Oduvijek sam bila okružena nekada dečkima, nakon toga već muškarcima. U muškom društvu sam odrasla i uvijek sam se nekako bolje razumijela nego za svojim spolom. One muške priče, nonšalantnost, opuštenost i bezbrižnost uvijek su mi bile nekako draže nego problemi i muke ženskog spola. Ma imala sam i još uvijek imam i svoje frendice ali tipovi su mi najčešće genijalci samom pojavom. Dobro, ne baš svi tipovi, ima i onih s kojima ne mogu ni riječi progovoriti jer mi ne idu, ne pašu mi, ali ti su u manjini. Dakle, uvijek u muškom društvu...
Danas mi je situacija malo drugačija. Imam oko sebe u životu još nekoliko dobrih frendova koje znam popriličan broj godina i super smo si, i djeca su nam dobra, i sa ženama sam im dobra i ti frendovi zauzimaju posebno mjesto u mom srcu jer smo kroz godine i godine druženja, ono što se kaže, prošli sito i rešeto. Ali nije problem sada u ovim mojim starim frendovima nego u ovim novim muškarcima. Ti novi su mi onako, neki poznanici. Poznanici koji su mi uletili u žvot, onako, sami od sebe i svi nešto žele od mene...
Otišla sam s nekima koji put na cugu, lagano druženje na nekoj terasi. Dakle, lagano i bez ikakvih obaveza. Naravno, uvijek se o nečemu razgovara, sve neke dobre i lagane teme, smijeh, zajebancija. Ionako sam poprilično elokventna i samo se smijem pa i druženje bude veselo, bez pritiska i opterećenja. Sve teme koje se odrade na kavi uglavnom idu kroz smijeh i dobru zajebanciju, sve osim jedne teme... Veze, brak i sl., ustvari i ta tema počne onako bezazleno ali čim shvatim ili povežem da se to i samo najmanje tiče mene, odmah navučem onu svoju ozbiljnu masku i priča krene drugim smjerom. Kratkim smjerom ali suprotnim od onog što oni žele.
Kod mene se oko tema veza sada u ovom trenutku ne šali. Veze su mi sada vrlo ozbiljna tema koju najčešće izbjegavam ali uvijek se nekako lagano i nesvijesno zapletem.
Poneki bi nešto više htjeli sa mnom a meni se ne da s njima ništa. Ali ne samo s njima, nego općenito s nikim sada trenutno. Čim i samo spomenem da mi u ovom trenutku ne pada na pamet nikakva veza, nikakvo vezivanje ni za koga, jer to sada ne želim i mislim da nisam u glavi ni spremna još za takvo što, odmah nastupi promjena kod sugovornika. Pa jednostavno mi se ne da, na kraju krajeva, ni razvod mi još nije pravomoćan, dakle, još je u procesu. Ali to nema veze ni s pravomoćnošću mog razvoda braka, to ima veze samo sa mnom i mojim stanjem sada. A moje stanje sada je da ne želim nikakve veze. Želim biti samo sama sa sobom i živjeti punim plućima, jer mi tako odgovara. Meni sada odgovaraju kavice, terasica, šetnje i neobavezna druženja a ne neke veze.
Šta će mi to sada?
Sada za takvo što nisam ni spremna i mislim da bi bilo vrlo licemjerno da se upuštam s nekim u nešto lažući mu od samog početka. Lažući da želim nešto a ustvari znam da ne želim ništa. Sada mi nitko ne treba. Trebam jedino sama sebi.
Doći će i to vrijeme kada ću biti spremna ostvariti vezu s nekim, ali ne sada. Sada nije pravo vrijeme za to, i to znam najbolje....
Kada će to vrijeme doći ne znam i trenutno me ne zanima, ali znam da će doći i oko toga se najmanje brinem...
I sve je super s tim mojim poznanicima... Lijepo se mi družimo dok ja ne izustim na vrlo lijep, direktan, iskren i nježan način to što mi je na duši. Nakon toga razgovor više nije tako smiješan i prpošan kao do malo prije.... A najčešće se nakon toga jave, onako samo uz put ili intervali između javljanja budu sve veći.
Ok, kažem si ja, ma nema veze, totalno nebitno .... Ali ponekad onda razmišljam na način:
"Pa dobro, zanimljiv si samo ako si potencijalni plijen?"
Bez veze mi je to, šta to znači da ako nema ševe, nema ni druženja? Ok, pa onda nema druženja!
I nema ni potrebe da se družimo osim onako ponekad i uz put, jer ja na tu osobu gledam kao na nekog ajmo reći frenda, a ne na potencijalnog partnera, i nemam baš nikakvih primisli.
Ali očito na istu stvar ne gledamo isto ali svakako mislim da možemo dati šansu jednom stvaranju prijateljstva, a često se iz tog prijateljstva može upravo svašta dogoditi........
