tehnička izvedba vs. umjetnički dojam
poklonjeno cvijeće (nisam ga ja trgala, ne, ne)
neravnoteža
harmonik strasti postić ne mogu
da s umom ruku pod ruku kroči
žudnja me vazda obara s nogu
ne taknut vatru? van moje moći!
i nije samo prosto pitanje
hoću il neću „taj“ djelić dati
već glupo srce napravi sranje
i želi sve to ljubavlju zvati
a razum ciči, uzbunu diže:
makni se, ludo, to ljubav nije
tu sveto trojstvo nije ti bliže
tek pusta želja, kemija grije
razume, glupost sad žensku satri.
pokaži muda. jer mrem u vatri.
namirisao ih je! ogled, pogled, isplati li se? hmmm, još nisu rascvjetani do kraja.
pjesnik me snubi
eh, ti moj meštre, opasna zvjerko
na takve mustre padam ko kruška
slutim da moje kalibre si mjerko
godi mi katkad i riječ muška
rijetkokad koji ošacat znade
s kim ima posla, bitno im nije
što im se nudi, već svaki krade
sve ono što je spozno otprije
ne treba grabit ono što imaš
već vidjet drugu stranu medalje
ono što fali zahvalno primaš,
jin-yang u igri, pa onda dalje
zaskoči, eto, meštar me smjelo,
zar tako mojoj sudbi se htjelo?
mmmm, boje, miris, tekstura.... potječu iz podnožja centralnoazijskih planina...
tehnička izvedba vs. umjetnički dojam
dosta mi je sporta i rekreacije
u danima mladosti kad krvca vrije
eksperimentiranja, prokreacije
kad vremena više nema kao prije
čin je prvi: upoznat slasti tijela,
pa onda skužiš da recke to su samo
zatim bi i duša ponešto htjela.
jebaču prostom u ruke se ne damo
ko njuškom hrta tražimo biće srodno
i nije dosta mjerit kalibar, dužinu
tehnička izvedba? nije neophodno.
umjetnički dojam daruje puninu!
prigovor ne stoji baš svašta bih htjela.
valjda će naići muška duša smjela.
in flagranti! pohlepni prasac! i opet se dela bedast, olfo nije niš kriv, a vrludal je kad je videl da ga fotkam
pjesnik kaže da mu moje cice uzrokuju zdravstvene tegobe
aj, mladiću, koje cice sada
ne podmeći raznu dijagnozu
kad ti mozak u hlače propada
fućkaš atlas, diskus, skoliozu
oči sada čine čudne stvari
a tijelo ih ko u stroju sluša
okrećeš se ko ringišpil stari
za curama. zar te ludost kuša?
priznat moram, sjajne su ti riječi
teku glatko, i brzo u nizu
u svem tomu zbunjenost me priječi:
zar moje su cice tako blizu
da o njima već i pjesme pišeš
i, nesreća, lomiš vrat i leđa
u haustore sklanjaš se i brišeš
da te društvo pogrdom ne vrijeđa
il si jedan od onih što vole
da ih žene stihovima mole?
Post je objavljen 15.04.2015. u 19:21 sati.