MALI SUNCOKRET
29.11.2011., utorak
PODNEVNI
"PREDIZBORNI"...
|
28.11.2011., ponedjeljak
1:7!ANTE MARKOVIĆ ( 1924. – 2011.) POČIVAO U MIRU. ZBOGOM, „TONČI, MAJSTORE“! |
27.11.2011., nedjelja
"DŽABA SI KREČIO"*"Britanija se priprema za raspad eurozone i nerede"   *"Izraz koji je nastao na ulici, mangupi su ga koristili na svježe okrečenim zgradama. Od tada se koristi za sve uzaludne iliti "badava" radnje."  |
26.11.2011., subota
POSLIJE RUČKA...  |
25.11.2011., petak
PRIČAHVALA :))) Cherish The Day Songwriters: Adu, Sade; Riley; Bright; Matthewman; Hale; You're ruling the way that I move Not breathe your air You only can rescue me This is my prayer If you were mine If you were mine I wouldn't want to go To heaven I cherish the day I won't go astray I won't be afraid You won't catch me running You're ruling the way that I move You take my air You show me how deep love can be You're ruling the way that I move Not breathe your air You only can rescue me This is my prayer I cherish the day I won't go astray I won't be afraid You won't catch me running, ah Cherish the day I won't go astray I won't be afraid Won't run away You show me how deep love can be You show me how deep love can be This is my prayer Cherish the day I won't go astray I won't be afraid Won't run away Won't shy Cherish the day I won't go astray I cherish the day I cherish the day I cherish the day |
24.11.2011., četvrtak
SOS...PEACE I LIBERTYAmerikanci danas slave Dan zahvalnosti uz parade i tradicionalnu gozbu s obitelji i prijateljima. Hrana koja se neizostavno jede za Thanksgiving je: umak od brusnica, svježe povrće, bundeva i, naravno, purica. Američki predsjednik je pomilovao dvije purice nazvane Peace i Liberty, a u govoru, tj. obraćanju naciji koje je zbog praznika upriličeno u nedjelju umjesto u subotu, apelirao je na ljude da pruže podršku jedni drugima dok se zemlja nosi sa ratom i nezaposlenošću, a na političare da surađuju glede napretka na planu ekonomije itd… Moje zanimanje je pobudio samo sos… umak od brusnica, pošto ga i ja koristim uz jela od divljači. Prethodno napisano je uvod za taj američki recept. Pa, da vidimo: |
22.11.2011., utorak
A SAD...SADETop Comments Kad sam čuo da dolazi , uf šok ! Otkad sam je 1.put čuo , sanjam san koji će se jednim cudom ostvariti, jedva čekam Zagreb 22.11. ;) zzop MrUzaludpitas 1 week ago MA, JESI LI TI OVO PIS'0,  HA HA HA?! UŽIVAJ, SREĆO...DOČEKAO SI!   Top Comments • words to describe sade: 1.Natural Beauty 2.Talented Singer 3.No Plastic Surgery Needed 4.Very Sexy 5.Someone To Be Jealous Of 6.Long Live The Queen Of SoulJazz 7.I Wish She Was My Mum!!! sankamols 3 weeks ago 35  |
19.11.2011., subota
JEDAN STARI...PRIGODNIsrijeda, 21.05.2008. MI Moj brak nije idealan, ali dugo traje. Nije to bio moj zgoditak na lotu, ali ni ja nisam «mercedes». Kaže mi da sam postala teška «kao vasiona», no bolja nego nekad. Kakva sam to bila?? Nakon 30 godina braka muž i žena postaju sve sličniji, čak i fizički. Ma ja sam ljepša. On je dobar. I nervozan. I debeo. I jako hrče. I deset godina ne puši. I stalno me požuruje. Kupi mi ponekad čokoladu. I bajadere. I multivitaminski sok. I po meni preskupe cipele, jer zna da me bole noge. Zaboravlja