30
utorak
rujan
2025
Tamo gdje ljeto šuti, a jesen šapuće
Rujan.Mjesec između svjetlosti i sjene.
Dovoljno blizu ljeta da još osjećamo njegovu toplinu, ali s prvim znakovima jeseni koji tiho ulaze u svakodnevicu. U tom prijelazu ima nešto posebno — nešto što nas tjera da zastanemo, udahnemo dublje i osvrnemo se.
Ovaj tekst je moja razglednica iz rujna. Zapakirana od sjećanja, mirisa i tihih oproštaja.
RAZGLEDNICA IZ RUJNA
Rujan stiže tiho, na prstima,
u džepovima nosi
miris suhog lišća
i zaboravljene snove s mora.
Na ramenima mu slijeće prvo jesensko svjetlo,
ono zlatno,
što pada preko gradskih prozora
kao blaga oproštajna pjesma.
U dahu mu – kesteni i kiše,
u pogledu – suton koji dulje traje.
I ljudi šapuću tiše,
kao da se boje probuditi ljeto koje spava.
Rujan ne viče.
On piše.
Razglednice.
I ostavlja ih posvuda:
na klupama u parku,
među stranicama starih knjiga,
u mirisu jutarnje kave.
I na svakoj piše isto:
"Zbogom. Ali i – vidimo se."
Rujan nas uvijek podsjeti da ništa ne traje zauvijek, ali i da svaki kraj donosi novu priliku.
Možda ne pišemo razglednice kao nekad, ali u sebi ih nosimo – svakim danom, svakom šetnjom kroz lišćem prekrivene ulice.
.A ova je razglednica ostavljena tebi –
da je pročitaš kad god ti zatreba,
nježan podsjetnik da promjena
može biti tiha, ali lijepa.
Oznake: #tamo gdje ljeto šuti, a jesen šapuće
komentiraj (4) * ispiši * #
Kad svane u meni
Ponekad, jutro ne dolazi samo kroz prozor. Nekad svane tiho, iznutra — u dahu, u sjećanju, u mirisu kruha i svjetlu koje se ne vidi, ali se osjeti. Ova pjesma je upravo o takvom jutru: onom koje budi dušu prije nego što dan počne.
Jutro
Najbolji osjećaj je kad
se stvara... kao jutro što
svoja krila nam otvara.
Ona paleta osjećaja da
na svitanju dušu oboji,
dok svjetlost tiho šapat broji
po zidovima snova, još toplih,
još neugaslih, još djetinjasto smjelih.
Mirisi kruha, tišina što diše,
prolazi hlad što s prozora kliže,
dok sunce u kapima rose
pjeva o novoj nadi što nose
ti trenuci kad sve je moguće —
kad dan i srce istim ritmom tuče.
I dok se svijet pomalo budi,
u meni svjetlost tiho sudi
svim tamama što noć je tkala —
jer jutro je pjesma, nježna i mala.
Jedna moja, baš takva:)) 
Oznake: #kad svane u meni
komentiraj (2) * ispiši * #
29
ponedjeljak
rujan
2025
Unutarnje putovanje bez karte
Ponekad je najtiši put onaj koji nas najdublje oblikuje. Bez karte, bez cilja, bez riječi — hodamo stazama koje ostavljaju trag samo u nama. Ova pjesma je zapisana za sve koji su ikada osjetili da putovanje nije vanjsko, već unutarnje. Za one koji znaju da tišina zna više od riječi.
Na putu što ne ostavlja trag
Na putu što ne ostavlja trag,
koraci šute, a srce pamti.
Nebo bez zvijezda zna gdje si bio,
i kamen ti šapće kad treba stati.
Tamo gdje misli ne znaju dalje,
duša tiho otvara vrata.
Nema pitanja, ni odgovora —
samo prisutnost staroga zlata.
Vjetar ti nosi ono što jesi,
između sada i zaborava.
I kad stigneš, nećeš znati trenutak —
jer putnik nikad ne zna kad postane prava strava.
I kad sve utihne u tebi,
a dan se presvuče u prah,
shvatiš — nije važno gdje si stigao,
već s kim si šutio put do tamo.
Tad vidiš: svijet je bio ogledalo,
a ti si bio i pitanje i sjaj.
Put ne vodi ka tajni —
on jeste tajna.
