45 GODINA OD ROĐENJA I 3 GODINE OD SMRTI:
SIMO MRAOVIĆ (1966. – 16.12. 2008.)
1
* * * Mislio sam.
Tu bih mogao biti čovjek.
Ali sve se počelo raspadati.
Šalica za ispijanje kave.
Pala je na pod i progovorila.
Sjedni i odmori se.
Nesreća ti nudi primirje.
5
* * * * Na dan kad sam te upoznao
moja se samost obogatila
zadržavši te u svojoj tišini
u svjetlosti lijepih anđela.
Popili smo kišu iz jabuke
tajni nektar putuje u naše srce
tamo mijenja znanje o nama
tamo gdje nas krune zvijeri.
Tvoja aura ima boju sunca
kad ujutro išteš kamiš i kad me dan
iždene iz sobe i zapali plamenom
oko kojeg letim kao noćnjak.
U tebe stane čitav svijet iz mojih
snova o lebdenju iako ostavila si
davno leteće sestre i braću da se
bez tebe množe i umiru na vjetru.
Kad sam te upoznao znala si
tajni jezik koji više ne postoji
koji su svi u meni zaboravili
tajni jezik koji više ne postoji.
Post je objavljen 16.12.2011. u 00:30 sati.