Suncokreti na oblacima (blogerica Adrica)

Svakakvih ljubavi ima... Ljubavi? Ma ne odnosi se to samo na ljubav nego na sve oblike odnosa općenito.

Od svih oblika i vrsta najdraži su mi nekako oni fatalni odnosi jer ne znam jel takav odnos zdrav ili bolestan, nekako mi se sve više čini da su takvi odnosi ne samo bol i patnja već muka od samog početka pa do kraja, ako uopće imamo i snage za prekinuti jedan takav odnos, valjda zato i jest fatalani...

Fatalne privlačnosti su one neke čudne privlačnosti, bolesne privlačnosti...

Upoznaš nekog i fizički ne izgleda baš nešto, fizički nije tvoj tip muškarca/žene i sve naravno počinje onako sasvim bezbolno, samo još jedan prijateljski odnos, sve neki prijateljski susreti i priče, kavice, SMS poruke, dakle ništa spektakularno i ništa drugačije od svih ostalih odnosa. Vremenom se odnos produbljuje, intezivira se, upoznajete se bolje i dolazite do jedne točke u kojoj se nešto treba u tom odnosu prelomiti jer vrijeme je da se nešto prelomi.
Dovoljno ste se upoznali da krenete jedan korak dalje od jednog sasvim običnog prijateljskog odnosa ali ne, nema fizičke privlačnosti, ali ima one neke druge privlačnosti. Kobne privlačnosti koja košta živaca i živaca.

I tako nastavljate se družiti jer ste si fora, jer ste nekako karakterno kompatibilni, jer se kužite i možda čak i vibrirate na istoj frekvenciji, ali to sve dovoljno je samo za jedan prijateljski odnos, nedostaje još onaj jedan klik da bi taj odnos prešao na jedan viši novo, na jedan ajmo reći, kao ozbiljniji nivo. Međutim, vrijeme prolazi a taj klik se i dalje ne događa, ne događa se onaj klik da bi se cijelina zatvorila....

Odnos vremenom postaje sve teži i sve naporniji jer su se dogodile neke emocije, odnos je sve zahtjevniji i svatko je svjesan da upravo taj odnos koji se događa između tih dvoje ljudi poguban za njih, jer ima sve osim onog još jednog klika koji je tako mali a opet tako važan.

Svjesni su da takav jedan odnos nije zdrav, niti za nju, niti za njega, naporan je i iscrpljujući.
Višestani razgovori, ispadi ljubomore, ispitivanja, propitkivanja, kontrole, tesitranja i sve ono teško što ide uz neki odnos.
Crpe jedan drugog kao vampiri i jedan drugog bodu po emocijama, kao dva škorpiona, i svaki je ubod toliko bolan i težak, i u svakom ubodu uživaju, svatko na svoj način jer neke ljude bol i patnja jednostavno hrane i što ih više boli to su oni jači i nalaze sebe...
Svjesni su da ne mogu skupa, jer očito iz nekih svojih razloga ne mogu a opet su i svjesni da ne mogu jedan bez drugog ma koliko to bilo bolno i koliko to bilo teško, jer nekad u takvim odnosima jednostavno ne znaš što više boli - biti s njim/njom ili biti bez njega/nje....

To je valjda taj fatalan odnos koji se teško prekida, odnos kad znaš da ne možeš s tobom osobom, a isto tako znaš i da ne možeš bez nje i što je najgore - obostrano je...
To je valjda taj odnos koji prekidaš u životu po sto puta i po sto i prvi put se opet vraćaš.
To je valjda taj odnos za kojeg si svjesan da nije dobar za tebe i da trebaš puno više od partnera/prijatelja a opet mu se vraćaš kao začaran. Vraćaš se u čarobni krug boli i patnje i u tragovima sreće i smijeha....
To su valjda ti fatalni odnosi koji su jednostavno neraskidivi jer njima čak ni vrijeme koje kako kažu liječi sve, ne može ništa....

I iako se svaki put pitaš što to meni treba, ne znaš odgovor, ali znaš da ćeš se opet po to nešto vratiti jer jednostavno nemaš snage za to nešto tako bolesno presjeći....Borba između razuma, srca i još nečeg trećeg - možda sudbine, ne znam....

Jer takav odnos je stvarno ili blagoslov ili prokletstvo i zaista neke veze su nevidljive ali neraskidive.....

