Marketing
ekvinocij
hommage olaavi paavolainenu
pusti me da se odmorim
još ovu zimu,da potrajem
da sakrijem se i grijem
kao medvjedica s mladunčetom u brlogu
pusti me da dišem još malo, mjesec-dva
neslobodna od prazne ljubavi
koju trgam bijelim noktima
sa svoje stare, nepotrebne kože
da zgulim s ramena tvoje otiske, ostatke
blagih jesenjih prstiju
i ostanem gola i smrznuta
do proljeća
i onda mi nije važno
ništa
ni zgroženi pogledi na sivo truplo
iz balade o narajami
ni uzaludni pokušaj reanimacije
dežurne ekipe za hitnu pomoć
i onda će biti posve svejedno
gdje će odložiti ono malo slame
i drangulija s mog ležaja
ta nitko neće postaviti pitanje
ostavinske rasprave, čemu, za koga?
pusti me da se odmorim
umor je lijep ležaj ljubavi
(oduvijek su finci bili posebno suptilni
po pitanju osobnih
tuga)
i da se probudim u nekom drugom raju
gdje ću disati slobodno
jer ovdje ću zadnji udah ispustiti u proljeće
zato pusti me da spavam
ne diraj me prerano
da barem još malo dišem
do svojeg posljednjeg ekvinocija
Post je objavljen 18.02.2015. u 23:23 sati.