To je put,
ali ne i kraj —
priča se tek piše.
Oznake: #unutarnje putovanje bez karte
komentiraj (2) * ispiši * #
27
subota
rujan
2025
Mir u šalici trenutka
Mir ne dolazi naglo kao oluja,
već tiho, kao jutarnja rosa na listu.
Ne traži pažnju, ne viče, ne osvaja –
samo sjeda kraj tebe kad prestaneš juriti.
U toj tišini, gdje srce otpusti sve brige,
zagrli te kao stari prijatelj.
I shvatiš – nije svijet morao biti savršen
da bi tebi bilo dobro.
Dovoljno je da udahneš,
pogledaš oko sebe i kažeš:
"Ovo je moj trenutak."
A u tom trenutku –
miris kave lagano ispuni prostor.
Prvi gutljaj.
Toplina u dlanovima.
Tišina koja govori više od riječi.
Poput vala osjećaja na obali sreće,
trenutak stane uz šalicu kave,
gdje se svi mirisi i gušti spoje u tiho ‘sada’.
Srce zna taj osjećaj
koji traje, traje… i traje.
A pogled uz more,
mir i tišina –
sve tu postaje,
ali i ostaje.
I shvatiš:
ne treba ništa više.
Samo biti. Dišeš. Jesi.
I sve je dobro.
Oznake: #mir u šalici trenutka
komentiraj (10) * ispiši * #
25
četvrtak
rujan
2025
More me pamti
Uvijek mu se rado vraćam,
tamo gdje tišina šapće moje ime,
gdje val nosi neizrečeno,
i vraća me sebi — nježno, bez buke.
U njegovom dahu,
prepoznajem miris zaboravljenih dana,
i kad ga napustim,
ne ostajem prazna —
nego puna čežnje
što svjetluca poput soli na koži.
Do sljedećeg puta,
živim u toj tišini,
nostalgijom dišem,
i lakše ga čekam —
jer znam,
more me pamti.
I ja njemu pripadam.
Oznake: #more me pamti
komentiraj (7) * ispiši * #
22
ponedjeljak
rujan
2025
Toplina koja ne prolazi
Danas je ljeto otišlo na počinak,
umorno od sunčevih igara,
a jesen se tiho budi
i šapatom boji obale
u zlatno, rujno, enigmatično.
Umjetnik sada miješa nove boje
na platnu pored mora,
gubi se u tišini
dok priroda svira svoj repertoar
promjena, sjećanja i mirisa.
Ja nosim ljeto u srcu,
u osmijehu, u svakom pogledu ka nebu.
Jer makar kalendarski jesen stiže,
ja ostajem proljetno-ljetna,
u laganoj haljini s mirisom soli,
u dugim danima što još žive u meni.
Volim tu toplinu, nježnost,
volim čaroliju što ostaje
kad sunce dotakne more
u posljednjem plesu dana.
Pusti muziku.
Pojačaj snove.
Jer ljeto nikad zaista ne ode
onima koji ga vole.
Oznake: #toplina koja ne prolazi
komentiraj (4) * ispiši * #
21
nedjelja
rujan
2025
Tamo gdje mir počinje
Mir počinje danas.
Tiho.
U meni.
U tebi.
U pogledu koji ne traži krivca.
U riječi koja ne sudi.
U tišini što ne prijeti, već grli.
Molimo...
za svijet bez mržnje,
bez ratova i agresije,
bez zla što se širi kao sjena,
bez nepravde što šuti kad treba govoriti,
bez nemira što čovjeku krade dušu.
Molimo...
za zemlju koja pamti mir,
za djecu koja se bude bez straha,
za ljude koji biraju ljubav,
i za ono što je najteže pronaći –
mir u čovjeku.
Jer svijet se ne mijenja na silu.
Promjena dolazi tiho.
Poput svjetlosti u zoru.
Poput daha koji prethodi riječi.
Poput mira –
koji počinje baš tu:
tamo gdje odlučimo ne nositi mržnju.
A mir je sve.
Srce koje diše.
Mjesto gdje ostajemo.
Tamo gdje rado idemo.
Daj ga — i primaj.
Zato:
budi jednostavno – mir.
