mislijedneplavusche
14.07.2016., četvrtak
trsat, mjesto oprosta i mira
|
na kratkom proputovanju uspjela sam naći vremena za obilazak trsata, našeg najstarijeg marijanskog svetišta. predaja govori da je na ovom mjestu u srednjem vijeku neko vrijeme stajala kućica u kojoj je djetinjstvo proveo Isus s obitelji u nazaretu. anđeli su je odande prenosili s istoka prema italiji u loreto. je li toj legendi pridonijela živa komunikacija zapada i istoka u to vrijeme, potpomognuta križarskim ratovima, ili su legendu prenijeli sami vitezovi templari, nije potpuno jasno.        tek, iz skromne kapelice koju u podigli frankapani (nadgrobna ploča nikole I frankapana posebno je lijepog reljefa), i uz franjevački samostan, sa stoljećima i politikom koja je nailazila dograđivala se, pregrađivala, da bi u doba baroka dobila konačni okvir, uz kasnije raskošne dodatke dobročinitelja i umjetnika sakralnih tema, pa je sad anglomerat i gotike i renesanse i manirizma i bidermajera. svejedno, u prekrasnom brižno njegovanom perivoju jednostavni je kip (autor Anton Jurkić) u spomen dolaska jednog od najsvetijih ljudi, pape Ivana Pavla II, trsatskog hodočasnika.             a kad pogledaš gore, to nježno nebo i putte koji veselo lepršaju, odmah se osjetiš lakše i utješeno. ne, nisam imala dovoljno vremena da prođem 561 stubu, no valjda će mi biti oprošteno. ovo je godina oprosta, i nadam se da će mi budućnost biti mirnija i s manje napetosti i briga. manje ljutnje, straha, bola. s više nade i radosti. |