MALI SUNCOKRET
27.12.2011., utorak
KAMOV I TIN125 GODINA OD ROĐENJA: JANKO POLIĆ KAMOV (1886. – 1910.) [POST SCRIPTUM] P. S. Ne pjevah oči djevojke kad mlad je momak sretne: Ja nisam pjesnik ljubavi ni mirisne ni cvjetne. Ne pjevah prošlost naroda, ni kraljeve ni bane: Ja nisam pseto biblijsko, što liže Jobu rane. Ne pjevah sreću djetinju i rasplođe filistra: Ja nisam tamnjan presvijetlih božanstva i ministra. Ne pjevah suzu sućuti rad pjanstva starog Noja: Ja nisam truba tuposti i kršćanskih heroja. Ne pjevah sjetu skrofule kroz poklon birokrata: Ja nisam borac bijednika sa okna prvog kata. Naiđoh svagdje - ko na gad - na lice časno glupo... Kad glupost vrijeđa ljudski stid i pljusko bih i lupo... Kad tamo - rukom po staklu svim svojim tresnuh bijesom: Promaših!... Rukom curi krv i staklo živim mesom... I kletva grdna, prostačka sve pjesme od tad piše: Psovača tek sam pjesnik ja i zasad - ništa više! 120 GODINA OD ROĐENJA: TIN UJEVIĆ (1891. – 1955.) UHAPŠEN U SVOJOJ MAGLI Uhapšen u svojoj magli, zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku. I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja, sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja. I na oblak koji tišti, i na munju koja prijeti, naša blaga Nada vrišti; biti čisti. Biti sveti. I kad nema Našeg Duha među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca. |
Hvala Đorđe! 
