ovaj put sam došla u hladno, mrazovito i maglovito jutro, predbožićno raspoloženje je tek krenulo, još uvijek se pripremaju ukrasi, lampice...sisak je i dalje po istom, kažu da neki silno žele da potone do kraja. ali ljudi se ne daju! uostalom, ovdje se digla prva pobuna u nekom ne/davnom ratu...
još nisu svi ukrasi postavljeni, niti lampice upaljene...no adventske svijeće trepere...još samo konačni praznički štih, raznobojna svjetla i jingle bells...a što se tiče mašte i umjetničkog izražavanja, sisak je poznat po uličnoj umjetnosti, pjesništvu...paviljončić u prekrasnom perivoju kestenova, ovaj put neću recitirati onu kinesku pjesmicu li tai pea: paviljon od bijelog i zelenog porculana... i prekrasno ukrašen izlog knjižnice s haljinama snježne kraljice
obala je tiha...sve osuto injem, izgledaju kao kristalni lampioni...čamci čekaju bolja vremena,još koji crveni listić na grani...pozdrav onima koji su ovdje zauvijek ostali...ooo, temperatura je od jutra porasla poprilično...
zlatne godine... netko bi rado sjeo u taj kafić, sigurna sam...a ovi čamčići, kao da se grle, šćućureni, ozebli...primi me za ruku i preko mosta odvedi...ili, još bolje, pusti me da idem dalje, dalje...
usput sretnem labudove, kao da me vode dalje... kroz sivu maglu, putem koji, kažu, vodi do utvrde... dalje, dalje, i ja hodam, hodam, klipsam...pusti putovi, drvoredi...a rekli su mi da nije daleko, ma petnaestak minuta...ovo je ko iz carpenterovih filmova, čisti horor! ukleto drveće pruža grane da me dograbi...oko mene močvare...neka je luda patka zazviždala prodorno i zalepetala po vodi...još malo, ne smijem posustati, ta tko bi me našao u toj magli i hladnoći ...
napokon se nazire tvrđava...jedna od tri kule...naokolo jarak...puškarnice...na žalost, muzej je zimi zatvoren. bit će da je previše propuha u tim gore dvoranama, ha, ha...dakle, odavde su se branili od turaka, kao što su se nedavno morali boriti protiv srbočetničkih otimača i zlotvora...u ugodnom restoranu u dvorištu okrijepila sam se pa krenula natrag kući...
između kupe i njenih labudova s jedne strane, a save i rijetkih brodića s druge strane, odlazim dalje...
|