21. rujna – Svjetski dan mira
Oznake: #tamo gdje mir počinje
komentiraj (2) * ispiši * #
20
subota
rujan
2025
U tišini jednostavnosti
U svijetu koji neumorno juri, gdje složenost često zamagljuje pogled, postoji jedna tiha snaga — jednostavnost. Ona nije praznina, već prostranstvo u kojem pronalazimo jasnoću, mir i dubinu. Ova pjesma nas podsjeća da prava moć nije u složenim strukturama, nego u onome što ostaje kada uklonimo sve što nije potrebno.
Moć je u jednostavnosti
U šumu riječi što se vrte,
gdje misli kao ptice lete,
tamo tišina šapuće tiho,
jednostavnost — njezin je stih blizu.
Bez teških okova i složenih lanaca,
u čistom dahu, bez suvišnih sanjanja,
snaga se skriva u jednom pogledu,
u jednom dahu, u jednoj riječi.
Kad sve složeno padne,
kad se šum utiša,
ostaje samo srce —
jednostavno i snažno.
Boje plešu bez imena,
prostiru se tiho, bez sjena,
a oči u njima vide svijet
pun osjećaja i plamena.
Moć je u jednostavnosti — samo je treba osjetiti.
Oznake: #u tišini jednostavnosti
komentiraj (2) * ispiši * #
18
četvrtak
rujan
2025
Putovanje kroz zrake i sjene
Svjetlo utkano u riječi
U trenucima kad se sunce igra s granama,
a sjene plešu tihi ples kroz lišće,
otvara se prostor za tihe priče i šapate vjetra.
Ovdje svaka zraka nosi toplinu,
a svaki trag postaje melodija riječi,
utkana u svjetlo koje osvaja dušu.
Zakorači s nama u ovo putovanje,
kroz zrake i sjene, kroz tišinu i svjetlost,
i osjeti kako priroda postaje pjesma.
Sunce s grana
Sunce se penje tiho s grana,
nježno miluje listove, šapće tajne.
Zlatni zraci plešu s vjetrom,
slikaju svjetlo na tamnoj pozadini šume.
Svaka grana drži svoje blago –
kap sunčeve topline, iskru života.
Ptice pjevaju pjesmu nevidljivu,
dok lišće sja kao zlatni mozaik.
Osjeti se svaki trag —
topao, što dira taktove nota.
Svaka riječ se pozlati,
i eto je — piščeva ljepota.
Na moru sjaja, mene dira zraka,
a ja dotičem sjenku iza oblaka.
U tom trenutku, priroda postaje umjetnik,
a sunce – kist što boji svijet.
Sve što dodirne, pretvara u poeziju,
priču utkanu u dah vjetra i šum drveća.
Sunce s grana – znak novog dana,
čarolija što budi dušu,
i podsjeća nas da i u najmračnijim trenucima
svjetlo može procvasti iz neočekivanog mjesta.
Sunce koje sja kroz grane — moj trenutak uhvaćen u bojama i svjetlu.
Oznake: #putovanje kroz zrake i sjene
komentiraj (4) * ispiši * #
16
utorak
rujan
2025
Tamo gdje prestaje gluma — počinješ ti
Priča o autentičnosti, ranjivosti i hrabrosti da budeš svoj
Uvod
U svijetu koji nas svakodnevno poziva da se prilagodimo, skrivamo svoje pravo ja i dokazujemo drugima, lako je izgubiti se i zaboraviti tko smo zapravo.
No postoji jedna istina koja nas može osloboditi i donijeti unutarnji mir — biti vjeran sebi.
U ovom tekstu razgovaramo o snazi autentičnosti i zašto je važno njegovati sebe bez kompromisa.
Snaga autentičnosti
Ne moraš se truditi da impresioniraš druge, niti se mijenjati kako bi te voljeli.
Tvoja najveća snaga leži u tvojoj jedinstvenosti — u tvom pravom licu, tvojim mislima, osjećajima i vrijednostima koje nosiš duboko u sebi.
Ne postoji nitko drugi tko može biti ti — i u tome je čudo.
Kada prestaneš skrivati svoje pravo ja, privući ćeš one koji te cijene baš takvog kakav jesi.
One koji prepoznaju tvoju iskrenost i hrabrost. Oni koji te vole zbog tvoje autentičnosti, a ne unatoč njoj.
Budi kao rijeka
Zamisli sebe kao rijeku koja neumorno teče, ne mareći za prepreke na putu.
