Osjetila sam prije nekih tjedan dana da mi je organizam napala neka bakterija. Najprije mi je bila u nosu, smješno znam, ali stvarno sam imala ojećaj da mi je u nosu i znam da mi je kasnije prešla u grlo. Ne znam kako ali imala sam osjećaj da mi se u organizmu nešto događa i pustila sam da se stvar razvija onako kako treba, ili će se organizam sam izboriti ili će izgubiti. Ovaj put je moj organizam i imunitet pokleknuo. Skrpala me temperatura od preko 39, što je za mene izuzetno bolno obzirom da mi je normalna tjelesna temperatura oko 35 i nešto.
Pustila sam tijelo da se bori. Otišla sam na posao, teško odradila dan, navečer otišla na jogu s dozom Aspirina C u sebi, u nadi da će se organizam sam izboriti ali nije....Cijelu noć sam se borila s temperaturom, buncala, sanjala sam da svi moji frendovi na fejsu mjere temperaturu i da je lijepimo na svoje zidove, imali mo neku igru, sve, ali baš sve me boljelo.
Ujutro sam se jedva istegnula iz kreveta i otišla s 39 temperature na posao i to pješke, jer ja to mogu i meni kao nije ništa, ali stvarno više nisam mogla, baš sam mučila i sebe i svoje jadno tijelo.
Otišla sam popodne kod svoje dokorice jer sam shvatila da se oragnizam ovaj put neće sam izboriti, trebalo mu je ipak malo kemije. Uđem u čekaonicu, poprilično ljudi ispred mene, ok, nema veze, ako sam mogla sve pa mogu još i čekati tu malo...
Došao je moj red za ulazak u ordinaciju. Uđem kod lječnice, sve po pravilu i sve fino i kulturno, objasnim joj svoje tegobe a ona meni kao iz topa i bez da me pogleda kaže:
- Vi imate gripu i ne znam zašto uopće dolazite s takvom temperaturom?
- Ne, ja nemam gripu, ovo što ja imam to nije gripa i nisam je imala već dosta godina pa nemam je ni sada. – kažem ja.
- Ali ja sam lječnik! kaže ona.
- Ok, Vi ste lječnik i to poštujem ali ja svoje tijelo promatram pa barem 30 i nešto godina i valjda znam i bez lječnika da li imam gripu ili ne...Mene boli grlo i ne mogu gutati, i boli me uho i ne mogu više od bolova, a kukovi me bole od visoke temperature i od mučenja.
Na moje gunđanje me pregledala i pita me gdje su mi krajnici?
Pa mislim ja, ako mi nisu u ustima valjda sam ih jednom davno i izvadila, mislim, pa nisu odšetali preko noći!!!!
-Jeste li na što alergični? – kaže ona
- Ne znam, ne pijem ljekove a zadnji antibiotik sam popila prije cca 20 god., stvarno ne znam! – kažem joj.
Kaže mi na kraju pregleda gđa. Doktorica, gripa i upala grla, antibiotik će Vam biti u ljekarni.
- Hvala, ali ipak nije gripa, samo upala grla i idem po antibiotik, doviđenja...
Otišla sam u ljekarnu podigla antibiotik i počela navečer s uporabom istog. Već sutradan mi je bilo bolje, dakle počeo je djelovati i počeo je tamaniti tu bakterijicu u mom organizmu.
I nemam ja ništa protiv lječnika, dapače mislim da su to uglavnom, ne svi ali mnogi zaista divni ljudi koji svaki dan žive na vrlo tankom ledu i čekaju kad će se pokliznuti i snositi debele posljedice za svoje klizanje, ali ne možeš me otpiliti odmah s vrata s dijagnozom a da me ni ne pogledaš jer sam došla s kvazi simptomima gripe i baš u vrijeme kad je još uvijek aktualna gripa i pogotovo ne meni koja kod lječnika dolazi skoro pa nikada i po ništa, jer eto imam dobar imunitet........
