Samo pozitiva iii
Volim ljude jednostavnog srca koji žive s pravim emocijama,
one koji svoju najveću sreću nalaze u malim stvarima svakog dana. Oni koji usprkos gorčini života pronađu hrabrost da se ponovo osmjehnu. Ljudi koji često imaju bistre oči navikli su gledati srcem. Nosi ljubav kojom vladaš da bi unio i trunku promijene u ovaj svijet, u mali trenutak.. Budi suncokret.. imaj svoj kutak. "Otkrit ću ti jednu tajnu - more je kao ljubav. Čak i ako ga napustiš, ona ne napušta tebe. Da li znaš zašto mu se stalno vraćaš? Jer ti daje tišinu da čuješ svoje odgovore. A ljubav je uvijek pravi odgovor. Na svako pitanje pod ovim nebom. Jedini ispravni." Neke se odgovore nađe u veličini onog što jesi, što te opisuje. Kad zračiš, ozariš se. Ljubav govori, trenutak istine. Uvijek ću se zaljubiti u ljepotu neba i mora. To je ljubav od koje se ponovo sve stvara, sunce sjaj novu nadu otvara i lijepi osjećaj. Svaki osjećaj je mali detalj koji čini naš život. Mnogo malih detalja čine pravo bogatstvo .... Isključite svoj um, opustite se i plutajte nizvodno. Sve to dođe i prođe, samo osluškuj rijeku emocija i budi svoj...:)) Sumrak surfanje:)) I jedna pod morem:D Oznake: #samo pozitiva iii |
Ročkaš
One su poput buđenja,
rađaju, stvaraju nešto novo, lete da stignu u dan kad moj je rođendan. Jedna više a ja sve mlađa godina za godinom rolaju se i eto mene 4 desetljeće ide a lete nove dvadesete samo broj, ja ista još malo pozitivno otkačena hihi;)) ma poeta iz duše.. svaka ima nešto svoje, živim ove, čekam nove. Moj dan onako u mom stilu... Volim osmijehe laticama duše prirodne s njima nikad nema suše. I pogledi duše, to su moji koji me znaju da podjele ono što osjećaju a ono pravo se krije gdje ljubav stanuje. I evo ga moj dan, običan ipak moj i poseban.. neka je i malo drugačije ali ja uvijek nosim svoje snove.. onako nekako šarolike.. sa željama od blagih niti sve ono što se u kuferu života treba kriti. U njemu je sve ono što čini razliku, što se množi, što je vrijedno što se piše i traje kao jedno. Poezija, proza neka se mir vrati a nestane nervoza. Volim pjesmu, volim stih i ono što u meni, glas si tih. Nek si ljubav koja plovi, rame koju suza lovi, budi moja stijena beskrajna bajka a staza rumena. I tako gradim mostove od svile, stvaram ceste koje vire, prelazim rijeke u izvore daleke, ali moje misli i dalje teku, struje ih nose u dubinu a valove vjetar u širinu. A isti tu plove.. Tamo gdje brojevi se kotrljaju, i love a kapi stvaraju more. Od te ljubavi plave, mjeseca i zvijezda slijedim trag novo svitanje pruža zalazak meni drag! Happy birthday to me.. Sve dok nosiš svoj san u srcu, nikada nećeš izgubiti smisao života. U tome satkaš novi tren a već u drugom si ono što gledaš, čemu se nadaš i ono što nosiš i čime vladaš. Ne zaboravi da vrijednost nosiš dok zamijetiš ljepotu kojom je nešto stvoreno a to je ono oko i unutar tebe površinom dubina zagrebe. Ostaješ mlad.. sanjar i pišeš ono što si.. Rose sretan tiiiiiii!!!! Oznake: #Ročkaš |
Val i ja
Gledamo se a u meni se
plavetnilo preljeva, ono se dići moćno je i u pozadini nove niti plete s radošću grli, ogleda se poput beskrajne siluete. Mami me njegovim postojanjem jer tu ja postajem ono što jesam. Potpuna, velika, slobodna, moćna, izgubim se u toj veličini a pripadam jednini. Hoću da ostanem tu u svijetu bez riječi već ljepote u kojoj ogleda se duša i ono što se pamti i sluša. Pustim da me Obori i s puno, puno takta Voli. Osjećam ga a tad ga volim, pustim da za to postojim. Kao sunce ne treba da ga uvijek gledaš ako ga osjećaš. Prepustim se, vjerujem mu. Ljubav je takva, kad prava je. Pusti nek oblijeva te. Tako te svojim šumovima, golim rukama nikad ne ostavlja.. ono te svojim sjajem ne zapostavlja. Oznake: #val i ja |
Putuj i stvaraj snove
Krenimo na puuut, na put bez plana dok sunce zalazi na kraju dana..
