Danas je ljeto otišlo na počinak,
umorno od sunčevih igara,
a jesen se tiho budi
i šapatom boji obale
u zlatno, rujno, enigmatično.
Umjetnik sada miješa nove boje
na platnu pored mora,
gubi se u tišini
dok priroda svira svoj repertoar
promjena, sjećanja i mirisa.
Ja nosim ljeto u srcu,
u osmijehu, u svakom pogledu ka nebu.
Jer makar kalendarski jesen stiže,
ja ostajem proljetno-ljetna,
u laganoj haljini s mirisom soli,
u dugim danima što još žive u meni.
Volim tu toplinu, nježnost,
volim čaroliju što ostaje
kad sunce dotakne more
u posljednjem plesu dana.
Pusti muziku.
Pojačaj snove.
Jer ljeto nikad zaista ne ode
onima koji ga vole.
Post je objavljen 22.09.2025. u 15:02 sati.