Ta rijeka mijenja oblik, ali nikada ne gubi svoj tok.
Tako i ti — mijenjaj se, uči i raste, ali nikada ne zaboravi tko si u svojoj srži.
Biti vjeran sebi nije uvijek lako.
Nekada ćeš se osjećati ranjivo, čak i usamljeno.
Ali upravo u toj ranjivosti krije se tvoja najveća moć — da voliš, prihvatiš i budeš slobodan.
Zašto je to važno?
Tvoj put nije da impresioniraš svijet, već da pronađeš mir u sebi i privučeš one koji rezoniraju s tvojom istinom.
Kada si vjeran sebi, svijet ti se otvara na najljepši način.
Zaključak
Biti autentičan je najveći dar koji možeš dati sebi i drugima.
Ostani vjeran sebi, budi hrabar i pokaži svoje pravo lice.
Tada ćeš istinski živjeti, voljeti i biti sretan.
Jer svijet ne treba još jednu kopiju — treba tebe, baš takvog kakav jesi.
Samo kad prestaneš glumiti, zaista počinješ živjeti.
Poziv na akciju
Koji je tvoj trenutak istine?
Onaj kada si odlučio/la biti potpuno svoj?
Podijeli priču — možda nekome bude svjetlo.
komentiraj (6) * ispiši * #
15
ponedjeljak
rujan
2025
Ljeto koje ostaje
Jer najljepše ljeto nije ono što prođe,
nego ono koje nosimo u srcu — zauvijek.
O ljetu koje nosim u srcu, iako se polako bliži kraj... ali najljepše je
O ljetu koje nosim u srcu,
iako se polako bliži kraj,
još uvijek gori vatra u meni,
što grije kad se svjetlo gasi.
Kod mene posebno mjesto ima
svaki šum, svaki sjaj sunca,
a zaron ostaje u srcu i mislima
kroz sve mjesece, bez kraja.
Pogled na more opušta, daje mir,
boje mi mislima plove kao naše
biserno, čisto, sjajno more.
Ljeto savršeno — to je...
Jer ljeto nije samo godišnje doba,
nije samo vrućina i dugi dan,
to je osjećaj slobode i radosti,
trenuci što zauvijek traju s nama.
Jel ga ti osjetiš? Ne govorim o vrućinama,
nego o onom što doživljavaš, osjećaš i misliš.
Ja jako... Pitam tebe, dragi blogeru, draga blogerice —
nosite li i vi to ljeto u srcu?
I dok jesen tiho korača prema vratima,
u srcu čuvam taj mali plamen sreće,
jer najljepše ljeto nije ono što prođe,
nego ono koje nosim u sebi — zauvijek.
( Imaš li i ti takvo ljeto koje ti još uvijek živi u mislima? Piši mi dolje u komentarima — voljela/volio bih čuti tvoje ljetne priče
Oznake: #ljeto koje ostaje
komentiraj (4) * ispiši * #
12
petak
rujan
2025
Tišina između
Postoje bliskosti koje nitko ne vidi.
Ne zna ih svijet, ne nose ime, ne traže priznanje.
Dogode se u pogledu,
u trenutku kad riječi zastanu,
a srce već sve zna.
Ne govore često. Ali kad se dogode —
zauvijek ostanu.
Neki ljudi ostanu blizu, čak i kad su daleko.
U slici, u osjećaju,
u nekoj staroj poruci bez glasa.
Ne traže ništa. Ne daju sve.
Ali ostave nešto što ne možeš zaboraviti.
I sve se to pokrije tišinom —
onom koja grli bolje od riječi.
Šutjeli smo... a ipak je sve ostalo rečeno.
Oznake: #tišina između
komentiraj (7) * ispiši * #
10
srijeda
rujan
2025
Sunce u duši
"Posvećeno onima čiji je osmijeh uvijek spreman, onima koji vam od srca žele dobro jutro, onima koji uvijek imaju lijepu riječ za dati.
Ljudi koji znaju ploviti olujama, sa dušom punim sunca..."
— Marina Maiello
Postoje ljudi čije prisustvo grije poput sunca što tiho dolazi nakon oluje.
Ne zato što sve znaju, niti zato što im je život lagan.
Već zato što biraju biti blagi — čak i kad svijet nije.
To su oni koji vam, i kad ih nitko ne pita kako su, požele iskreno:
"Nadam se da ti je dan dobar."