Što je loš seks? Ima lu uopće lošeg seksa?

Na ova pitanja naveo me jedan frend jer smo imali neku diskusiju u kojoj je on izjavio: Bolje i loš seks nego nikakav....

Pa od onda se ja baš nekako razmišljam kakav je to loš seks?

Ne znam, ali za mene nekako nema lošeg seksa, dali je to problem iskuljučivo samnom i mojom glavom i mojim ogromnim pragom tolerancije ili nešto sasvim treće ne bih znala... Ali, u svakom slučaju smatram da je kako za sve pa tako i za kvalitetan seks potrebno vrijeme.

Kad upoznamo nekog novog i taj netko nam bude onako, zanimljiv, uvijek se trudimo biti nekako bolji, nekako drugačiji, jednostavno imamo potrebu svidjeti se toj osobi, to je tako, tako valjda funkcioniramo mi ljudi i to je sasvim ok i prirodno.
Kako vrijeme u druženju prolazi tako bolje upoznajemo dotičnu osobu, kao i ona nas, jednostavno, kako ja volim reći - vremenom maske padnu i s jedne i s druge strane, i vremenom nismo više ni toliko divni, ni toliko krasni, ni toliko bajni jer na vidjelo izlazi naša prava priroda, izlazi naš karakter.
I onda dolazimo do jedne točke kad sami biramo da li s takvom jednom osobom možemo i želimo nešto ili je to kraj našeg nekog dubljeg odnosa i sve ostaje na nekom poznaničkom odnosu, naravno to vrijedi i suprotno.

Ali, potrebno je vrijeme da se ljudi upoznaju, da se zbliže, da se opuste jedan pred drugim....

Tako nekako mislim da je poredak stvari i u seksu.

Da bi se postigao kvalitetan seks i da bi obje strane bile zadovoljne i zadovoljene potrebno je vrijeme, potrebno je upoznavanje i istraživanje jedan drugog, jer ipak svi smo mi samo ljudi...
Svi, ali baš svi imamo neke svoje strahove, neke svoje paranoje i pitanja koja nam prolaze glavom dok krećemo u taj čin.

Hoću li zadovoljiti njene/njegove potrebe? Voli li ovako? Šta ako zatajim? Što ako ne budem mogao/mogla?

Sto pitanja, sto muka radi samo jednog seksa. Nije to samo seks, seks je jedna igra u kojoj ipak dostižemo jedan malo viši nivo odnosa s nekom osobom, barem ja na to tako gledam. Tako da sva ta pitanja koliko su opravdana toliko i nisu..
Nebrojeno puta koliko čujem taj prvi seks s nekim i nije bio ne znaš što, ali to je ok, ništa strašno.. Ako prvi seks s nekim i nije nešto kvalitetno ne trebamo radi toga odmah se odreći te osobe, pa ako ne briljira to je sasvim prirodno, dogodi se.
Kako sam već prije rekla, potrebno je vrijeme da se dvoji ljudi upoznaju i opuste jedan pred drugim, potrebno je upoznati tijela, potrebno je shvatiti želje i postići jedan nivo kad kočnice popuste do kraja, a za to je naravano, potrebno vrijeme.....

Kao kad se s nekim družimo i vremenom naše maske padnu i postajemo goli pred tom osobom, dakle, otkrivamo naš karakter i naše pravo ja, tako i u seksu, i u tom činu vremenom maska padne, vremenom postajemo ono što jesmo, ne strahujemo od naših promašaja, od toga da ćemo možda "zakazati", ne sramimo se priznati da upravo to želimo da nam partner radi iako smo svjesni da je to možda malo uvrnuto, ali neka, to smo mi i to je upravo ono što želimo....

Dakle, opet ponavljam, za sve, ali baš za sve je potrebno vrijeme, zato i smatram da nema lošeg seksa, samo treba dati priliku da čovjeka upoznamo, da upoznamo njegove želje, kao i on naše i da jednostastvno - otpustimo kočnice....
Glupo je nekom naljepiti naljepnicu lošeg j.... ili j......., samo zato odmah prvi put nije ispunio sva naša očekivanja onako kako smo to mi zamislili, jer stvarno, ne postoji loš seks, samo je potrebno dati priliku čovjeku da nas upozna, kao i mi njega....

Jednostavno, zar ne?