Neke od dana godine na odlasku posvetit ću pjesnicima čije obljetnice rođenja i smrti obilježavamo ove godine.
100 GODINA OD ROĐENJA I 45 GODINA OD SMRTI:
GRIGOR VITEZ (1911. – 1966.)
Pjesma za svu djecu svijeta
Ima jedna pjesma
jednako lijepa na svim jezicima svijeta
ona još nije napisana,
ona još nije ispjevana,
ali ona postoji.
Ona se ne pjeva na jedan glas,
ona se ne pjeva u oktetu,
ona se ne pjeva u običnom zboru.
To je pjesma za milijardski dječji zbor.
Ima takva pjesma.
Ona još nije sastavljena,
samo pojedine njene riječi
ponavljaju djeca u igri i u srcu
u svim zemljama svijeta.
Te riječi treba sjediniti
kao što se sjedinjuju ruke
koje se prijateljski rukuju.
Ritam te pjesme već postoji.
On se može čuti
kad od radosti udaraju dječja srca.
Melodiju te pjesme znaju djeca svih boja.
od te melodije utišavaju se topovi,
od te melodije zastaje prst na orozu mitraljeza,
od te melodije otkazuju motori bombardera.
Tu melodiju već pjevuše djeca,
iako još ne znaju njene riječi.
Ali djeca će ih pronaći.
Oni će ih svakako pronaći,
i sastaviti pjesmu
za svu djecu svijeta.
Gdje ćemo smijeh sijati
Gdje ćemo smijeh sijati?
Po dvorištu,
Igralištu,
Šumom, ispod granja —
Gdje god je igranja.
A gdje će smijeh klijati?
U mom srcu,
U tvom srcu,
U srcima sviju
Klice smijeha kliju.
A gdje će smijeh cvjetati?
Na mom licu,
Na tvom licu,
Na licima sviju
Što se s nama smiju.
Tiha tiha pjesma
Tiho kos u grmu spava,
A još tiše raste trava.
Tiho tamni bor šumori,
A još tiše trešnja zori.
Tih je zeko ispod granja,
A još tiše bilje sanja.
Raznobojne snove sniva
Cvijeće, šuma, polja, njiva.
Svud su snovi razasuti:
Jaglac sanja san svoj žuti,
Modro sanja šumarica,
Ljubičasto — ljubičica,
Nebo plavo — potočnica,
Bijelu iskru — tratinčica,
A duboko sanja noć,
Ti još dublje... Laku noć!
Post je objavljen 14.12.2011. u 14:47 sati.