Koji ne podižu glas, ali podižu druge.
Koji u svijetu buke ostanu tiho dobri.
Njihove riječi možda ne ispunjavaju naslovnice,
ali ispunjavaju srca.
Takvi ljudi su dar.
Ako ih imate u životu, čuvajte ih.
Ako ste vi jedan od njih — hvala vam.
A ako se pitate možete li to biti — odgovor je uvijek:
Da.
Jedan osmijeh.
Jedna iskrena poruka.
Jedna lijepa misao — baš kad nekome treba.
To često vrijedi više nego što ćemo ikada znati.
Neka nam današnji dan bude miran.
Pun topline, blage riječi i sunca iznutra.
Moja slika ~~~
komentiraj (3) * ispiši * #
07
nedjelja
rujan
2025
Sretan početak nove školske godine
Inspirativni citat za početak školske godine:
"Obrazovanje je najmoćnije oružje kojim možemo promijeniti svijet."
— Nelson Mandela
Dok se ljeto polako povlači i školska zvona ponovo odzvanjaju hodnicima, želimo svima – učenicima, roditeljima, nastavnicima i školskom osoblju – sretan i uspješan početak nove školske godine!
Za neke je ovo prvi susret sa školskim klupama – uzbuđenje, iščekivanje, možda i malo treme… Za druge je povratak poznatom ritmu, druženjima i novim izazovima koji donose rast i napredak.
*. Za prvašiće: dobrodošli u svijet učenja, igre i otkrića!
• Za starije učenike: neka vam ova godina bude ispunjena znanjem, hrabrošću i upornošću!
~ Za nastavnike: hvala vam što s toliko predanosti vodite djecu kroz svijet znanja.
Za roditelje: budite podrška, ohrabrenje i sigurnost – vaša uloga je nezamjenjiva.
Neka školska godina 2025./2026. bude godina:
* novih početaka,
* pozitivnih promjena,
* rasta, prijateljstava i zajedništva.
Podsjetimo djecu (i sebe) da škola nije samo ocjene – to je prostor u kojem učimo kako misliti, stvarati, surađivati i sanjati velike snove.
Svim učenicima želimo da s osmijehom zakorače u nove avanture, da vjeruju u sebe i da nikada ne prestanu biti znatiželjni.
Sretan početak škole!
komentiraj (5) * ispiši * #
Oni koji svijetle tiho
Volim ljude koji ne nose maske.
Iste su kad ih svijet gleda i kad nikoga nema.
One koji znaju da je prava veličina u jednostavnosti.
Volim ljude čija prisutnost grije,
ljude čije riječi nisu oružje, nego most.
Ljude čije istine znaju zaboljeti, ali te ne izdaju,
jer znaju da laž ne gradi, nego ruši.
Cijenim ljude koji ne mašu diplomama i trofejima,
jer njihov najveći trofej je što znaju voljeti
i kad ih trebaš – tu su.
Znaju da posebnost nije u imanju,
nego u davanju.
Takvi ljudi su rijetki,
ali su najvrjedniji.
Uz njih ne moraš vagati svaku riječ,
jer čuju i ono neizgovoreno.
Uz njih možeš biti i slab i jak.
U svijetu igrokaza, oni su istina.
U svijetu lažnog sjaja, oni su tiha snaga.
U svijetu dokazivanja, oni te podsjete
da vrijednost već u sebi nosiš.
A kada ih sretneš – čuvaj ih.
Jer istina je rijetka.
Volim ljude koji ostaju ljudi
i kad ih život slomi.
Koji ne mijenjaju srce za oklop,
ni blagost za moć.
One koji biraju dobrotu,
ne zato što je lakše,
nego zato što znaju
da ono pravo nikad nije bučno.
Volim ljude koji znaju slušati –
ne da bi odgovorili,
nego da bi razumjeli.
One koji ne sude po trenucima slabosti,
već po hrabrosti da se ustane nakon pada.
Cijenim one koji se ne boje pokazati emocije,
jer znaju da suze nisu slabost,
već snaga koja teče iz dubine.
One koji znaju oprostiti,
ali ne zaboravljaju lekcije.
Koji mirno odlaze kad više nisu dobrodošli,
ne praveći buku,
jer njihova tišina govori više od riječi.
Takvi ljudi ne traže pažnju –
njihova prisutnost je dovoljna.
