MALI SUNCOKRET
30.12.2011., petak
"GODINA PROĐE, DAN NIKAD"
Ovih dana se ponovo piše o glumcu Žarku Lauševiću. Pomilovan je! Sinova prijateljica na fejsu kaže da je tužna: čita Lauševićevu nedavno izdanu „Godina prođe, dan nikad“, plače i loše se osjeća. Moja prijateljica kaže da nam je kao poklon za Novu godinu kupila istu knjigu, i da odlaže otvaranje svoje...
Ja odlazim u arhivu i tražim stari post: 09.09.2009., srijeda REMAKE Ne mogu se pomiriti da je Žarko Laušević svoja glumačka prošlost. Ne mogu prihvatiti da čovjeka presretne jedan životni trenutak koji se kobno spoji s njegovom prirodom i napravi ga ubojicom. Ne mogu si predstaviti kojim životom živi sad; rastočen između krivnje, hajke, prokletstva trenutka. Mislila sam, iako poznajem potrese koji mijenjaju naše živote iz temelja, da se ovakav sudar dešava samo lošim ljudima. On se dešava čovjeku. Klonite se sebe u bijesu; bježite od bijesa drugih. Ne kupujte teške pepeljare. Pijte iz plastičnih čaša. Progutajte knedlu. Duboko udahnite. Lupite glavom o zid. Dok pijete ne zaboravite 970 (stari taxi broj, op. a.). Skupljajte knjige; ne oružje. Poštujte „znakove pored puta“. Volim tog glumca. . Obožavam ovaj dijalog na zagrebačkom balkonu. Njegov život je postao remake posljednjeg filma. Ovaj dječak je njegov sin. 22:09 : - (( Vraćam se i idem na YT. Volim tog čovjeka. |
TANGERINE TANGO ORANGEAutoriteti iz oblasti boja kažu da će godinu koju čekamo, 2012.-u, obilježiti narančasta boja; točnije, crveno narančasta boja mandarine ili Tangerine Tango orange. Zahvaljujući žutoj nijansi podsjeća na mir i toplinu zalaska sunca, a zbog adrenalina crvene, ona je ujedno dramatična i zavodljiva. Još kažu da ta boja donosi element ohrabrenja i dodatnu energiju, i svojom svježinom potiče akciju, smjelost i nove ideje. „Svijetu nije potrebno više sivila...“, tvrde stručnjaci. Slažem se. Iako nisam baš neki obožavatelj narančaste, rastanak s bojom magle, sijede kose, i ambijenta srebrom ehotona protkanog, pozdravljam od srca. Pa, eto, dragi svi moji, možda je izlaz u boji...  Ispratimo sivilo protekle, meni i osobno teške godine, i krenimo osvježenom energijom u Novu 2012. godinu. Sretno nam bilo! Živjeli!  |
29.12.2011., četvrtak
"DOBRO JE! DOBRO JE!"
30 GODINA OD SMRTI:
MIROSLAV KRLEŽA (1893. – 29.12.1981.)  NEMIR Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišini.  Bila je mjesečina Bila je mjesečina, snijeg i mi išli smo tihi i nesretni. Monogram naših snova blistao je nama, ko blistav svjetionik. Vjetar. Tama. Ja sam bio sam i ti si bila sama. Bili smo straža na mrtvačkoj straži, na pogrebu jedne tihe laži. I tako smo stigli na kraj drvoreda. Tvoj parfem od gnjilih, uvehlih rezeda… Rosa u staklu staklenog pogleda, Adieu, ma chere, jer tako živjeti se ne da. Pismo Pismo je ko leptir: dodirne nas krilom u lepetu tihom i već nestane. Pismo je ko miris što ne prestane da miriše lipom, tijelom, kosom, svilom. Od lepeta pisma pelud slatkog praška sa vrška prsta polako se trusi. Iz pisma žive riječi lepeću ko dusi, a pismo vene ko ocvala čaška. Žena i iluzije Žene jesu, kad glazba zvoni, med se toči i sunce gori. I smijeh kada žubori k’o fontana, i onda žene jesu.Ali kad je Tmina, onda nema žena. O, kada uzimljemo na se teret naš i kletvu našu, i kad je bol, ne, onda nema žena. Nema onda naše ženske nasmijane pratnje. Apsolutno stoji čovjek sam. I dobro je, da čovjek stoji apsolutno sam. Iluzije su sve pogrebne i mrtve I dobro je da smo tvrdi i da nam je na sprovodu svih snova oko suho. Dobro je! Dobro je! Dijalog u troje ili ljubav bez krova Ja sam tebi dala sebe, a sada me od tebe zebe. I ja sam tebi sebe dao, a sada sam dalek, hladan i zao. U utrobi čovjek se micati stao, sretan, nesretan, tko bi znao? (Fotografije: Opatijski susreti) |