Jer planovi lete na sve strane dok crtamo osmijeh uz kavu i uzmemo odmor za glavu. Ludost okolo a u nama energija vrije hoću reći hajmooo sunce mi se smije.. dok slatko je ono što te prati, trgamo sve što muči nas a vrijeme nam trati. Uz sve vrime onaj tko te voli uz tebe ostaje pa i uz šalicu kave i razgovora ili rič koja plete nove zgode ovog stoljeća.. dok dani lete. Neke priče ostaju u srcu a druge se razgranaju i zgrću. Otvaraju put iz ulice ludila u svijet čudila... Ludost ti.. i ja.. aaaa i krenimo na put, na put bez plana dok sunce zalazi na kraju dana... U kofer stavi svoje snove živi stare, stvaraj nove.. neke zalaske svoje i dalje za vječnost stoje. Što je nego.. ona isprepletena.. aaaa Život je cesta puna zavoja, nek ti srce je volan i nema kočnica, na putu do sna! Priču koju samo ti znaš a puuutuj i stvaraj, puštaj svoj trag:))) |
Konji radosti
Kad sam se susrela s njima, ostavili su mi
neizbrisiv trag i od tada u srcu imaju posebno mjesto. Kad god ih zapazim rado se zaustavim i vrijeme s njima provodim. Konji zapažanje, ljubav i spoj trenutaka za dušu kad jašeš samo ti je nebo granica. Osjećaj moći i raznih uzbuđenja dok nosi te ka vjetar u kosi divota trka njena. U tom sam povezana jer s konjem se moraš razumjeti i uskladiti a tad se to osjeća i nema nego da duet postaneš a plemenitost njegova je veća. Dok karakter je pravi onaj koji te razumje, prati, čuva, voli i nikad ne zaboravi. Brzo osjete a tada te čuva kao malo dijete. Zato su i lijepi i dobri, i hrabri i ono što svakom na svoj način daju, tom se pažnjom, štitom i radošću obraćaju. Dok po prirodi jašem srce leti a pustim da tu ljepotu posebno osjetim. Pa nek traje.. nek bude trenutak u srcu stade. Zaljubi se čovjek u prirodu, u ljepotu koja kraja nema. Životinje koje su tu da te prate, da oduševe jer trenutak bez zaborava s tobom ili sa mnom dijele. Oni svoj govor imaju samo treba ih slušati ali i razumijeti. Trenuci puni boja, onaj osmjeh, one daljine veličine zelenih polja. Cvijeća ili nekih drugih kao more koji sjaj svoj daju uz zalazak na horizontu koji zapažanju nema kraja. Biti kao zvijezda u noći, mjesec da ti ukazuje put a vedro nebo nas svojom ljepotom osvoji, zabavlja plavom zagrljaju tu stavlja. Oznake: #konji radosti |
Zalaskom isti
U svakom zalasku nosim što jesam.
Pustim da ploviš, da brineš se gdje sam. Hoću li ti doći, vidjeti tvoje zaljubljene oči. Ili samo gledati tvoj sjaj nošen valom u beskraj. Srela sam te u zalasku i ostala tvoja tu. Da uz mene dane krojiš a sa mnom nove zalaske loviš. Tražim te u svakom danu a tu srca naša stanu. Tražila ga je u svakom zalasku sunca. Sjaj koji oku prija nađu se oni koji otkriju prozor koji se savija. Stranci ostaju u daljini oni koji vidik im sjaj srca spaja u tišini. I bez riječi čujem mu srce i sjaj kojim me doziva. Traže se i dalje oni koji svoje horizonte pogledom osvoje, isti se broje. Drugačiji korake trenutka zajedno kroje. Isti vidik im se pruža oni što nose u duši boju zalaska i miris ruža. Od zalaska do zore oni što oblake boje a sjaj nose i njime se ponose. Potpisujem val koji se čuje dok osjeti hrid kojim neke struje bruje. U oluji se razilazi onaj tko novim stazama plovi i gazi. Idemo u stilu da se boje vole, val o valu bore, a nebo i more grle oni isti jedan drugom hrle. Zalazak vide isti, vole ga i njeguju različiti u drugom prepoznaju i skupa takvi ostaju. To ne prestaju.. U suton se spoje siluete.. i oni što istim pogled i srce osjete. Oznake: #zalaskom isti |
Foto day
Danas na svjetski dan fotografije.