Ne trebaju priznanja –
njihova djela govore umjesto njih.
U svijetu koji prečesto slavi površno,
oni biraju duboko.
U svijetu brzine,
oni zastanu, pogledaju te u oči
i pitaju: "Kako si – zaista?"
I zato, kad ih sretneš,
ne uzimaj ih zdravo za gotovo.
Ne testiraj njihovu dobrotu,
jer nisu naivni – samo su izabrali vjerovati.
Čuvaj ih kao rijetku knjigu
u kojoj su stranice ispisane istinom,
jer takvi ljudi ne dolaze često,
ali kad dođu – ostave trag zauvijek.
Oznake: #oni koji svijetle tiho
komentiraj (2) * ispiši * #
06
subota
rujan
2025
Korijeni srca, grane ljubavi
(Povodom Dana baka i djedova)
Prva nedjelja u rujnu u mnogim se zemljama obilježava kao poseban dan posvećen dragim bakama i djedovima – našim tihi junacima, čuvarima uspomena i topline doma. To je dan kada s posebnim poštovanjem i ljubavlju slavimo njihovu prisutnost u našim životima.
Bake i djedovi nisu samo članovi obitelji – oni su naši prvi prijatelji, naši učitelji, naši nježni zaštitnici.
Oni su ti koji nas uče kako voljeti bezuvjetno, kako biti strpljiv, kako cijeniti male stvari. Njihove priče, njihove pjesme i njihova briga žive u nama i oblikuju nas dok rastemo.
U njihovim očima zrcali se ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.
U njihovim rukama osjećamo sigurnost koju vrijeme ne može izbrisati.
U njihovim riječima pronalazimo mudrost koju ni knjige ne mogu nadmašiti.
Ovaj dan neka bude podsjetnik da zahvalimo za svaki osmijeh, za svaki kolač, za svaki savjet i zagrljaj koji grije jače od svake vatre.
* Baka i djed su dar djeci, a djeca su dar svima nama.
Neka se radost množi uz taj divan dar Božji!
Zato svim bakama i djedovima –
hvala vam za svaku žrtvu, za svaku riječ ohrabrenja, za svu ljubav koju nesebično dajete.
Danas slavimo vas – naše korijene i našu snagu. •°•°•°
Oznake: #korijeni srca, grane ljubavi
komentiraj (3) * ispiši * #
05
petak
rujan
2025
Šaptači svijetu koji zaboravlja sanjati
Kad se svijet ubrza do granica koje nam guše dah, lako zaboravimo kako se sanja. Zaboravimo da je mašta temelj svakog novog početka, da su nježnost, tišina i duboka povezanost s drugima ono što nas čini ljudima.
U tom zaboravu, svijet poziva šaptače — one koji još uvijek znaju slušati priče, hodati tiho po žici života, plesati bez glazbe i čuvati male čarolije svakodnevnice.
Nana Šahbazović je to zapisala ovako:
"Svijetu treba više čitača priča, šaptača,
šetača, hodača po žici.
Plesača. Vila čuvalica.
Svijetu treba čarobnjaka, bajki, osmijeha, zagrljaja.
Svijetu fali igraonica, tješionica, maštaonica, učionica u kojima se uči kako se daje i kako se voli.
Svijetu treba više karikaturista, humorista, slikara,
violinista, gitarista, saksofonista.
Svijetu treba sanjara i pjesnika.
Više putnika. Istraživača.
Svijet treba više balerina.
Više leptira, vilenjaka, papirnatih brodova, lampiona.
Svijet treba nježnosti, blagosti, suosjećanja.
Svijet treba dobrih ljudi kao uzora, idola, ideala."
A što još svijetu treba?
Svijetu ne treba više brzine,
već koraka koji znaju stati.
Više srca što osjećaju tišinu,
nego usta što viču bez svrhe.
Svijetu treba više gledanja u oblake,
crtanja snova po zamagljenim prozorima,
slušanja kiše bez potrebe da se negdje stigne.
Treba mu više onih koji znaju šaptati “tu sam”,
kad riječi ne pomažu.
Više onih što pružaju ruke,
i kad nisu tražene.
Svijet treba učitelje koji uče ljubaznost,
a ne samo zbrajanje.
Treba domišljate gluposti,
igru bez nagrade, pjesme bez refrena.
