto što se gradi i slaže godinama. Puno je tu rada i truda da bi se moglo reći: imam povjerenja u tebe!
Samim saznanjem da partner prevario jednom ili više puta moje povjerenje nestane u hipu, nema ga više. Gotovo je. Sve ono što smo gradili godinama radi samo jednog nepromišljenog poteza ide u vjetar i nema više povjerenja, nema ga.
E sad, tko i kako može živjeti u zajednici s nekim kad nestane povjerenja? Neki mogu, ja ne mogu jer to više ne bi bio odnos, to bi postalo zlostavljanje prvenstveno mene, a zatim i njega. Svaki njegov izlazak s dečkima, pozivi na nogomet ili odlazak na službeni put, ja bih uvijek imala upitnik iznad glave i pitala se: jel stvarno ide na put ili ide potrošiti nešto sa strane?
Dakle, neka pitanja uvijek ostaju. Mirisanje košulja, provjeravanje mobitela, zvanje prijatelja ili bilo kakav oblik provjeravanja da bih opet stekla povjerenje u dotičnog, to mi se ne radi - NEDA MI SE, tlaka mi je to i naporno mi je. Na kraju i zašto bih svu svoju silnu energiju trošila na takve egzibicije ako je on npr. mene prevario i razbio našu zajednicu i na neki način i rasturio moje povjerenje u njega, zašto bih se ja sad mučila da opet steknem povjerenje u nekog jebivjetra koji ne misli svojom gornjom glavom? Neću, ne želim se zamarati glupostima, jer ako njemu nije stalo da do zajednice, onda nije niti meni. Brutalno, ali je tako i opet ponavaljam, da me partner prevari i ja to saznam, bolje je da sam ode jer nakon prevare to više ne bio odnos, to bi bila samo jedna velika patnja, za mene i za njega, ima li to dugoročno smisla? Kako kome, meni osobno nema!