28.12.2011., srijeda
“DANAS, KAD ROĐENDAN SLAVIŠ,”Sretan ti rođendan, mili moj! * * * * * *  * * * * * * * * ** * * *  * * * ** * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * ** ** * * * * * * * Živjeli! P.S. Žao mi je, malo mi je čestitka...  , ali vidio si sinoć koliko sam se trudila, ha ha... kad si rekao: U gadnom si poslu...  |
27.12.2011., utorak
KAMOV I TIN125 GODINA OD ROĐENJA: JANKO POLIĆ KAMOV (1886. – 1910.) [POST SCRIPTUM] P. S. Ne pjevah oči djevojke kad mlad je momak sretne: Ja nisam pjesnik ljubavi ni mirisne ni cvjetne. Ne pjevah prošlost naroda, ni kraljeve ni bane: Ja nisam pseto biblijsko, što liže Jobu rane. Ne pjevah sreću djetinju i rasplođe filistra: Ja nisam tamnjan presvijetlih božanstva i ministra. Ne pjevah suzu sućuti rad pjanstva starog Noja: Ja nisam truba tuposti i kršćanskih heroja. Ne pjevah sjetu skrofule kroz poklon birokrata: Ja nisam borac bijednika sa okna prvog kata. Naiđoh svagdje - ko na gad - na lice časno glupo... Kad glupost vrijeđa ljudski stid i pljusko bih i lupo... Kad tamo - rukom po staklu svim svojim tresnuh bijesom: Promaših!... Rukom curi krv i staklo živim mesom... I kletva grdna, prostačka sve pjesme od tad piše: Psovača tek sam pjesnik ja i zasad - ništa više! 120 GODINA OD ROĐENJA: TIN UJEVIĆ (1891. – 1955.) UHAPŠEN U SVOJOJ MAGLI Uhapšen u svojoj magli, zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku. I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja, sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja. I na oblak koji tišti, i na munju koja prijeti, naša blaga Nada vrišti; biti čisti. Biti sveti. I kad nema Našeg Duha među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca. |
24.12.2011., subota
NEĆU DULJITI:-)
SRETAN BOŽIĆ SVAKOME...
:-)) :-)))  |
23.12.2011., petak
"U DOBROM DRUŠTVU"IN MEMORIAM VACLAV HAVEL (1936. - 2011.) |
Zbog tebe sam
obolio u sebi
gdje si ti... 40 GODINA OD SMRTI: JOSIP PUPAČIĆ (1928. – 1971.) Molitva ljubavi Kad me ispuniš postajem svijetao iznutra i, svijetleći, obasjavam prostor u koji te unosim Kad te nestane odjednom potamnim Tvoje useljavanje i iseljavanje preobražava me kao što mijene preobražavaju godine Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba daj u trenutku moga djela ostani prisutna u meni Tek tako bih nestvaran za život sjao iz krute skamenjene prošlosti u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti tamne ponore duša. |
22.12.2011., četvrtak
ZA K.Kad god sjednem na klupu u tom parku mira, „čujem“ Vaše visoke potpetice. Pamtim sve Vaše priče: o školskom Željku Sabolu, o Raheli Ferari i Mariji Crnobori, o Bogdanu Dikliću...i onu posljednju telefonsku, o starijem Navojcu kojem ste bili profesorica. Možda je i to razlog što Vam dugih 35 godina nikad nisam rekla Ti; naravno da Vas 70 GODINA OD ROĐENJA I 20 GODINA OD SMRTI: ŽELJKO SABOL (1941. – 1991.) JELENA JE BILA LIJEPA Jelena je bila lijepa, Jelenu sam sreo davno, kad je veče bilo kišno, kad je veče bilo tamno. Jelena je bila lijepa, lijepa kao njeno ime, kao svjetlo u samoći, kao sunce usred zime. Jelena je bila lijepa, lutali smo dugo gradom, gledao sam njene oči, ljubio joj usne kradom. Jelena je bila lijepa, kao šuma, kao more, i htjela je da je volim, da je volim sve do zore. Ali onda, jednog dana, Jelena od mene ode, sve su staze bile puste i hladne su bile vode. Ali onda, jednog dana, kad su stale duge kiše, shvatio sam – sve je prošlo, i Jelene nema više. Jelena je bila lijepa, kosa joj je bila sjajna, svaka riječ – jedno čudo, svaki pogled – jedna tajna. Jelena je bila lijepa, a sama to nije znala, i mnoge je svoje noći, mnoga jutra meni dala. |
