Suncokreti na oblacima (blogerica Adrica)

16.08.2015., nedjelja

KIŠA, KIŠA JUUHUHUHUUUUUU.....

Zamračilo se nebo – rekla bih samo: KONAČNO!!!!

KONAČNO BAREM NEŠTO MALO KIŠE I OSVJŽENJA – KONAČNO!!!

Zaista dosta mi je više ove količine sunca i ove nesnosne topline. Da je to bar neka normalna toplina, ajde, progurala bih i to, ali ovo što već traje mjesecima je sve samo ne normalno, osobno – meni je za krepat. Ne živim već cca 2 mjeseca, ja vegetiram!
Koliko god se iz svake situacije trudila izvući ono nešto dobro ovo ljeto baš i nisam uspjela, uništile me ove vrućine i iskreno se divim ljudima koji uživaju u ovim luđačkim temperaturama – ja ne mogu, jednostavno ne mogu, nisam taj tip...

Idem na posao ujutro i dođem znojna kao kad se vratim s atletske staze, znojna, mokra, jedva dišem, skuliram se na poslu pod klimom, ali opet nije dobro pogotovo kad imaš u uredu više osoba čija je normalna radna temperatura na +30 a tebi je recimo optimalno +20, taman super, pa kad staviš klimu na recimo 26 stupnjeva, i ti se još patiš a ekipa oko tebe obuva čarape jer su im nožni prsti promrzli...A onda se moraš malo i prilagoditi njima i povećati temperaturu na klimi pa se opet znojiš, pa te još i računalo grije, pa se ljepiš za stolicu, pa ti se papiri lijepe za ruku, pa si živčan i na sebe i na sve oko sebe jer ti je vruće....

Ali dobro, nije tu kraj muci...Jedva dođeš doma i prvo što upališ je klima na onih svojih optimalnih +20 i nešto sitno, živiš u mraku i danima ne otvaraš grilje jer svaki komadić topline koji uđe u stan je nešto grozno u ovom trenutku. Nije to onaj normalan komadić topline već onaj kad je temperatura iznad +35 stupnjeva – prestrašno!

Veseliš se svom stanu i blagoslivljaš onog tko je izmislio klimu jer je sve baš aman taman i samo moliš svemir da slučajno ne moraš u dućan ili bilo gdje van jer je vani apokalipsa...

Spavanje noću je – nespavanje koje traje već neko vrijeme, naravno, radi topline... Opet paljenje klime pred spavanje i bilo bi super kad bi to bilo ono pravo spavanje, ali to je ono - ubijanje oka... Staviš klimu na laganih recimo +18 stupnjeva i programiraš je na par sati, ali usred noći se ugasi pa se opet budiš sav u znoju, sav živčan i opet je pališ da možeš u miru odspavati barem komadić noći, ili još bolja varijanta je kad ostaviš klimu upaljenu bez tajmera jer recimo zaspeš, pa se ujutro probudiš sav smrznut u krevetu i samo se onako u polusnu zapitaš kakve su ovo polarne hladnoće došle....Dakle, opet ne valja, nikako ne valja...Ove vrućine valjaju valjda samo elektroprivredi jer klima radi, radi, radi i radi....

Odlazak na more po malo osvježenja je kao optimalno rješenje, ali i tu ima izazova samo takvih, od sjedanja u auto, pa putovanja do plaže, a naći mjesto na gradskoj plaži po ovim vrućinama jer ravno dobivanju jack pota. A i more je sasvim malo svježije, nudi samo ono kratkoročno osvježenje, ali dobro ajde, barem nešto...Za to malo osvježenja potrpit ću i to vozikanje i gužvu na plaži i ono urlanje, ma sve ću samo za malo osvježenja...

Odlučim neki dan da odem na barku barem vikend da se malo ohladim, ali ni ta misija mi baš nije uspjela, toplo vani, toplo u moru, noć nemirna i još jedna besana noć, ali barem sam dočekala jedno prekrasno svitanje zore i buđenje novog dana u jednom malom mjestu uz more... To je bilo zaista neprocijenjivo, ali sve ono što je bilo kasnije je bilo opet ravno preživljavanju... Još jedan ekstra topao dan i dizanje temperature u nebesa...

A sve bube koje se pojave ljeti...Majko mila, ubiše me ovi komarci ove godine, ma nitko mi ne može reći da su ovo normalni komarci, ovo su leteće agresivne nemani koje više ne prezaju ni pred čime, ništa im nije sveto, napadaju sve što miriše na krv i kreće se, mrcine koje bodu i kroz odjeću i ne daju mira, prokletnici!

Ok, znam da sam sad nad..... i skroz nezahvalna babetina koja ne podnosi topline i ljeto, i neka jesam jer ovo ljeto nije bilo ljeto, nego preživljavanje pod klimom i u tuš kabini i hvatanje komadića zraka...

Prestrašno..

Ali eto, konačno dođoh na svoje kao i mnogi, konačno pada kiša i donosi barem malo niže temperature koje jamče i normalno spavanje i normalan život i ljudima i životinjama i biljkama.

Konačno je došlo vrijeme da se veselim ovom tmurnom nebu i tamnim oblacima koji donose kišu i osvježenje i barem malo lakšeg života...

Juuhuu, živjela kiša koja zasigurno nosi i malo osvježenja i niže temperature, odoh sretna i vesela prošetati malo po kiši....

- 16:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.