MALI SUNCOKRET
29.12.2011., četvrtak
"DOBRO JE! DOBRO JE!"
30 GODINA OD SMRTI:
MIROSLAV KRLEŽA (1893. – 29.12.1981.)  NEMIR Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišini.  Bila je mjesečina Bila je mjesečina, snijeg i mi išli smo tihi i nesretni. Monogram naših snova blistao je nama, ko blistav svjetionik. Vjetar. Tama. Ja sam bio sam i ti si bila sama. Bili smo straža na mrtvačkoj straži, na pogrebu jedne tihe laži. I tako smo stigli na kraj drvoreda. Tvoj parfem od gnjilih, uvehlih rezeda… Rosa u staklu staklenog pogleda, Adieu, ma chere, jer tako živjeti se ne da. Pismo Pismo je ko leptir: dodirne nas krilom u lepetu tihom i već nestane. Pismo je ko miris što ne prestane da miriše lipom, tijelom, kosom, svilom. Od lepeta pisma pelud slatkog praška sa vrška prsta polako se trusi. Iz pisma žive riječi lepeću ko dusi, a pismo vene ko ocvala čaška. Žena i iluzije Žene jesu, kad glazba zvoni, med se toči i sunce gori. I smijeh kada žubori k’o fontana, i onda žene jesu.Ali kad je Tmina, onda nema žena. O, kada uzimljemo na se teret naš i kletvu našu, i kad je bol, ne, onda nema žena. Nema onda naše ženske nasmijane pratnje. Apsolutno stoji čovjek sam. I dobro je, da čovjek stoji apsolutno sam. Iluzije su sve pogrebne i mrtve I dobro je da smo tvrdi i da nam je na sprovodu svih snova oko suho. Dobro je! Dobro je! Dijalog u troje ili ljubav bez krova Ja sam tebi dala sebe, a sada me od tebe zebe. I ja sam tebi sebe dao, a sada sam dalek, hladan i zao. U utrobi čovjek se micati stao, sretan, nesretan, tko bi znao? (Fotografije: Opatijski susreti) |
Hvala Đorđe! 