često godišnjice braka, ali i to je samo jednom u godini. Onda ja kupim poklone i njemu i sebi...jer sam pažljiva, naročito prema sebi. Rođendane ne zaboravlja, što jest-jest. Bude i cvijeća i prigodnih izlazaka u restoran. Nikad ne zaboravi reći kako mi ponešto, tek kupljeno, ružno stoji. A ja se ozbiljno naljutim. Kad se odljutim, rijetko to više obučem. Jer on je često u pravu. I zna moje shopping zanose. Dok šutimo, po položaju njegovih vjeđa i lupkanja prstima, znam kud je odlutao...i čekam da mi se vrati. I šuteći se siti napričamo. Ponekad se zagleda u mene i kaže: «Još si lijepa.» A ja skočim kao curica i poljubim ga. I ne pogledam ga u oči da iz njihove dubine ne provire suze, da me ne rastuži taj trenutak naše sreće. Kad je umoran, psuje i galami, i puno priča. Opomenem ga da je prost, ali pažljivo slušam. Tko će, ako neću ja slušati tu uvijek istu priču. Kupovala sam sve raspoloživo na tržištu kako bih smanjila zvuk njegovog hrkanja u mom uhu, koji godinama jača do decibela grmljavine. Umjesto onog «daj, okreni se na drugu stranu», ja sam duboko začepila uši. Ali nastao je novi problem...nisam više čula ni njegove molbe ili naredbe da ja prestanem hrkati. Odčepila sam uši. On mora skrpati svoj san u cjelinu. Svako jutro ga čeka težak posao, bez prava na grešku. I noći u kojima mora ostati budan i kada spava. A njemu je već, tek, 60 i… godina. I počeo se bojati, svega. U noćima kada nije pokraj mene...kada ne osjećam njegov dah i miris, ni zvuk , pomislim - kako je tužan i besmislen ovaj muk. Tišina koja ne znači ništa. Naš brak je stariji za još jednu godinu; a i naša vjenčana kuma. U to ime, Živjeli, dragi moji! |
18.11.2011., petak
35 661 RIJEČVolim se slikati...iznutra. Kad god pritisnem OBJAVI, kao da je kliknuo neki od aparata: rendgen, MR ili ultrazvučni. Kako je to izgledalo u prethodne tri godine mog blogerskog staža, ne računajući onaj pripravnički od 9 mjeseci, govori statistika: Datum i vrijeme prvog posta: 17.11.2008. (23:22) Zadnji post napisan: jučer Ukupno postova: 729 Broj postova u zadnjih 30 dana: 24 Broj postova u tekućem mjesecu: 11 Prosjek postova po tjednu: 4.7 Prosjek postova po mjesecu: 19.7 Mjesec s najviše objavljenih postova: prosinac, 2010. (40 postova) Mjesec s najmanje objavljenih postova: studeni, 2008. (2 postova) Najveći broj neaktivnih dana između postova: 24 Broj dana bez postova: 475 U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom noći (22 - 7 sati) Ukupno riječi u svim postovima: 35661 Prosjek riječi po postu: 49 U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu). Broj postova sa slikom: 0 (0%) Broj postova bez slike: 729 (100%) Sve češće pomišljam kako se dovoljno slika sa 35 661 riječi nakupilo u ovim virtualnim koricama ili kartonu, ali nekako mi, žao otići...Jedan od razloga je i taj što nikad više ne bih dobila ovakav SMS: SRETAN ROĐENDAN TVOM BLOGU UZ ŽELJU DA JOŠ MNOGE PRIČE NAPIŠEŠ, USREĆILE NAS ILI RASTUŽILE, SVEJEDNO... ZNAK SU DA NAM „OVO MALO DUŠE“ JOŠ TREPERI. HVALA TI. VOLIM TE PUNO. |
17.11.2011., četvrtak
NAJTUŽNIJA PJESMALani je, nekako s jeseni, britansko udruženje skladatelja i glazbenih izvođača izabralo najtužniju pjesmu svih vremena. Po njima, kroz vrijeme se plakalo i uz Erica Claptona ("Tears in Heaven") i Leonarda Cohena ("Hallelujah"), a najviše suza isplakano je uz "Everybody Hurts" REM-a. |
