Brak 21 stoljeća ....

utorak , 14.07.2015.

Imam još svega nekoliko prijatelja koji su u braku. Dakle, većinom su svi oko mene razvedeni, u manjini su oni koji su još slobodni.

Ovi koji su još u braku, ako se to uopće može i nazvati brak, često mi je slabo kad ih čujem. Ponekad mi i samoj dođe da im predložim da se rastave jer to što čujem i vidim ne mogu reći da je zdrav brak. Dakle, brak je, ali kakav brate brak?

Časte se raznim vulgarnim epitetima, inate se, prepucavaju se, galame, urlaju jedan na drugog, prebacuju jedan drugom i to ne prebacuju ono nešto što je bilo jučer, već se izvlače stvari iz arhive kad je on njoj jednom nekad nešto ili kad je ona jednom neššto njemu prije 10 godina i bla, bla, bla....

Uglavnom, u mojoj glavi je takav odnos ravan totalnoj katastrofi, jer em što to nešto tj. takav odnos više ne živim, em što mi nije jasno kako se nekom uopće da živjeti takav odnos i u takvom odnosu u kojem je ljubav nešto što se možda nazire. To što nakon kusur godina braka više nema neke lude ljubavi i leptirića u trbuhu to mogu shvatiti, ali to što nema elementarnog obostranog poštovanja, e pa to ne mogu nikako shvatiti.

Ne znam, možda u ovom ludom vremenu je izraz poštovanja kad te muž nazove debelom kravom pred širim auditorijem ili kad ti njemu opsuješ familiju onako po redu, po obiteljskom stablu počevši od oca i majke pa do dalekih predaka. Stvarno ne znam, možda je to sve moda i moderan odnos, brak ili kako god se zvala ta zajednica.

Ali živjeći tako svaki dan u nekom grču, u tenzijama, preljubima, u vrijeđanju s minimalno kvalitetne komunikacije meni osobno je nešto što je strašno i iskreno se divim ljudima koji tako mogu živjeti, zaista im se divim.
Razlozi za ostanak u braku su zaista impresivni, sve bolji od boljih, nema se tu šta puno reći - neutemeljna špranca.

Jedan od boljih razloga ostanka u takvom braku su djeca što ja osobno ne kužim jer djeca uglavnom uče od roditelja i onda se zapitam što mogu naučiti iz odnosa gdje otac majku naziva kravom a mama oca časti gotovo svakodnevno konjem i ostalim domaćim životinjama (blaži oblik). Šta su klinci naučili - ono što vide, takav odnos u kojem odrastaju prihvaćaju kao nešto što je normalno i to prenose dalje u svoj život i u svoje odnose. Dakle, strašno i jadno.

Isto tako jedan od boljih razloga ostanka u braku jer kad netko od njih dvoje "nema izbora" - spika pušiona, izbor uvijek postoji, o akterima ovisi imaju li muda podvući crtu i reći, ok, sad je dosta. "Nemam izbora" je čisti izgovor.

Često iz priča čujem da je razlog ostanka u lošem odnosu financijska konstrukcija, ok, to mogu čak i nekako shvatiti, ali ne i razumijeti jer imam oko sebe ljude koji su nakon razvoda doslovce ostali bez ičeg, bili u podstanarstvu, bez auta i ostalih komocija ali su preživjeli, izdigli su se, našli su ne jedan, već 100 načina za preživljavanje. Nije im bilo lako, ali sada kad su se digli na noge kažu da je vrijedilo jer sreća je nešto što se ne može kupiti novcem, već nešto što se živi. Sad kada je sve to iza njih svjesni su da imaju u sebi neograničenu snagu koju su upravo tim postupkom dokazali sami sebi. Hendlaju svoje životebolje nego ikada.

Razlozi ostanka u nezdravom odnosu su zaista šareni i gotovo često po meni apsurdni, ali svatko zna svoje najbolje i petljam se, ali čisto mi ponekad žao ljudi kad vidim da se toliko pate i tko zna još koliko godina.

Neki dan preletim neki portal i zapne mi naslov za oko koji je glasio tipa: on je premlatio a ona se udala za njega (?!), nisam čitala članak jer mi je naslov bio sasvim dovoljan i sasvim nezanimljiv za čitanje, ali me upravo taj naslov potakao na razmišljanje:

Koliko, ali koliko jako moraš ne voljeti sebe da si dozvoliš da te bilo tko fizički, psihički, verbalno, mentalno ili kako god maltretira?
Koliko se jako možemo ne voljeti kad si sve to ponekad dozvoljavamo?

Mom sinu ....

petak , 03.07.2015.

Moj sine, danas si okrenuo još jednu stranicu u svom životu. Iz moje perspektive si okrenuo jednu malu stranicu života, iz tvoje perspektive si okrenuo još jednu veliku stranu svog života.

Želim ti reći da ćeš u životu imati još beskonačno puno stranica koje ćeš morati okretati i uvijek ih pisati ispočetka.

Život ti je jedna neispisana knjiga koja samo čeka da je napišeš onako kako ti želiš i onako kako misliš da je ispravno.