20.12.2011., utorak
SIEMENS-MARTINOV POSTUPAKKad netko spomene grad Sisak, moja prva asocijacija je Siemens-Martinov* postupak. Lekcija učena nekoliko puta tijekom obveznog školovanja. Sljedeća asocijacija je Ljubija, rudnik željezne rude, zavičaj moje majke. Iza tog dolaze vlakovi koji su vozili od Zagreba preko Siska i mog rodnog grada unskom prugom ka moru. Zvali su se Kornat, Solaris, Marjan...brzi, express, poslovni...a među njima i jedan „motorac“, tzv. putnički, ili radnički. Tom nizu asocijacija se pridružuje tramvaj br.2 i peti dan u tjednu kojim započinje vikend i moj, do rata svakomjesečni odlazak u zavičaj. Onda se nižu slike prepunog tramvaja s polazištem iz industrijske zagrebačke zone u koji jedva ulazim na svom stajalištu s djetetom i koferom. S istim društvom iz tramvaja na kolodvoru prelazim u prepun vlak već pristigle radničke klase iz Slovenije; a da li je to bio popodnevni motorac u 16.20(?) ili noćni brzi u 21.50(?), meni je ovisilo od školskog turnusa. Za noćni je postojala rezervacija, što je olakšavalo smještaj, a za dnevni, ne. I jednim i drugim radnici su odlazili kućama na vikend i vraćali se nedjeljom na posao. I ja sam išla kući, majci, a vraćala se doma, mužu. U Sisku bi se napunili hodnici kojima više nisi mogao proći do wc-a od ljudi u oblaku dima i njihovih „putevalki“. Nedjeljom, na povratcima, ući u prepun vlak iz Splita koji je obvezno i kasnio, bilo je pravo umijeće. Hodnici bi se tek u Sisku praznili, a u Zagrebu bi se ponovo punila naša zajednička „dvica“. Kada su se ugasile Siemens- Martinove peći, tijekom postupka modernizacije, smanjio se i broj od 15 000 zaposlenih radnika i za proteklih 20 godina spustio se na 916. O njima se ovih dana priča. S gašenjem peći, ugasile su se i lokomotive pomenutih vlakova. Prestala sam i ja putovati u tom pravcu. Lančanom reakcijom, „kompozicija“ je prekinuta. Nema ni tračnica. Jedan od gore navedenih vlakova, tzv. Francuz, restauriran je, i ovih dana posta spomenik tehničke baštine; zadnjih 916 otpuštenih radnika ostaše živi spomen na sisačku željezaru; a meni osta samo... „ stara dvojka“ koja uz „novu“ još ponekad klima i klapa, gore-dole, i...večeras obnovljena lekcija Siemens-Martinova postupka. P.S. Kojom numerom uresiti post, pitanje je sad. Ma, udri 2 x paste, nek' se čuje i šareni! *francuski metalurg, izumio postupak za dobivanje čelika iz sirovog i starog željeza (Siemens-Martinov postupak) |
18.12.2011., nedjelja
ISKORAKUZ LJUBIČASTU ADVENTSKU SVIJEĆU – SVIJEĆU LJUBAVI : ZIMSKI KRAJOBRAZ U snijegu vidiš kuće kojih nema, nepostojeće gradove. Odjeneš kaput od snježnih pahuljica (iznutra je zima vrlo ugrijana) i voliš svijet. U stvari ti ljubiš prošlost svojeg djetinjstva u mokrim cipelama, čudesno šarenilo boja oko Božića i Nove godine. Bezumno čezneš za nečim što se moglo dogoditi. Bilo je tako blizu. Virio si kroz okno, na vršcima prstiju. Moglo se dogoditi, ali si odlutao. Odnijela te snježna vijavica. U neku tugu protiv volje. I dovoljna je studen, igra pahuljica, odjednom se rasaniš na istom mjestu, tamo gdje si se otkinuo. Neke divne kuće, čarobni gradovi. I sam si nešto manje stvaran. Tvoj san lebdi tamo gdje si ga napustio i sve je još jednom prekrasno. Slavko Mihalić (1928-2007) Iz knjige Klopka za uspomene, Znanje, Zagreb, 1977. Top Comments • Peace and love for everyone. * * * WAR IS OVER If You Want It RingoStarrPEACE 1 day ago 19 • Merry Christmas from Liverpool MJRiley878 19 