Marketing
pjesniče ludi, gdje ti je duša...
ovo sam sročila dok sam se depilirala u kupaoni...
... dok sam se dočepala olovke i papira, pol toga je ishlapilo.
jebemti staračku zaboravljivost!
pjesniče ludi, gdje ti je duša
da pišeš verse što tako žare
kamo me vodiš strastima svojim
zar one za me ništa ne mare?
rumen u licu, tek nježni dašak,
polako moje dotiče grudi
krade se vješto, tapka i mazi,
širi ko pelud, i drhtaj budi
dotakni usne uzdahom svojim
resicu uške zanjiši blago
pusti, ne diraj, još je prerano
da činim ono što mi je drago
samo me gledaj i prstom klizi
znam, nije lako, grabit bi htio,
plahosti nema u tvojoj riječi,
prokleto znadeš da sve bi smio!
a riječi tvoje, o blagi Bože!
dok čitam drhte i pletu prsti
poražen biva i stid i sumnja
trebaju tvoji mi guzovi čvrsti
da stisnem k sebi mišićje muško
potonem žudno, predam se gola,
posrčem biserje sa stegna tvojih
zamirem s tobom od slatkog bola
ne, o, ne bludi, glupava ženo
tlapnja tek to je, čeznuće riječi
imena tvojeg ne spominje više
to nisi ti, ne buncaj o sreći!
nije to igra s otmjenih dvora
čipkasti rubac sa damskog skuta,
nit plitki versi fine gospode
ne, to je strast što dušu guta!
na vrućem ognju tvojega ženstva
gdje slast proključa u sjeni bedra
očajna ženo, sad sumnja pali,
diže se, guši drhtava njedra
oštrica britka nemilo reže
i krv sa duše buja i kliže
stapajuć suze, sokove žića
i Parke sve su joj bliže i bliže
istinu ištem, ne trebam varku,
čitajuć verse već um se gubi
okrutni barde, milostiv budi
ili me pusti, ili me - ljubi!
Post je objavljen 25.01.2015. u 20:03 sati.