To je hobi s kojim se rodiš. Kad vidiš ona te asocira a za oko inspirira. Odmah oko zapaža a srcu fotografija je draža. Najviše su one što srce diraju, bilo gdje da se nalazim odmah neki novi detalj spazim. Neke rado dijelim moje su i posebno se njima ponosim i veselim. Umjetnost trenutka ljubav je sve iz svakog kutka, zastani i primijeti je. Mojih hrpu ima sretan vam dan fotografije svima!:)) Oznake: #foto day, dan fotografije, zapažanja, oko, srce za detalj.. |
Ružno vs. Lijepo
U zadnje možda dvije tri godine pred ljeto viđam grozne slike ili videa, pa čemu to. Počevši s nepotrebnim o raznim grozotama iz dubina. Nije li dosta svega groznog oko nas još i potencirate ljudima ove vrste prizora. Samo strašno a ono što umiruje dušu gdje je, dosta je to tu ružnoga, serviraju nam to a tražimo lijepo gdje je izraženo. Budi takav..
Sve vrste straha, stresa i sličnog je više nego dovoljno. Samo se o tome bruji. Kakav ćemo svijet pustiti ovoj djeci, mladima koji stasaju. Od gluposti nekih ljudskih izazova s prirodom i morem evo stvarne im strahote pa se u nekim čuje ovo ili ono ružno. Eto sad strahote po svuda. Gdje su završile lijepe vijesti, novosti, događaji. Tko puni glavu s lošim i zašto? S dobrim se jednako poslovalo a nestalo je, gotovo je sve ružno pojelo sve ono lijepo. Čemu to? Gdje je ljudskost? Ljubav prema svemu? Manire i načini.. gdje je lijepa riječ koja zlatna vrata otvara. O njoj hm pitanje je nekad zaluta na površinu a nekad se izgubi u dubinu. I dalje ju potičemo ali hoće li kroz vrijeme ona ostati ili ne, to pitanje veliko je? Budimo oni koji siju dobro da bi želi još bolje. Budi sjeme dobra da bi mogao svijetu pomoći i razmnožavati ga. Neka klija sve lijepo i uči da živi i traje ko u čovjeku mjesto sveto. Ono što se u dobrome sadi neka plod bude ka ono kuća koja se gradi. Zaboravi ružno, ljepote treba svijetu. Sanjaj i stvaraj. Ono si što vidiš. Budi ono što će promijeniti svijet, ako trunčicu dobrog napraviš to je kap u moru. Budimo kapi kako bi stvorili more. Budi čudo koje je potrebno u ovom svijetu isprekidanih puteva, razlupanih cesta, gradi mostove, čini rijeke, budi more ili jezera.. Tako će pomalo rasti dobro a gubiti se zlo. Neka Vlada mir, no stres, radost a ne neki zalutali bijes. Neka se lansira sreća ka rascvjetana livada proljeća. Neka krene ka voda, ups more čisto da bi bilo sve u tebi jasno i bistro. Okreni se oko sebe a potom zaviri u sebe. Loše pusti, okreni se onom što puni dušu. Pusti ružno iz dubine, hoću vidjeti dupine. Umjesto ratova neka bude ruke pomirenja. Neka se prirodu čuva. Oružje pusti za muzej. Ljudi neka budu empatično humani. I dobro se dobrim vraća. Kad bi pravilo vrijedilo i da ga svatko shvaća. Bog vidi i sve nagradi te po zasluzi plača. Pazi i zahvalnost životu daj imaš samo jedan DAR na priliku to znaj. Imaš Život... On Je taj... Oznake: #ružno vs lijepo |
Malo gušta i pisme
Ide kolovoz, idem ja.. već zakoračila