16.11.2011., srijeda
OVO JE...LIJEPO |
15.11.2011., utorak
SUTRA, DANAS, JUČER:
„NORVEŠKA ŠUMA“
 |
13.11.2011., nedjelja
OBRAZAC ZA:"TETOVIRANJE MAŠTOM" KROJ Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati. Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće. Miroslav Antić |
12.11.2011., subota
IN MEMORIAMPETAR KRALJ (Zagreb, 04.04.1941. – Beograd, 10.11.2011.) „- Delujete razočarano? - Ne znam kako da se ponašam danas kad vidim da mnogi hoće da urade nešto, samo ne znaju šta. A pored nas još uvek postoje oni koji kopaju po kontejnerima, kao i penzosi koji ne znaju zašto su više živi! - Kako podnosite činjenicu da ste veliki glumac? - Nikako, zato što sam običan čovek. Bog mi je samo dao mogućnost da uz pomoć dobrih pisaca i misli koje su oni zapisali kažem nešto pametno ljudima. Taj dar koji imam nikada nisam izneverio, a poštujem ga i danas. Sve drugo je kod mene sasvim obično - volim da pijem, da se družim sa raznim ljudima, da igram lopte.“ Izvor: Balkanmedia * * * "Trudna sam i (kako doktori kažu) dobićemo curicu. Upravo reših da se zove Ana. Želim da joj neko nekada recituje ove stihove ovako dirljivo i nežno kao ovaj divni čovek koji nas je danas napustio." nlazovic77 1 day ago 14 DODATAK: Draga moja, opraštajući se od glumca kojeg smo voljeli, poželjela bih Posljednje Zbogom i tvom Milanu. Rekla sam ti: sve bih dala da ste vašu šetnju i priču nakon popijene jače kave i čaja sa duplim medom, mirno nastavili. I uživali u Suncu koje je, kako si rekla, iznenada razbilo maglu. I dok se tvoj najmlađi i najdraži stric i iskreni prijatelj borio za dah gledajući u tu Sunčevu zraku, držeći se za ogradu da ga smrt ne odvuče, nisi mu mogla pomoći. Teško je zaustaviti smrt koja dolazi „u po bijela dana“, kako reče pjesnik s kojim je dijelio rodno selo i školu. Možda će ga Sunce čuvati...tamo...negdje. A ja ću tebe, od srca, ovdje. |
11.11.2011., petak
TRPEZARIJSKI POSTDani se skratili, a noći otegle. Štipa me magla, vjetar živcira. Stigle me i neke tužne vijesti. Rasule se misli; radost se zakopčala. Tražim neki kutak u kom ću uz dodatni trud prebroditi ovaj prvi nalet zime. I sjetim se: Sarma. Nasmijem se i zapjevam: Evo zime, Evo sarme! I počnem se radovati. Volim onu toplinu koju ona uz miris širi domom. Volim ju jesti i čekati mjesecima. Volim zadovoljstvo napravljenim, koje traje danima. Volim njihovu radost uz neizostavno: Doobbrraaa! K'o bakina! Jedno je to od najpoetskijih jela s naših prostora, bivših i sadašnjih. O sarmi su se pjevale pjesme, pričale priče ne samo na blogu, nizali recepti od davnina, i nikad joj se nije ništa zamjeralo. Za razliku od ćevapa, koji su bili često i pored omiljenosti granični kamen, sarma se, unatoč istoj pradomovini (po mnogima Turska, a spominje se i Bugarska) uspjela ugurati u domaće jelovnike, i postati jelo bez granica. Čak je zauzela počasno mjesto na zimskim prazničnim trpezama. Sarma je jelo koje ne otkriva svoju cijenu niti vaš imovinski status. Zahvaljujući kiselom kupusu, koji je ujedno i naša specifičnost u odnosu na pradomovine gdje