Sada, kada si završio svoj prvi razred osnovne škole - sretan si, i mama je i sretna i ponosna na tebe, jer svaki tvoj uspjeh je i moj uspjeh, a svaki tvoj pad je i moj pad, i boli me, ali ja sam tu da te naučim kako se nositi i sa uspjesima i sa padovima.

Završiti školu je važno, tamo ćeš steći mnoga znanja koja će ti zatrebati kasnije u životu, steći ćeš mnoga prijateljstva, neka ćeš vjerojatno njegovati zauvijek, neka će nestati vremenom. Zaista je škola je jedna velika škola bez obzira što ti još to ne razumiješ, ali jednom ćeš shvatiti, i zadatak škole je da tamo naučiš. Presretan si što imaš tako divnu učiteljicu pored sebe koja će te još naredne tri godine voditi kroz tvoje obrazovanje i jedan dio tvog života.

Mama, mama ti je isto učiteljica, iako ti to ne gledaš tako, ali je...

Mama ima jedno drugo gradivo koje te želi naučiti. Mama je tu da te nauči kako hodati kroz život, da, to je zadatak tvoje mame.

Mama te želi naučiti kako da uvijek budeš zahvalan na svemu, jer zahvalnost ti je najveća molitva, želim te naučiti da vjeruješ u sebe i da to nikad, ali baš nikad ne zaboraviš, jer ti si poseban, želim da se toga uvijek sjetiš, jer jednom će doći vrijeme kad će te društvo i okolina pokušati ukalupiti, ali ne daj se, sjeti se da si poseban i da si stvoren za velika djela, jer ti je to baš kao i svima dano rođenjem, ali smo mi veliki to zaboravili, e ja ne želim da to ikada zaboraviš već da kroz život ideš s mišlju da su tvoje mogućnosti beskonačne i da imaš resursa u sebi. I kad posumnjaš u sebe, ja sam tu da te podsjetim na tu mudrost i da te ohrabrim.

Mama te želi naučiti da zauvijek budeš sretan, jer sreća je danas nešto što se uči. Danas je sreća vještina i želim te naučiti kako se veseliti svemu, želim te naučiti kako biti sretan i kako izvući dobro i kad misliš da je sve oko tebe crno i nema smisla, a biti će i takvih dana u životu jer to je život, malo si gore, malo si dolje, ništa strašno, sve ti to jednom i tako prođe samo treba izdržati....

Mama te isto želi naučiti da vjeruješ u sebe i svoje snove jer jednom kad odrasteš uvijek će netko doći i pokušati ti srušiti tvoje snove - pusti ih, odmahni rukom, ne slušaj ih, to su samo neki mali ljudi koji su jednom imali svoje snove a nikad ih nisu realizirali iz vlastitih strahova pa će pokušati tebi srušiti tvoje plašeći te - ne daj i ne vjeruj im, nikad nikom ne daj da ti sruši snove, baš nikad, bori se za njih jer oni su tvoji i jednom će postati stvarni, samo ne odustaj na pola puta i ne daj se pokolebati jer često se upornost u životu isplati, vjeruj mi...

Želim te naučiti da kroz život ideš vođen svojim emocijama jer to ti je jedini ispravni put. Vidim da ti to već dobro ide i sada i samo tako nastavi. Uvijek poslušaj svoje srce što ti govori prije nego li učiniš nešto. Put srca je put koji te vodi ka dobrom putu i nećeš pogriješiti.
Nemoj se bojati jer nemaš se čega bojati, strah ti je valjda najgora emocija koja postoji, a znaš i sam da si voljen, pažen i čuvan sa svih strana i znaš da će to uvijek tako i ostati.

Znam da ćeš jednom postati veliki čovjek i želim te samo naučiti da kroz život ideš uzdignute pa i onda kad budeš na koljenima, samo digni glavu što više i vjeruj u sebe... Vjeruj da će jednom biti sve dobro, jer ono u što vjeruješ jednom tako i bude, ne daj se omesti, nikada...slijedi svoj san i svoje srce....

Želim ti se i zahvaliti što si mi došao u život, jer kako sam ja tvoj učitelj, isto tako si ti i moj mali učitelj koji me svako toliko podsjeti na neke životne mudrosti da se i sama začudim odakle ti to, jer vi djeca ste toliko jednostavna, a mi veliki smo to nekako zaboravili i ti si tu da me podsjetiš svako toliko kako sve može ponekad biti lako.

I hvala ti na tome... Hvala ti na tome što me pozorno slušaš i pratiš svaki moj životni potez i iz njega učiš, hvala ti i na tome što mi skreneš pozornost kad nisam u pravu, hvala ti i na tome što me ponekad ne poslušaš - to mi je samo znak da imaš svoj karakter i svoju glavu da njome razmišljaš, hvala ti i na tome što mi je s tobom često tako lako, a najviše ti hvala na jednoj ogromnoj, beskonačnoj i bezuvjetnoj ljubavi koju mi svakodnevno daješ....

Eto, to su ti neke mudrosti koje te neće naučiti u školi a važne su, jako su važne .... vjerojatno sam nešto zaboravila dopisati, ali znaš mene, sjetiti ću se ja već .... voli te mama :)


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.