hours ago 11 • Happy Christmas from Austria <3 Peaceforever0 4 minutes ago • @RingoStarrPEACE jjj kingSAIER 1 hour ago • Healthy and happy holidays to all.Greetings from Poland lisanelli68 1 hour ago • This is highly applicable for this year. peadarrock12 1 hour ago • happy christmas and a merry new year from Holland!! MegaVization 1 hour ago • Merry Christmas from Germany! d emoSnake 1 hour ago 2 • Merry Xmas! Greetings from Croatia! zajebancija69 2 hours ago • Happy X-Mas from Austria domi0210664 2 hours ago • @Pankalove1 A very merry Christmas and a happy new year for you, too (and, of course, for everyone) from Hungary! ;) KoszaSzello 3 hours ago  |
"SANJE"135 GODINA OD ROĐENJA: VLADIMIR NAZOR (1876. – 1949.) SANJE Jest! Zato sam tu Da njivu nam svu Sad pokrije čarobna granja, I dušu da sivu, Ko zlatom kadivu, Prepletemo nitima sanja. A tužan, tko nema Još kuta gdje dr'jema Bol iz kog ta žica se suče, Pa dušu što hlepi, Što bjesni, što strepi, Zemaljskijem drumima vuče! Jest, za nas je san! Jer sanja je dan, A java je noć što nas mori, Noć koja će minuti, Kad posvud će sinuti Sjaj sunca što u snu nam gori! O, duše vi žarke, Sve prastare varke Iz vašijeh ograda ganjajte! Visoko se propnite, Na zv'jezde se popnite, I sanjajte, sanjajte, sanjajte! NJEZIN SAN Ona je htjela u noć tihu, snenu, Sa šljunka što sav blista od bjeline, Da odrežem dv'je plahte mjesečine, Pa da ih stavim na postelju njenu. I ona htjede, od sunčane trave, Sa koje sjaj se nije nikad sruno, Da pravim jastuk mekši nego runo; Pa da ga metnem ispod njene glave. Sad spava. Sanja. - A ja dugo stojim Uz nju. Bl'jedim. Znam čega se bojim. Oda sna toga kad se ona prene, Prepoznat nikog ne će. - Pa ni mene. |
16.12.2011., petak
ČITAJMO...45 GODINA OD ROĐENJA I 3 GODINE OD SMRTI: SIMO MRAOVIĆ (1966. – 16.12. 2008.) 1 * * * Mislio sam. Tu bih mogao biti čovjek. Ali sve se počelo raspadati. Šalica za ispijanje kave. Pala je na pod i progovorila. Sjedni i odmori se. Nesreća ti nudi primirje. 5 * * * * Na dan kad sam te upoznao moja se samost obogatila zadržavši te u svojoj tišini u svjetlosti lijepih anđela. Popili smo kišu iz jabuke tajni nektar putuje u naše srce tamo mijenja znanje o nama tamo gdje nas krune zvijeri. Tvoja aura ima boju sunca kad ujutro išteš kamiš i kad me dan iždene iz sobe i zapali plamenom oko kojeg letim kao noćnjak. U tebe stane čitav svijet iz mojih snova o lebdenju iako ostavila si davno leteće sestre i braću da se bez tebe množe i umiru na vjetru. Kad sam te upoznao znala si tajni jezik koji više ne postoji koji su svi u meni zaboravili tajni jezik koji više ne postoji. |
15.12.2011., četvrtak
Wow! |
14.12.2011., srijeda
"ČITAJMO PJESNIKE"Neke od dana godine na odlasku posvetit ću pjesnicima čije obljetnice rođenja i smrti obilježavamo ove godine. 100 GODINA OD ROĐENJA I 45 GODINA OD SMRTI: GRIGOR VITEZ (1911. – 1966.) Pjesma za svu djecu svijeta Ima jedna pjesma jednako lijepa na svim jezicima svijeta ona još nije napisana, ona još nije ispjevana, ali ona postoji. Ona se ne pjeva na jedan glas, ona se ne pjeva u oktetu, ona se ne pjeva u običnom zboru. To je pjesma za milijardski dječji zbor. Ima takva pjesma. Ona još nije sastavljena, samo pojedine njene riječi ponavljaju djeca u igri i u srcu u svim zemljama svijeta. Te riječi treba sjediniti kao što se sjedinjuju ruke koje se prijateljski rukuju. Ritam te pjesme već postoji. On se može čuti kad od radosti udaraju dječja srca. Melodiju te pjesme znaju djeca svih boja. od te melodije utišavaju se topovi, od te melodije zastaje prst na orozu mitraljeza, od te melodije otkazuju motori bombardera. Tu melodiju već pjevuše djeca, iako još ne znaju njene riječi. Ali djeca će ih pronaći. Oni će ih svakako pronaći, i sastaviti pjesmu za svu djecu svijeta. Gdje ćemo smijeh sijati Gdje ćemo smijeh sijati? Po dvorištu, Igralištu, Šumom, ispod granja — Gdje god je igranja. A gdje će smijeh klijati? U mom srcu, U tvom srcu, U srcima sviju Klice smijeha kliju. A gdje će smijeh cvjetati? Na mom licu, Na tvom licu, Na licima sviju Što se s nama smiju. Tiha tiha pjesma Tiho kos u grmu spava, A još tiše raste trava. Tiho tamni bor šumori, A još tiše trešnja zori. Tih je zeko ispod granja, A još tiše bilje sanja. Raznobojne snove sniva Cvijeće, šuma, polja, njiva. Svud su snovi razasuti: Jaglac sanja san svoj žuti, Modro sanja šumarica, Ljubičasto — ljubičica, Nebo plavo — potočnica, Bijelu iskru — tratinčica, A duboko sanja noć, Ti još dublje... Laku noć! |
13.12.2011., utorak
UZ KIŠU...DODATAK: |
10.12.2011., subota
GOVOR BROJKIJedna doktorica pri Domu zdravlja primila je jučer 110 pacijenata. Pod pretpostavkom da je koristila pauzu od 30 minuta, za radnih 450 svakom pacijentu se mogla posvetiti oko 4 minute, točnije 4,09. Na izgovor 1 riječi odlazi otprilike 1 sekunda. S obzirom da doktorica mora izgovoriti najmanje 50 riječi praveći pri tom nužne pauze razdvajanja, potrošit će oko 100-ak sekundica na svoje obraćanje pridošlom. Ako je pacijent dovoljno brz, ostaje mu prostor za 60-tak riječi. Predlažem da vježbamo doma brzinu govora, „zlu ne trebalo“... Progutajmo ponešto ili se počnimo služiti govorom tijela. Možemo uštedjeti vrijeme i slova govoreći ekavicu i ikavicu, kao što ja ponekad štedim znakove pri esemesanju. Baš kao u sportu, bitne su stotinke. Njen jučerašnji dan bio je nešto naporniji u odnosu na prosječne kada za svakog pacijenta ima na raspolaganju 5 minuta. Preskočila bih telefonske pozive koji dodatno oduzimaju dragocjeno vrijeme, da u jednom od njih doktorica nije saznala rezultat nalaza koji potvrđuju loše stanje njenog organizma. Ozbiljnost situacije zahtijevala je hitan razgovor s najmanje 3-om kolega, tzv. penzionera koji bi ju uz svojih 450 minuta redovnog dnevnog rada i 3-5 što noćnih što cjelodnevnih dežurstava mogli eventualno mijenjati po 4 sata dnevno u narednih 3 mjeseca, ako ne i duže. Ima tu još brojki o kojima bi se moglo pisati, ali to već zadire u resor financija, što bi me udaljilo od glavne teme, a i pobrkala bih kategorije. Također u temu zdravstvo spada i novoimenovano radno mjesto koordinatorice, ali o tom ne znam ni slova, pošto moji izvori već 60 dana nemaju pojma o čemu je tu riječ. „Inače, by the way“, kako nedavno reče jedan s naslovnica, doktorica nije usamljen slučaj „rada na traci“ otkako je ljetos ukinuta jedna od ordinacija pri istoj ustanovi. Najveći broj od 1700 „ostavljenih“ pacijenata pohrlio je k njoj, kao najmlađoj, računajući na trajno rješenje tad nastalog problema. Uz još jedno „inače, by the way“, 500-ak ljudi još traži „smještaj“... Nego, idem spat... A, ako Bog da, u nedjelju ću si kupiti tisak...privukla me reklama: „219 savjeta za bolji život“ |
09.12.2011., petak
ZARAD TEGANe sjećam se više gdje sam prvi put pročitala ovaj tekst, ali se sjećam da me kiselo nasmijao. Zarad tega, neka ga i ovdje, :NOAM CHOMSKY  : DESET STRATEGIJA MANIPULACIJE LJUDIMA PUTEM MEDIJANa osnovu rada jednog od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Chomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija. Preusmjeravanje pažnje  Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta. Stvaranje problema  Ta metoda se naziva i “problem-reagiranje-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države. Postupnost promjena  Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama. Odlaganje  Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideju o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje. Upotreba dječjeg jezika  Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije dejstvo na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja. Buđenje emocija  Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja. Neznanje  Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv. Veličanje gluposti  Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je ubjediti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci. Stvaranje osjećaja krivice  Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i podcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema. Zloupotreba znanja  Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu. Izvor: Noam Chomsky - Top 10 Media Manipulation Strategies DODATAK: |
07.12.2011., srijeda
ČESTITKA„Pobjedu posvećujem Ivici Račanu!“, rekao je ovih dana gospodin Zoran Milanović, naš novi, najmlađi premijer u povijesti. - Nekada davno imao sam jedan zaboravljen hobi - slikanje. Kada bih sada mogao naslikati svoju sliku Hrvatske u budućnosti, bio bi to osmijeh - pričao je Račan na velikom ekranu... Čestitam Kukuriku koaliciji na izbornoj pobjedi! S vjerom u njihovo umijeće, nadam se da će nam pomoći da iz naših „predgrađa“ vratimo zaturenu, ako ne i zaboravljenu, nekad sanjanu zajedničku sliku života s Osmijehom. :-) |
04.12.2011., nedjelja
ISTO: IMAGINE
Tradicionalna... s kojom su moje Nedjelje u prosincu svečanije!
|
02.12.2011., petak
ŠTO TE BRIGA!Nakon popijene nedjeljne kave, budem se skockala. Ući ću u kaputić nedefinirane, sivo-bež boje kupljen prošle godine u „Zari“ i smeđkaste visoke čizme na petu, te okačiti na ruku odgovarajuću torbicu; lice, pokriveno diskretnom šminkom uokvirit ću laganim kovrčama forsiranim taj dan, a usne blago sedefastim ružem šampanj boje i razvući ih u osmijeh. Slobodnom rukom ću se privezati za mog partnera i osjetiti čoju njegovog kratkog crnog kaputa, a pogledom još jednom provjeriti kako mu stoji kapa iste boje, poklon s mog zadnjeg putovanja. Pođimo, reći ću. Već u liftu, ili na putu do...srest ćemo nekog od susjeda i veselo se pozdraviti. Nakon kratkog pješačenja, na portirnici će nas uputiti do našeg mjesta. Uz pozdrav i predaju osobne nekom od nadležnih, njega će na spisku pronaći odmah, a ja ću sa smiješkom čekati sebe. Njemu će predati listić, a meni postaviti dodatno, uvijek isto pitanje, na koje ću ja isto odgovoriti: Isto! Onda ćemo razdvojeni kartonom, s nadom, zaokružiti isti broj. Povjerili smo se jedno drugom: ja ću optimistično misliti na bolje sutra za sve nas, a on realistično na 3 mjeseca zakašnjelu isplatu odrađenih dežurstava. Nakon krugom definirane nade, u četvrtastu kutiju ćemo ubaciti listić i gledati dok ne potone. Silazeći niz stepenice, ponovo ću ga uzeti pod ruku, i na pitanje anketara: *Možete nam reći za koga ste glasovali*, on će odmah odgovoriti, a ja ću ovaj put, za razliku od prije 4 godine, s osmijehom odšutjeti...a u sebi promrmljati: što te briga! Laganim hodom krenut ćemo prema najbližem pušačkom kafiću u kvartu, skinuti kapute, sjesti i naručiti piće. On će se ogledati okolo i reći kako tu nije dugo bio. Ja ću zapaliti cigaretu i potvrditi da vrijeme brzo prolazi. Onda će me pitati zašto nisam odgovorila na anketu, i na moje glasno izgovoreno: Što te briga! zasmijat će se. Konobarica će nam ljubazno spustiti piće, on ga natočiti i podići čašu, a ja, slijedeći ga, nasmijano klimnuti glavom i reći: Živjeli! |
