mislijedneplavusche
25.01.2015., nedjelja
pjesniče ludi, gdje ti je duša...
|
ovo sam sročila dok sam se depilirala u kupaoni... ... dok sam se dočepala olovke i papira, pol toga je ishlapilo. jebemti staračku zaboravljivost!  pjesniče ludi, gdje ti je duša da pišeš verse što tako žare kamo me vodiš strastima svojim zar one za me ništa ne mare? rumen u licu, tek nježni dašak, polako moje dotiče grudi krade se vješto, tapka i mazi, širi ko pelud, i drhtaj budi dotakni usne uzdahom svojim resicu uške zanjiši blago pusti, ne diraj, još je prerano da činim ono što mi je drago samo me gledaj i prstom klizi znam, nije lako, grabit bi htio, plahosti nema u tvojoj riječi, prokleto znadeš da sve bi smio! a riječi tvoje, o blagi Bože! dok čitam drhte i pletu prsti poražen biva i stid i sumnja trebaju tvoji mi guzovi čvrsti da stisnem k sebi mišićje muško potonem žudno, predam se gola, posrčem biserje sa stegna tvojih zamirem s tobom od slatkog bola ne, o, ne bludi, glupava ženo tlapnja tek to je, čeznuće riječi imena tvojeg ne spominje više to nisi ti, ne buncaj o sreći! nije to igra s otmjenih dvora čipkasti rubac sa damskog skuta, nit plitki versi fine gospode ne, to je strast što dušu guta! na vrućem ognju tvojega ženstva gdje slast proključa u sjeni bedra očajna ženo, sad sumnja pali, diže se, guši drhtava njedra oštrica britka nemilo reže i krv sa duše buja i kliže stapajuć suze, sokove žića i Parke sve su joj bliže i bliže istinu ištem, ne trebam varku, čitajuć verse već um se gubi okrutni barde, milostiv budi ili me pusti, ili me - ljubi! |