Iako svi do jednog gotovo svakodnevno pričamo kako cijenimo iskrenost kod drugih osoba, učimo vlastitu djecu da budu iskreni, mi osobno smo kao sve nešto iskreni, zagovaramo iskrenost, međutim kad nam onaj sa suprotne strane progovori iskreno, najiskrenije o nekoj temi, a nama se recimo iskrenost dotičnog ne sviđa ili se ne slažemo s njom, tada nastane nekoliko velikih upitnika iznad glave, usta nam se otvore, a lice momentalno poprimi nekako blijedu boju.
Dakle, biti iskren uopće nije teško, dapače vrlo je lako, ali čuti brutalno iskren odgovor često nije lako, često zapeče, pogotovo ako je taj odgovor drugačiji od našeg mišljenja, jer često smo svi mi jako tolerantni samo na jeziku, a u praksi tolerancija baš nam i nije nešto visoko kotirana.
Isplati li se uopće biti iskren onda?
Neki dan u jednom društvu dotična ženska osoba zainteresirala se za jednog tipa, i tako, kreće lagano priča o dotičnom i igrom slučaja se spomene kako tip radi jedan relativno slabo plaćen posao tj. posao u kojem nema baš nešto love. To je čula dotična zaintersirana i jednostavno kao iz topa ispalila da je dotični na neki način više baš toliko i ne zanima, zgodan je ali... Ali, neda joj se navlačiti s nekim tipom koji krpa od danas do sutra te od sutra do prekosutra...
Nastao je trenutačni muk, diskretno pogledavanje, trenutak tišine, a onda rafalna paljba po dotičnoj, ti si sponzoruša, pališ se samo na lovu, za ljubav nije bitna lova i bla, bla, bla da ne nastavljam, sigurna sam da dalje znate sami kako ide.
Žena me oduševila iz razloga što dok su verbalno rokali po njoj i kako se ono kaže, prali je bez sapuna, žena nije niti trepnula. Uopće nije imala potrebu da se pravda, ništa!
Evidentno je da dotična ima svoj stav, točno zna što želi, a to što misli društvo, jednostavno joj nije bitno!
Zašto sve ovo pišem?
Ovaj primjer navodim iz vrlo jednostavnog razloga, a on je: isplati li se uopće biti iskren i reći ono što misliš?
Naravno, ako u toj silnoj iskrenosti imaš stav poput većine tada nailazimo na klimanja glavom, odobravanja, slaganja i velikodušni pljesak.
Međutim, okrenemo li priču u samo malo drugom smjeru, i ukoliko je naša iskrenost u opoziciji od ostatka društva, ukoliko imamo svoj stav i svoje mišljenje i o kom bez straha progovaramo, e tada nastaju problemi, tada nastaje osuđivanje, tada nastaje etiketiranje, ogovaranje, pljuvanje i ne znam što sve ne.
Zašto?
Samo iz jednog vrlo dobrog razloga. Bili smo brutalno iskreni, otvoreno rekli ono što mislimo i sada smo još i najgori na svijetu?
Zašto?
Dotičnoj skidam kapu jer je iskreno i otvoreno, bez da je trepnula rekla ono što misli, bez obzira što je društvo i tom trenutku, maltene što je nije "spalilo na lomači" jer ona neće tipa koji zarađuje više nego malo.
Mnogi će reći: novac nije važan, ok, slažem se samo jednim dijelom da novac nije važan, ali život je mnogo lakši i ugodniji kad ga imaš, nego kad ga nemaš, zar, ne?
Iskreno, ne vidim u čemu je problem. Žena zna što želi i što ne želi, ne pristaje na ništa manje od toga što želi i još i javno kaže, dakle ne srami se niti najmanje, a i zašto bi?
A opet s druge strane, nije li istina da bi svi do jednog htjeli jedan ugodan i lagodan život u kojem ne moraš misliti hoćeš li imati za platiti režije, kredit, benzin i u kojem ne želimo misliti hoćeš li danas potrošiti 200 ili 700 kn?
Svi bi to htjeli, i svima nam je novac važan i uopće ne pušim priče kad mi netko kaže da mu je novac nebitan jer znam da laže, ako je nekom toliko i nebitan koliko može pričati ostavila bih tu osobu nekoliko dana bez lipe pa da vidimo koliko ti novac potreban u životu, a koliko ustvari ne..
Uglavnom, nije tema novac već iskrenost..
Isplati li se biti iskren u životu?
Osobnog sam mišljenja da treba biti iskren jer prvo si iskren prema sebi, a to je i najvažnije, a onda si iskren i prema okolini pa bez obzira voljeli te ili ne, slagali se s tobom ili ne, čudili se ili ne na tvoju iskrenost. S druge strane kad gledam, osobno više cijenim ljude s kojima "znam na čemu sam" i onda kad mi se to baš i ne sviđa i možda mi nije drago čuti, ali bar znam i upravo radi te osobine koja se zove iskrenost osobno ih više cijenim i poštujem.
Također, isto tako znam da iskren život i život bez dlake na jeziku pogotovo "kad si u svom filmu" i kad živiš onako kako se tebi hoće, a ne onako kako se očekuje o tebe, nosi sa sobom popriličan broj izazova, ali isto tako i poprilično prednosti bez obzira koliko se to ljudima oko tebe svidjelo ili ne, a najčešće im se ne sviđa jer čim samo malo iskorakneš iz mase, više kao da im se ne sviđaš, ne tetoše te, ne gotive te baš previše, ali, iskreno - kao da je to uopće bitno, zar ne?
