ovaj put sam došla u hladno, mrazovito i maglovito jutro, predbožićno raspoloženje je tek krenulo, još uvijek se pripremaju ukrasi, lampice...sisak je i dalje po istom, kažu da neki silno žele da potone do kraja. ali ljudi se ne daju! uostalom, ovdje se digla prva pobuna u nekom ne/davnom ratu...
...a što se tiče mašte i umjetničkog izražavanja, sisak je poznat po uličnoj umjetnosti, pjesništvu...paviljončić u prekrasnom perivoju kestenova, ovaj put neću recitirati onu kinesku pjesmicu li tai pea: paviljon od bijelog i zelenog porculana
... i prekrasno ukrašen izlog knjižnice s haljinama snježne kraljice
...
...a ovi čamčići, kao da se grle, šćućureni, ozebli...primi me za ruku i preko mosta odvedi
...ili, još bolje, pusti me da idem dalje, dalje
...
...pusti putovi, drvoredi...a rekli su mi da nije daleko, ma petnaestak minuta
...ovo je ko iz carpenterovih filmova, čisti horor! ukleto drveće pruža grane da me dograbi
...oko mene močvare...neka je luda patka zazviždala prodorno i zalepetala po vodi...još malo, ne smijem posustati, ta tko bi me našao u toj magli i hladnoći ...
...jedna od tri kule...naokolo jarak...puškarnice...na žalost, muzej je zimi zatvoren. bit će da je previše propuha u tim gore dvoranama,
ha, ha...dakle, odavde su se branili od turaka, kao što su se nedavno morali boriti protiv srbočetničkih otimača i zlotvora
...u ugodnom restoranu u dvorištu okrijepila sam se
pa krenula natrag kući...
, odlazim dalje...