mislijedneplavusche
16.01.2015., petak
laku noć...
|
ne češljaj mi oblake ne češljaj mi oblake neka hodaju sami pusti ih, zar ne vidiš kako su plahi i mirni večeras kao moje misli što htjele su tebi u pohode ne – ti reče- ne primam goste neuredne donosiš trunje u kosi mirise iznad smijeha i očiju kišu na jeziku ruke pune pjesama i noge teške od prošlosti. Najprije bi izravnao oblake Isplahnuo nebo do bijeloga Stresao svaki list sa grana što pružam ih kao darove Pomeo svaku travku s mojih riječi ono što ostane dobro zagladio blanjom Da ne viri sramotno iverje mojih želja A onda mi ostaklio dušu rozenkvarcom Dahnuo, krpom obrisao pomno do visokoj sjaja Pa bih stajala tako ispod praznog neba Sjajna u tvojem velikom dvorištu, dragocjena sadnica okljaštrenih vrhova čista od misli, čista od duše, čista od sjećanja oprana od sebe i svojih oblaka neću posluhnuti zov tvojeg mamca za patke i neću ti doći u pohode tek pružit ću ruke daleko i grliti svoje čupavo nebo.  |