u svašta, pomalo vidjela neke face da malo se mora izaći iz rutine i napraviti malo krivine ali uvijek doći u prave ravnine. Ne može se zaboraviti pogotovo kad je lijepo, društvo onih koji te ne zaborave i to traje i traje.. i traje.. Spaja ljude isto u sličnom a različito to je ono zanimljivo zato je to tako u različitom se pleše lako a tu je suština svega. Mrdaj šaroliko to je ono što nam treba. Kad me iznenade moji i etoo.. I tako još malo si dala gušta i još me doživljaj ne popušta ima tu svega kad se sunce smije a mjesec žut pokazuje put, ko blijesak zvijezda Arenom se slilo toliko efekata i posebne čari dok balade i one pjesme stare kroz neke nove redati se ne stade. Toliko te toga vrati a puno te zapravo dira koncerti su pravi kad te danima drže, vračaju i još uvijek glas, zvuk i oni efekti ka ozvučenje koje titra kad si tik do bine ne daju mi mira. Sjećanje, uspomena koja srcem kola u Areni mora da te obori. Pjesma i dalje u meni ori... Spektakl pravi svih efekata i detalja uz Grašu i njegov bend ali i simpa maštovite lijepe nastupe i štoseve.. još uvik sva u spektaklu. Ipak nije bija "Utorak" već petak ali on je stvarno za štimung izuzetak. Pod vedrim nebom mjesec je bija da doda čar toj divnoj povijesnoj Areni a svima nam uljepša provod kroz pjesmu i glas.. bravo Petre!!:)) Svaka čast*!* Oznake: #malo gušta i pisme |
Odraz sebe
Ne znam kako sročiti a da budem razumljiva svima a
potom i shvaćena. Valjda plahost ljudima djeluje da si mogu uzeti slobode tamo di je u mjeri trebaju imati. Granice u svemu postoje, svatko svoju privatnost mora imati i u nju ne zadirati. Tu je i bonton ponašanja. Na taj način su neki pokazali kakvi su a poštenje je prvo gdje se zagazi, tu mora da se dobro pazi. Svatko svoj odraz u ogledalu nosi i pokazuje izgledom i riječju. Budi odraz lijepog, pazi na svoje ogledalo. Ne srljaj, razmisli pa kreni. Neki valjda nemaju svoj život pa nadziru tuđi a onda kad prevršiš mjeru opečeš se a dalje više nema, sve postaje uspomena. Otvorite prozore svoje duše, neka u nju uđe svježina mira, radost prijateljstva, ljepota ljubavi. miris sreće... Uljepšajte nekome dan. Budite radost i neki mirisan cvijet..:)) da ljepota u drugom postane i ostane lijek. Nastojimo biti svjetlo, i davati ga drugome. U suprotnom se ruši sve a šteta je ne graditi mostove. Budi nekom Razlog za Smijeh, Poticaj za Dan i Smisao za Sutra. Svatko svoj odraz ima, budi onaj koji je put drugima. Što jesi, to nosiš i odašiljaš.. gledaj.. obraz svoj uvijek imaš. |
Stina
Poput stine velike i tvrde nit zadnje,
nit prve kotrljaju se ludo komadići bijeli, sivi, rumeni udriveni pomalo krivi. Bolje one sive i jake mudro ka za junake. Volim tu jačinu, moć, veličinu ako pratiš me u tančinu, sve razumiješ. One su i grube drže se čvrsto a tako treba kad lipotom se tu More, Orao, Stina i još svašta razno ogleda. Osjetim je dok mi s njom misli kotrljaju i lete ka pored mora dok se igra dijete. Moć je u poeziji, u riječi i niti koju stina ne more pozabiti. Budi i dalje, ostani u sitnici kao na nekoj tankoj žici. Taj paralelni svijet ostaje moćan i u meni stih blag i bočan. Ja koja te pratim u moči gledam lipotu vridnost shvatim dok prirodu okom obuhvatim. Hvala na lipoti, u blogu tjedna mi se srce stopi! Malo sam zašarenila ovaj tjedan da nam gušt bude ljetno broj jedan. Još malo mene na kraju tjedna Oceanom se širi boja jedna. Oznake: #stina |
Moj kolovoz
Ljeto
Duge noći Lješkarenje na plaži Kokteli Kava Gušti Lagana muzika Knjiga Ti I misli razbacane ka Stihovi Povjetarac Samo opušteno... Pijesak, bose noge, val masira i sve skupa u srce dira. August najlipši s puno mira i nekih blagih šapata.. ka gitara dok svira. To je moj mjesec, najvjerojatnije sam zato Morski tip, žuti sjaj rasplamsani ugođaj. I zato sam luda za morem, a ono je lijek. Ne mogu si pomoći.. Kako volim ljeto!!!!!!!! ...taj moj najdraži svijet... Oznake: #moj kolovoz, ljeto, ja i more... |
Orao
Orao je kako kažu moćna ptica.
