mislijedneplavusche
18.02.2015., srijeda
ekvinocij
 hommage olaavi paavolainenu pusti me da se odmorim još ovu zimu,da potrajem da sakrijem se i grijem kao medvjedica s mladunčetom u brlogu pusti me da dišem još malo, mjesec-dva neslobodna od prazne ljubavi koju trgam bijelim noktima sa svoje stare, nepotrebne kože da zgulim s ramena tvoje otiske, ostatke blagih jesenjih prstiju i ostanem gola i smrznuta do proljeća i onda mi nije važno ništa ni zgroženi pogledi na sivo truplo iz balade o narajami ni uzaludni pokušaj reanimacije dežurne ekipe za hitnu pomoć i onda će biti posve svejedno gdje će odložiti ono malo slame i drangulija s mog ležaja ta nitko neće postaviti pitanje ostavinske rasprave, čemu, za koga? pusti me da se odmorim umor je lijep ležaj ljubavi (oduvijek su finci bili posebno suptilni po pitanju osobnih tuga) i da se probudim u nekom drugom raju gdje ću disati slobodno jer ovdje ću zadnji udah ispustiti u proljeće zato pusti me da spavam ne diraj me prerano da barem još malo dišem do svojeg posljednjeg ekvinocija |