Svijetu treba više onih koji nose svjetlo,
i kad je mrak gust.
Više onih što znaju biti meki
u vremenu koje traži oklop.
Treba mu onih što vole glasno,
ali bez buke.
Što mijenjaju svijet
ne silom – nego dobrotom.
Zato, budi šaptač svijetu koji zaboravlja sanjati.
Ne moraš biti heroj.
Dovoljno je da budeš nježan glas u buci.
Da kreneš polako, s osmijehom,
i da ne prestaneš voljeti i sanjati.
Jer upravo su ti šaptači oni koji mijenjaju svijet.
komentiraj (2) * ispiši * #
04
četvrtak
rujan
2025
U raznolikosti cvjetamo, u sličnosti se pronalazimo
U svijetu koji se mijenja brže nego ikada, često zaboravljamo koliko je ljepote u različitostima koje nas okružuju. Kultura, jezik, vjera, običaji, boja kože – sve su to aspekti koji nas čine jedinstvenima. I upravo u toj različitosti krije se snaga.
* Nismo isti – i to je u redu
Zamišljaj svijet u kojem svi razmišljamo isto, govorimo isto, vjerujemo u isto. Bio bi to prazan, siv svijet bez boja i raznolikosti. Naša različita iskustva, pogledi na život, običaji i vrijednosti – sve to donosi šarenilo i dubinu našem postojanju.
Različitosti ne bi trebalo da nas dijele, već da nas podstaknu da učimo jedni od drugih. Da se nadahnjujemo, rastemo i postajemo bolji ljudi.
* A sličnosti nas povezuju
Iako izgledamo drugačije i dolazimo iz raznih sredina, svi mi osjećamo isto: potrebu za ljubavlju, prihvaćanjem, razumijevanjem i sigurnošću. Svi sanjamo o boljoj budućnosti, svi želimo biti sretni.
Te univerzalne ljudske vrijednosti su ono što nas povezuje.
* Poštuj razlike. Njeguj sličnosti.
U vremenu kada je previše glasova koji pokušavaju da nas podijele, neka naš bude onaj koji gradi mostove.
Jer:
Različitosti nas ne razdvajaju – one nas obogaćuju. A sličnosti nas povezuju.
Zajedno gradimo svijet u kojem nije važno odakle dolaziš, već kuda zajedno idemo.
* Piši mi u komentarima – Šta tebi različitost znači? Da li si ikada naučio nešto vrijedno upravo od nekoga ko je potpuno drugačiji od tebe?
komentiraj (2) * ispiši * #
03
srijeda
rujan
2025
Ljudi koji u sebi nose Sunce
Postoje susreti koji griju...
Ponekad sretnemo ljude čije je prisustvo kao zraka sunca – ne zato što su glasni, sjajni ili uvijek nasmijani, već zato što zrače nečim dubokim, toplim i smirujućim.
Teško je to opisati, ali osjeti se odmah.
Ovaj tekst posvećen je baš njima – onima koji nose Sunce u sebi.
Sunce, u ljudskom obliku
Postoje ljudi koji u sebi nose Sunce.
Teško je to objasniti riječima.
Njihova prisutnost jednostavno razvedri dan – i nije to zbog lijepog osmijeha, iako ga često nose.
Oni imaju unutarnje biće koje zrači svjetlom. Nevidljivo, ali osjetno.
To svjetlo ne dolazi iz vanjskog sjaja, nego iz unutarnjeg mira.
To je mirna energija.
Topla, tiha, stabilna.
Kao da su povezani s nečim većim – i iz te povezanosti daruju sve oko sebe. Bez truda. Bez potrebe da im se išta vrati.
Ne traže pažnju. Ne žele priznanja.
Oni jednostavno jesu.
I upravo u tome je njihova snaga.
U toj lakoći postojanja.
U svemirskoj jednostavnosti davanja i sreće.
To je Sunce.
U ljudskom obliku.
Jedna misao za kraj:
“To su ljudi čija tiha prisutnost grije – bez riječi, bez buke. Samo su tu. I to je dovoljno.”
Oznake: #ljudi koji u sebi nose sunce
komentiraj (2) * ispiši * #
Ako ti neka misao ostane visjeti u zraku nakon čitanja, slobodno mi je pošalji. Volim razgovore koji dolaze iz srca riječi.