Zadivi iz dalekog među planinama i voli letjeti u visokim visinama. Ljepotom obara, jednostavna svojim postojanjem let snova stvara. Nema ptice poput ove, svaka svome jatu zove. Pogled mi izmiče na svaki zamah neke ptice. Ovaj je kralj, ima neki svoj stav. Tako za svoj život bori se i zato na svoj način posebna je. Ptice zadive koliko borbe u njihov život svaki dan unose. Divno ih je promatrati i kroz ljepotu boja, leta, slobode pronalaze mjesta za cvrkut i novi zov vremena kroz razne pustolovine. I orao takav je... njemu ništa nije strano, svoj svijet grli, obara i nove avanture iz dana u dan stvara. Moć i sloboda ga ističu, svaki Orao ima neku svoju priču. Kolikom lakoćom zrakom vlada gledati ga, uvijek nanovo svlada. Stvoreno tako savršeno a opet svaka ptica ima svoj let, promatraj taj neopisivo rasprostranjeni svijet. Oznake: orao |
800-ti post danas
Rose Ocean svoje ideje prostire u
obliku stihova i raznih detalja srce raznoliko spaja. Ono što jesam tu je, moja Ja postojanjem različita. Neke ironije, valovite simfonije stvara... 800 post danas pišem u blogu tjedna plaho se na svom terenu njišem. Ono što ritam ima, poezijom se širi i jednostavna sa svojim svijetom dišem, letim i hvatam se u svoj blogosvijet raznih sfera. Priče svatko svoju ima, nekima poznata oaza a netko svojim koracima postaje staza. Hoću da kažem ja sam more i val, sunce i cvrkut ma cijeli ocean života. U tome je čar što stvara pisanje to postaje ljepota. Oznake: #800-ti post danas |
Trenutak srca
Trenutak je kao ono
što okom lovim i tog trena ostaje slika kao s mora rumena a srce pamti savršeno. Zastaje... ono je izlazak ili zalazak, Ti ili Ja ili neka riba srebrna. Ili dok se tren u trenu hvata a ono jedrima dok sunce se mjesecu smije i vraća, neka je nova simfonija trenutka, ljubav je to ako to netko shvaća. Jutrom me opet budiš, zoveš, plavim me nebom tražiš dok gledam žutim sjajem tebi se tu predajem. Gledam tvoja krila suncem me zadivila, grlila si more od sunca do zalaska pa sve opet do zore. Srce sam tu pustila i opet našla tamo u plavom opet meni sve i svašta. Oznake: #trenutak srca |
Tehnologija nije život
"Provela sam sat vremena u banci s tatom, jer je morao da prebaci neki novac.
Nisam mogla da odolim i upitala sam ga: - Tata, da ti aktiviramo internet bankarstvo? Upitao me: - Zašto bih to uradio? - Pa, onda nećeš morati provoditi sat vremena ovdje za jedan transfer. Možeš čak i kupovati online. Bit će ti mnogo lakše i jednostavnije. Bila sam tako uzbuđena što sam ga uvodila u svijet internet bankarstva. - Ako to uradim, onda neću morati da izlazim iz kuće? - Ne. Čak ti i namirnice mogu biti isporučene na vrata. Sada Amazon isporučuje sve! Njegov odgovor mi je ostavio jezik za zubima. Rekao je: - Od kada dolazim u ovu banku upoznao sam četiri svoja prijatelja, razgovaram sa osobljem koje me vrlo dobro upoznalo. Znaš da sam, sam. Ovo mi treba. Volim se spremiti i doći u banku. Imam dovoljno vremena. To su kontakti za kojim žudim. Prije dvije godine, kada sam se razbolio, vlasnik trgovine od kojeg kupujem voće, došao je da me vidi, sjeo pored mog kreveta i plakao. Kada je tvoja mama pala u jutarnjoj šetnji, naš lokalni trgovac ju je vidio i odmah je uzeo auto da je odveze kući jer zna gdje živim. Da li bih imao taj "ljudski" dodir da sve postane online? Zašto bih želio da mi se sve dostavi i prisiljava me da komuniciram samo s mojim računalom? Volim da znam osobu s kojom imam posla. Volim stvarati veze s ljudima. Da li i Amazon ima nešto takvo? Tehnologija nije život. Provodite vrijeme s ljudima, ne s uređajima." n/a Oznake: #tehnologija nije život |
< | kolovoz, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv