MALI SUNCOKRET
18.12.2011., nedjelja
"SANJE"135 GODINA OD ROĐENJA: VLADIMIR NAZOR (1876. – 1949.) SANJE Jest! Zato sam tu Da njivu nam svu Sad pokrije čarobna granja, I dušu da sivu, Ko zlatom kadivu, Prepletemo nitima sanja. A tužan, tko nema Još kuta gdje dr'jema Bol iz kog ta žica se suče, Pa dušu što hlepi, Što bjesni, što strepi, Zemaljskijem drumima vuče! Jest, za nas je san! Jer sanja je dan, A java je noć što nas mori, Noć koja će minuti, Kad posvud će sinuti Sjaj sunca što u snu nam gori! O, duše vi žarke, Sve prastare varke Iz vašijeh ograda ganjajte! Visoko se propnite, Na zv'jezde se popnite, I sanjajte, sanjajte, sanjajte! NJEZIN SAN Ona je htjela u noć tihu, snenu, Sa šljunka što sav blista od bjeline, Da odrežem dv'je plahte mjesečine, Pa da ih stavim na postelju njenu. I ona htjede, od sunčane trave, Sa koje sjaj se nije nikad sruno, Da pravim jastuk mekši nego runo; Pa da ga metnem ispod njene glave. Sad spava. Sanja. - A ja dugo stojim Uz nju. Bl'jedim. Znam čega se bojim. Oda sna toga kad se ona prene, Prepoznat nikog ne će. - Pa ni mene. |
Hvala Đorđe! 
