Volim ljude jednostavnog srca koji žive s pravim emocijama,
one koji svoju najveću sreću nalaze u malim stvarima svakog
dana. Oni koji usprkos gorčini života pronađu hrabrost da se
ponovo osmjehnu.
Ljudi koji često imaju bistre oči navikli su gledati srcem. Nosi
ljubav kojom vladaš da bi unio i trunku promijene u ovaj svijet,
u mali trenutak.. Budi suncokret.. imaj svoj
kutak.
"Otkrit ću ti jednu tajnu - more je kao ljubav. Čak i ako ga napustiš,
ona ne napušta tebe. Da li znaš zašto mu se stalno vraćaš? Jer ti daje
tišinu da čuješ svoje odgovore. A ljubav je uvijek pravi odgovor. Na
svako pitanje pod ovim nebom. Jedini ispravni."
Neke se odgovore nađe u veličini onog što jesi, što te opisuje. Kad zračiš,
ozariš se. Ljubav govori, trenutak istine. Uvijek ću se zaljubiti u ljepotu neba
i mora. To je ljubav od koje se ponovo sve stvara, sunce sjaj novu
nadu otvara i lijepi osjećaj.
Svaki osjećaj je mali detalj koji čini naš život.
Mnogo malih detalja čine pravo bogatstvo ....
Isključite svoj um, opustite se i plutajte nizvodno. Sve to dođe
i prođe, samo osluškuj
rijeku emocija i budi svoj...:))
Oznake: #samo pozitiva iii
One su poput buđenja,
rađaju, stvaraju nešto
novo, lete da stignu u dan
kad moj je rođendan.
Jedna više a ja sve mlađa
godina za godinom rolaju
se i eto mene 4 desetljeće ide
a lete nove dvadesete
samo broj, ja ista još malo
pozitivno otkačena hihi;))
ma poeta iz duše..
svaka ima nešto svoje,
živim ove, čekam nove.
Moj dan onako
u mom stilu...
Volim osmijehe
laticama duše prirodne
s njima nikad nema suše. I
pogledi duše, to su moji
koji me znaju da podjele ono
što osjećaju a ono pravo se
krije gdje ljubav
stanuje.
I evo ga moj dan, običan ipak moj
i poseban.. neka je i malo drugačije
ali ja uvijek nosim svoje snove..
onako nekako šarolike..
sa željama od blagih niti sve ono
što se u kuferu života treba kriti.
U njemu je sve ono
što čini razliku, što se množi,
što je vrijedno što se piše i traje
kao jedno. Poezija, proza neka se
mir vrati a nestane nervoza.
Volim pjesmu, volim
stih i ono što u meni, glas si tih.
Nek si ljubav koja plovi, rame
koju suza lovi, budi moja
stijena beskrajna bajka a
staza rumena.
I tako gradim mostove
od svile, stvaram ceste
koje vire, prelazim rijeke
u izvore daleke, ali moje misli i
dalje teku, struje ih nose u dubinu
a valove vjetar u širinu. A isti tu
plove.. Tamo gdje brojevi se
kotrljaju, i love a kapi stvaraju more.
Od te ljubavi plave, mjeseca i
zvijezda slijedim trag novo svitanje
pruža zalazak meni drag! Happy birthday to me..
Sve dok nosiš svoj san u srcu,
nikada nećeš izgubiti smisao života.
U tome satkaš novi tren a već u drugom
si ono što gledaš, čemu se nadaš i ono
što nosiš i čime vladaš. Ne zaboravi da
vrijednost nosiš dok zamijetiš ljepotu
kojom je nešto stvoreno a to je ono oko
i unutar tebe površinom dubina zagrebe.
Ostaješ mlad.. sanjar i pišeš ono što si.. Rose sretan tiiiiiii!!!!
Oznake: #Ročkaš
Gledamo se a u meni se
plavetnilo preljeva, ono se
dići moćno je i u pozadini
nove niti plete s radošću
grli, ogleda se poput
beskrajne siluete.
Mami me njegovim
postojanjem jer tu ja
postajem ono što jesam.
Potpuna, velika, slobodna,
moćna, izgubim se u toj veličini
a pripadam jednini.
Hoću da ostanem tu u svijetu
bez riječi već ljepote u kojoj ogleda
se duša i ono što se pamti i sluša.
Pustim da me Obori i s puno,
puno takta Voli. Osjećam ga a
tad ga volim, pustim da za to
postojim. Kao sunce ne treba da
ga uvijek gledaš ako ga osjećaš.
Prepustim se, vjerujem mu.
Ljubav je takva, kad prava je.
Pusti nek oblijeva te. Tako te svojim
šumovima, golim rukama nikad ne
ostavlja.. ono te svojim sjajem ne zapostavlja.
Oznake: #val i ja
Krenimo na puuut, na put bez plana dok sunce zalazi na kraju dana..
Jer planovi lete na sve strane dok crtamo osmijeh uz kavu i uzmemo
odmor za glavu. Ludost okolo a u nama energija vrije hoću reći hajmooo
sunce mi se smije.. dok slatko je ono što te prati, trgamo sve što muči nas
a vrijeme nam trati. Uz sve vrime onaj tko te voli uz tebe ostaje pa i uz šalicu
kave i razgovora ili rič koja plete nove zgode ovog stoljeća.. dok dani lete.
