mislijedneplavusche

15.04.2015., srijeda

tehnička izvedba vs. umjetnički dojam

poklonjeno cvijeće (nisam ga ja trgala, ne, ne) neravnoteža harmonik strasti postić ne mogu da s umom ruku pod ruku kroči žudnja me vazda obara s nogu ne taknut vatru? van moje moći! i nije samo prosto pitanje hoću il neću „taj“ djelić dati već glupo srce napravi sranje i želi sve to ljubavlju zvati a razum ciči, uzbunu diže: makni se, ludo, to ljubav nije tu sveto trojstvo nije ti bliže tek pusta želja, kemija grije razume, glupost sad žensku satri. pokaži muda. jer mrem u vatri. namirisao ih je! ogled, pogled, isplati li se? hmmm, još nisu rascvjetani do kraja. pjesnik me snubi eh, ti moj meštre, opasna zvjerko na takve mustre padam ko kruška slutim da moje kalibre si mjerko godi mi katkad i riječ muška rijetkokad koji ošacat znade s kim ima posla, bitno im nije što im se nudi, već svaki krade sve ono što je spozno otprije ne treba grabit ono što imaš već vidjet drugu stranu medalje ono što fali zahvalno primaš, jin-yang u igri, pa onda dalje zaskoči, eto, meštar me smjelo, zar tako mojoj sudbi se htjelo? mmmm, boje, miris, tekstura.... potječu iz podnožja centralnoazijskih planina... tehnička izvedba vs. umjetnički dojam dosta mi je sporta i rekreacije u danima mladosti kad krvca vrije eksperimentiranja, prokreacije kad vremena više nema kao prije čin je prvi: upoznat slasti tijela, pa onda skužiš da recke to su samo zatim bi i duša ponešto htjela. jebaču prostom u ruke se ne damo ko njuškom hrta tražimo biće srodno i nije dosta mjerit kalibar, dužinu tehnička izvedba? nije neophodno. umjetnički dojam daruje puninu! prigovor ne stoji baš svašta bih htjela. valjda će naići muška duša smjela. in flagranti! pohlepni prasac! i opet se dela bedast, olfo nije niš kriv, a vrludal je kad je videl da ga fotkam pjesnik kaže da mu moje cice uzrokuju zdravstvene tegobe aj, mladiću, koje cice sada ne podmeći raznu dijagnozu kad ti mozak u hlače propada fućkaš atlas, diskus, skoliozu oči sada čine čudne stvari a tijelo ih ko u stroju sluša okrećeš se ko ringišpil stari za curama. zar te ludost kuša? priznat moram, sjajne su ti riječi teku glatko, i brzo u nizu u svem tomu zbunjenost me priječi: zar moje su cice tako blizu da o njima već i pjesme pišeš i, nesreća, lomiš vrat i leđa u haustore sklanjaš se i brišeš da te društvo pogrdom ne vrijeđa il si jedan od onih što vole da ih žene stihovima mole?

- 19:21 - Komentari (23) - Isprintaj - #