poreč za advent! kao da smo prošli gomilu vremenskih, zemljopisnih i meteoroloških zona...i povijesnih, naravno!
od davnog doba naseljen ilirima, pa su ga kao utvrdu utemeljili rimljani. a onda su preko njega prelazili ostrogoti, bizantinci, slaveni, franci, mlečani, pa nove selidbe iz istočnih krajeva po direktivi iz prošle juge... i sve se to skupilo, ponešto i ostalo, udomilo se... sad je poreč ugodno mjesto za boravak, mjesto gdje se dopunjavaju prošlost i sadašnjost, umjetnost i praktičnost, ljepota i surovost ribarskih sudbina...
evo, stigosmo konačno na more! kao i svugdje, i ovdje se traži parking do beskonačnosti, i u zimi je sezona. i otok sv. nikole preko puta.
i ovdje čuvaju kule i čekaju raskošne palače... male ulice i - kaaad si kuuupim maali motoriiin. naći ću gusarsko blago.
raspored ulica, čak i nazivi (decumanus, cardo maximus), sačuvali su se još od antike. pripreme za božićne blagdane su u punom jeku, ako treba malo ohanut uvijek se može okrijepiti malo bacchusovim napitkom, ako zapivamo lipo otprt tje se ponistre... iako je malo hm, neobično uz more vidjeti bijeli borić... micika se niš ne boji, a ni ovi leteći štakori... dok ljupki putti strpljivo namače nogice u fontani....
razni arhitektonski stilovi, razdoblja, osvajači, graditelji i stanovnici...poreč je živa razglednica i povijesni atlas, od okamenjene antičke civilizacije, preko prekrasne, rijetko sačuvane romanike (romanička kuća bogatog trgovca), gotičkih palača čipkasto nadsvođenih prozora i portala...svjedoci života i snage
i tiha opčinjenost zlatnom i tirkiznom raskoši eufrazijeve bazilike, moje slike nisu toliko upečatljive kao one od naše blogerice coprnjice, no pozdravljam melu i obećajem da ću se drugi put odmaknuti od službenih tokova. teško je izraziti sve što se može vidjeti, počevši od toga da je svaki kapitel drugačiji, a tek sve ostale divote! neću sad nabrajati povijesne crtice, valja doći, vidjeti, provjeriti!
...ovo je jedan krasan perivoj, no vrata su zaključana, sve ograđeno, ne može se prošetati...ali zato s druge strane rive, pored ribara koji se oduvijek bore za koru kruha, postoje i turistički nasljednici austrougarskih snobova, otkad je nadvojvotkinja stephanie uplovila u lučicu na svojoj jahti...
poreč nije rim, ali osjećala sam se kao na vacanze romane
ovaj put sam došla u hladno, mrazovito i maglovito jutro, predbožićno raspoloženje je tek krenulo, još uvijek se pripremaju ukrasi, lampice...sisak je i dalje po istom, kažu da neki silno žele da potone do kraja. ali ljudi se ne daju! uostalom, ovdje se digla prva pobuna u nekom ne/davnom ratu...
još nisu svi ukrasi postavljeni, niti lampice upaljene...no adventske svijeće trepere...još samo konačni praznički štih, raznobojna svjetla i jingle bells...a što se tiče mašte i umjetničkog izražavanja, sisak je poznat po uličnoj umjetnosti, pjesništvu...paviljončić u prekrasnom perivoju kestenova, ovaj put neću recitirati onu kinesku pjesmicu li tai pea: paviljon od bijelog i zelenog porculana... i prekrasno ukrašen izlog knjižnice s haljinama snježne kraljice
obala je tiha...sve osuto injem, izgledaju kao kristalni lampioni...čamci čekaju bolja vremena,još koji crveni listić na grani...pozdrav onima koji su ovdje zauvijek ostali...ooo, temperatura je od jutra porasla poprilično...
zlatne godine... netko bi rado sjeo u taj kafić, sigurna sam...a ovi čamčići, kao da se grle, šćućureni, ozebli...primi me za ruku i preko mosta odvedi...ili, još bolje, pusti me da idem dalje, dalje...
usput sretnem labudove, kao da me vode dalje... kroz sivu maglu, putem koji, kažu, vodi do utvrde... dalje, dalje, i ja hodam, hodam, klipsam...pusti putovi, drvoredi...a rekli su mi da nije daleko, ma petnaestak minuta...ovo je ko iz carpenterovih filmova, čisti horor! ukleto drveće pruža grane da me dograbi...oko mene močvare...neka je luda patka zazviždala prodorno i zalepetala po vodi...još malo, ne smijem posustati, ta tko bi me našao u toj magli i hladnoći ...
napokon se nazire tvrđava...jedna od tri kule...naokolo jarak...puškarnice...na žalost, muzej je zimi zatvoren. bit će da je previše propuha u tim gore dvoranama, ha, ha...dakle, odavde su se branili od turaka, kao što su se nedavno morali boriti protiv srbočetničkih otimača i zlotvora...u ugodnom restoranu u dvorištu okrijepila sam se pa krenula natrag kući...
između kupe i njenih labudova s jedne strane, a save i rijetkih brodića s druge strane, odlazim dalje...
po ne znam koji put sam u ovom krasnom gradu, svojevremeno glavnom gradu Hrvatske, raskošnom, bogatom idejama, ljepotom, prirodom, kulturom, poviješću... i divnim ljudima . no rijetko sam ga imala prilike vidjeti zimi, pod obilnim snijegom, onak, baš se grdo zmrzlo!
jadni klinci, po ovoj zimi ići u školu, ccc...ne, nećemo sad sjesti i čavrljati, ha, ha...i granje je otežalo od snijega...a vatroslav se pokrio bijelim šeširom i označio neke, khm, dijelove, valjda toplim šarenim pletivom da ne ozebu
podsjeća li me ovaj meteorološki stup na jedan sličan?...jel ovo vragec ili kaj??...semumiša, parkiralište za bicikle! pa ovih varaždinaca ima ko kineza, ccc....zar i na minus 14???...samo su ftičeki još na ovoj zimi, ovi su poprilično veselog perja, nisu gladni
na glavnom trgu...patačić-sermageova palača s prolazne vizure
cehovski cimeri...cimer morske djevice, za trgovinu prekomorskom robom...
... i mudre izreke i sitnice kao umjetnički eksponat...jesu li ovo nosile djeve ispod kiklji?ne, to je krinolina ljubavi
po magli dvorac izgleda udaljen, opasan, leden....kraljevski doček, otvorena vrata. kula stražarnica, u renesansnom stilu...sve bliže i bliže...iz tog se bunara nekoć napajalo i stoku i narod, i konje i velikaše, vojske i putnike...i neizostavni top!...i ne znam kaj dela taj svetac među topovskim kuglama? možda i nisu topovske, možda se to samo bacalo preko zidina na neprijatelja.
kroz ove se balkone šetalo...ako dame žele nešto naučiti o modi...muzealci me uvijek puste, makar i nije radno vrijeme. ponedjeljak, u cijeloj su evropi muzeji zatvoreni....ne bih baš rado da me zatvore ovdje...na ovim je klupama sigurno krasno sjediti ljeti...i šetati perivojem oko dvorca
i ovdje imaju grgura ninskog... i njegov poslovični palac... a ovaj sat debelo zabušava! treba pozvati urara... ne bi koristilo. sunce je samo blijeda sjenka na nebu...vrijeme je za odlazak, pozdrav sv. nikoli, dragim varaždincima