se motala u slatki, iz svakog stana, kuće ili vile šalje jednak mirisni signal. To, da li je netko stavio suho meso ili kosti, i koji omjer riže i faširanog, ono je što razlikuje naše sarme i nas, ali ostaje tajna svakog doma. Dok kuhamo sarmu, svi smo isti; jednako mirišemo. Sjeti me to jednog profesora koji je objašnjavajući studentima razliku između naših gradova i istočnih susjeda, našeg i njihovog podrijetla i pripadnosti, kao glavni kriterij uzeo upravo miris: kao, tamo se gradovima širi miris ćevapa, a kod nas toga nema. Onda se jedan student naivno pobuni, što ću i ja nešto docnije u tekstu, i stane nabrajati ekspanziju ćevabdžinica diljem naše metropole, počinjući od centralnog trga. I pokvari profesoru teoriju i raspoloženje vraćajući ga u stvarnost. A meni je jučerašnju radost sarme pokvarila cijena kiselog kupusa. Najmanju glavu među deset ponuđenih u našem najvećem trgovačkom lancu, platila sam 22 kune. Bila je teška oko 2kg što je i za praznično jelo previše. Znam da su prve radosti skupe: prva sarma, kao i prvi sladoled, i prvi kukuruz, i trešnje i jagode, i prvi kesteni...ali baš deset puta skuplji finalni produkt od baze, okrutna je stvarnost. Krenem se za ručkom buniti, ali me brzo ušutkaju: Dobar tek! Dok se jede ne priča se! Doobbrraaa! Omjer nije nitko primijetio. Da nije bloga, ostao bi tajnom, a moja priča bez kraja... |
08.11.2011., utorak
- WHAT'S UP?- Ma..."NIHIL NOVI SUB SOLE"...  |
07.11.2011., ponedjeljak
KRLEŽA O SEKSUO Miroslavu Krleži se ove godine češće pisalo. Razlog je 30. obljetnica njegove smrti. Između ostalog smo saznali, ili obnovili, što je Krleža rekao o svojim kolegama književnicima. Ne sjećam se da je zabilježeno u tim redovima što je Krleža rekao o seksu, a pošto je i o tom, naravno, pričao, podsjetimo se, što: „...Krleža mi pruža tekst pod naslovom: Miroslav Krleža: O marksizmu ili kako sam postao marksist. - Ovo ste vi pisali? - Ne, diktirao sam Očaku i sad mi je donio da pogledam. Čitam osam stranica teksta: - Vrlo zanimljivo... - Prijeđimo na druge teme. - O čemu da razgovaramo? – pitam. – Možda o seksu? - Seks sam za sebe nije ništa, pojam seksa za mene je pojam probave. Ejakulacija i ištrcak sam za sebe ne predstavlja ništa. Ljubav i čitav odnos kompliciranih odnosa muško-žensko, to bi eventualno mogle biti teme razgovora. - Krleža, to je duga tema. Vrijeme je ručku i pozdravljam Vas do ponedjeljka ili utorka...“ Enes Čengić, S KRLEŽOM IZ DANA U DAN, Knjiga treća, Ples na vulkanima, 1986. |
04.11.2011., petak
AUTOGRAMKada smo majku sahranili u tuđem svijetu, uz tugu zbog njenog vječnog odlaska, patila sam i zbog malog broja ljudi koji su je ispratili. Neminovna je bila usporedba s očevim davnim odlaskom od kog se oprostio svojim prisustvom gotovo cijeli naš grad. Nije sam broj u tim trenutcima ni bitan, ali u kasnijim razmišljanjima ostaje obitelji kao jedan od utješnih pokazatelja koliko je netko tvoj i drugim ljudima za života značio. Znala sam tad da je rat uzrok što je njena sahrana sličila na zapamćene scene iz američkog filma: najbliža rodbina i nekoliko prijatelja stečenih u inozemstvu bacaju cvijet. Također sam tad znala da je, za razliku od mnogih u ratu prognanih, izbjeglih, raseljenih, umrlih