Suncokreti na oblacima (blogerica Adrica)

Često mi se desi da kad dođem u firmu, samo zabacim svoju torbu širom otvorenu na neku policu. Tada, tako širom otvorena iz nje vire sva čuda iz nje i plijene poglede mojih zbunjenih kolega.

Ponekad, sjedeći negdje dogodi mi se da zamolim nekog da mi doda torbu. Gotovo uvijek usljedi pitanje.

- Pa dobro, šta ti nosiš u toj torbi da je tako teška?

Uvijek me takva pitanja dobrano nasmiju jer u mojim torbama ima stvarno svašta, to je gotovo jedan svijet u malom. Nikad to nisu onako tipično ženske mini torbice u koje stanu novčanik, šminkica i možda poneki ključevi.

Ne, to su torbe poprilično velike. Moraju biti velike da bi sve moje bitne i važne stvari stale u nju.

Povremeno napravim inventuru svoje torbe, onako, čisto da izbacim smeće koje mi nije potrebno, ali ostali sadržaj ide uvijek svuda sa mnom.

Osim novčanika koji je povećih dimenzija tu su jedne naočale da bolje vidim i one crne naočale da nikog ne vidim (sunčane, naravno), onda, tu je uvijek jedna knjiga - moj jedini vjerni pratioc, jer nikad ne znam gdje ću uhvatiti slobodan trenutak da pročitam koji redak, jedna bilježnica prepuna ušiju koja je već u raspadnom stanju od silnog tramakanja iz jedne torbe u drugu, jer nikad ne znaš kada će doći neka misao koja je vrijedna da se pribilježi i naravno, etui s kemijskom olovkom i grafitnom olovkom. Dakle, moraš biti spreman uvijek .....

Tu se nađe još i popriličan broj računa iz trgovačkih centara, Lego kocke i različite igračkice (ipak ja imam klinca), hrpa papirića od čokolade, bombončića i sličnih malih slastica, jer mali se uči od malih nogu da se smeće ne baca po cesti, već ako nema kante za smeće onda se ti papirići bacaju mami u torbu, pa će mo to doma isprazniti. Mamina torba - kanta za njegovo smeće.

Naravno da su tu i moje Transurfing kartice od kojih se ja ne odvajam ni trenutak, jer ipak sam ja transurferica, pa tako gdje idem ja uvijek ide i transurfing sa mnom....

Zatim, tu su maramice za nos, mokre maramice, dezodorans jedan, pa dezodorans drugi, mala torbica sa priborom za moj make up, krema za ruke, jer ne volim kad su mi suhe ruke, pokoji svežanj ključeva.... Ah da, cigarete, naravno, bez njih nikuda, iako kao pušač ja nikad, ali baš nikad nemam upaljač, ni u torbi, ni u džepu, uvijek, ali baš uvijek žicam vatre, i tako već godinama.....

Smiješno je, znam, i meni je smiješno....

Oduvijek su me oduševljavale ženice s onim mini torbama u koje stane novčanik, šminka i mobitel......

Nikad nisam imala takvu torbicu i nikad je neću ni imati jer meni treba moja velika torba, i nosim je svaki dan, ali nikad mi nije bila teška.

Pa kako bi mi bila teška, kad ustvari bolje pogledaš, pa ta torba sam ja u stvari.

Moja torba - njen izgled i sadržaj je moj mali svijet, ta torba je oličenje mene i moje osobnosti....

Evo, kako možeš o ženama saznati puno samo pogledom u sadržaj njenog super saka....