i stradalih, majka imala „sreću“ da joj se bar na sprovodu okupe kćeri i unuci. O svemu ovom sam danas po tko zna koji put ponovo razmišljala čitajući članak o životu i smrti nekad popularne pjevačice zabavne glazbe Ane Štefok. U sjećanje mi se vratio jedan davni koncert kojim je obilježeno svečano otvaranje nove škole u selu Blatna u blizini mog rodnog grada. Bio je to kulturni događaj kojem se mama posebno radovala jer je uz sve gostujuće iz Zagreba jako voljela i Anu Štefok i Višnju Korbar. Kako je tata i službeno prisustvovao svečanosti učestvujući u svim prethodnim pripremama, mama je bila ta koja je sestru i mene vlakom vodila na koncert. Sestra je tad već slušala neku drugu muziku do koje ja još nisam bila skroz stigla nego sam više slijedila mamin ukus, pa sam nakon dobivenog autograma od glavnih učesnika i svega viđenog, bila presretna. Znam da sam godinama iza tog, kada se moj muzički ukus iz temelja promijenio, još uvijek nailazila na Aninu sliku s originalnim potpisom i s radošću se sjećala tog za to vrijeme velikog kulturnog, a za moju obitelj prijatnog i značajnog događaja. Sjećam se i tog, da je majka pričala najviše o Aninim pjesmama, a tata o Višnjinim očima. A danas sam se uvjerila da još pamtim i tad otpjevane riječi: Anu Štefok nisam godinama vidjela u javnosti, niti sam bila što znala o njenom životu. Prije sedam godina jedna od naših eminentnih starijih i još aktivnih umjetnica u tv emisiji na temu Sreća, rekla je da uz male stvari koje je čine sretnom, velikom srećom smatra kada uspije podmiriti mjesečne račune, tj. režije. Tad mi je to zazvučalo gotovo nevjerojatno s obzirom na njenu poziciju na glazbenoj sceni. Danas, i ne. U međuvremenu su životi većine postali još teži... Ni detalji teškog Aninog života nisu me iznenadili. U vremenu u kojem i glumce skidamo s vješala i ispraćamo ih bez dostojanstva, brojeći im popijene čašice; u zemlji u kojoj pjesnici odlaze bez organizirane pratnje učenika koji su stihove o „nevinijim rukama“ pamtili još iz vremena svojih baka, ništa više mene ne čudi... Samo me još uvijek rastuži, što i živimo, i umiremo... „poniženi i uvrijeđeni“...nažalost, većina. |
02.11.2011., srijeda
SATSretna sam. Smije li to čovjek reći glasno u ovom kaosu. Naravno da smije; baš zato što je kaos. Gledam u sat, časovnik koji sam dobila na poklon. Još je navijen na njujorško vrijeme. Ne znam da li je 8 pm ili am, ali nije ni bitno. Bitan je hod; bitan je skok; bitan je preskok. Bitna je priča koju sam čula i ona iskrenost kojom je ispričana. Hvala ti. Satovi nam pokazuju isto vrijeme, napokon, i srećom. „Bolest našeg društva bila je duboka. Jedna stara kineska priča me izvukla iz ponora: Velika planina je svojom senkom zaklanjala malo selo. Zbog nedostatka sunčeve svetlosti, deca su rasla rahitična. Jednog dana, seljani ugledaše najstarijeg u selu, kako je pošao izvan sela. Sa keramičkom kašičicom u ruci. - Kuda češ? – upitaše ga. On odgovori: - Idem u planinu. - Zašto? - Da je pomerim. - Sa čim? - Sa ovom kašičicom. - Ti si lud! Nikad nećeš uspeti! - Nisam lud: znam da neću uspeti, ali neko mora da počne.“ Alehandro Hodorovski, Mistični kabare (španski nacionalni bestseler), 2008. |