Neke priče ostaju u srcu a druge se razgranaju i zgrću. Otvaraju put iz ulice
ludila u svijet čudila...
Ludost ti.. i ja..
aaaa i krenimo na put, na put bez plana dok sunce zalazi na kraju dana...
U kofer stavi svoje snove živi stare, stvaraj nove.. neke zalaske svoje i
dalje za vječnost stoje. Što je nego.. ona isprepletena.. aaaa Život je
cesta puna zavoja, nek ti srce je volan i nema kočnica, na putu do sna!
Priču koju samo ti znaš a puuutuj i stvaraj, puštaj svoj trag:)))
Kad sam se susrela s njima, ostavili su mi
neizbrisiv trag i od tada u srcu imaju
posebno mjesto. Kad god ih zapazim
rado se zaustavim i vrijeme s njima provodim.
Konji zapažanje, ljubav i spoj trenutaka za
dušu kad jašeš samo ti je nebo granica.
Osjećaj moći i raznih uzbuđenja dok nosi te ka vjetar u
kosi divota trka njena. U tom sam povezana jer
s konjem se moraš razumjeti i uskladiti a tad se
to osjeća i nema nego da duet postaneš a
plemenitost njegova je veća. Dok karakter je
pravi onaj koji te razumje, prati, čuva, voli i
nikad ne zaboravi. Brzo osjete a tada te čuva
kao malo dijete. Zato su i lijepi i dobri, i hrabri
i ono što svakom na svoj način daju, tom se
pažnjom, štitom i radošću obraćaju. Dok po
prirodi jašem srce leti a pustim da tu ljepotu
posebno osjetim. Pa nek traje.. nek bude
trenutak u srcu stade. Zaljubi se čovjek u prirodu,
u ljepotu koja kraja nema. Životinje koje su tu da
te prate, da oduševe jer trenutak bez zaborava s
tobom ili sa mnom dijele. Oni svoj govor imaju samo treba ih slušati ali i razumijeti. Trenuci puni boja, onaj
osmjeh, one daljine veličine zelenih polja. Cvijeća ili nekih drugih kao more koji sjaj svoj daju uz zalazak na horizontu koji zapažanju nema kraja. Biti kao zvijezda
u noći, mjesec da ti ukazuje put a vedro nebo nas svojom ljepotom osvoji, zabavlja plavom zagrljaju tu stavlja.
Oznake: #konji radosti
U svakom zalasku nosim što jesam.
Pustim da ploviš, da brineš se gdje sam.
Hoću li ti doći, vidjeti tvoje zaljubljene oči.
Ili samo gledati tvoj sjaj nošen valom u
beskraj. Srela sam te u zalasku i ostala tvoja tu.
Da uz mene dane krojiš a sa mnom nove zalaske loviš.
Tražim te u svakom danu a tu srca naša stanu.
Tražila ga je u svakom zalasku sunca. Sjaj koji
oku prija nađu se oni koji otkriju prozor koji se
savija. Stranci ostaju u daljini oni koji vidik im
sjaj srca spaja u tišini.
I bez riječi čujem mu srce i sjaj kojim me doziva.
Traže se i dalje oni koji svoje horizonte pogledom
osvoje, isti se broje. Drugačiji korake trenutka
zajedno kroje. Isti vidik im se pruža oni što nose
u duši boju zalaska i miris ruža. Od zalaska
do zore oni što oblake boje a sjaj nose i njime se
ponose.
Potpisujem val koji se čuje dok osjeti hrid kojim
neke struje bruje. U oluji se razilazi onaj tko novim
stazama plovi i gazi.
Idemo u stilu da se boje vole, val o valu bore,
a nebo i more grle oni isti jedan drugom hrle.
Zalazak vide isti, vole ga i njeguju različiti u
drugom prepoznaju i skupa takvi
ostaju.
To ne prestaju..
U suton se spoje
siluete.. i oni što istim
pogled i srce osjete.
Oznake: #zalaskom isti
Danas na svjetski dan fotografije.
To je hobi s kojim se rodiš. Kad
vidiš ona te asocira a za oko inspirira.
Odmah oko zapaža a srcu fotografija
je draža.
Najviše su one što srce diraju, bilo
gdje da se nalazim odmah neki novi
detalj spazim. Neke rado dijelim moje
su i posebno se njima ponosim i veselim.
Umjetnost trenutka ljubav je sve iz svakog
kutka, zastani i primijeti je. Mojih hrpu ima
sretan vam dan fotografije svima!:))
Oznake: #foto day, dan fotografije, zapažanja, oko, srce za detalj..
U zadnje možda dvije tri godine pred ljeto viđam grozne slike ili videa, pa čemu to. Počevši s nepotrebnim o raznim grozotama iz dubina. Nije li dosta svega groznog oko nas još i potencirate ljudima ove vrste prizora. Samo strašno a ono što umiruje dušu gdje je, dosta je to tu ružnoga, serviraju nam to a tražimo lijepo gdje je izraženo. Budi takav..
Sve vrste straha, stresa i sličnog je više nego dovoljno. Samo se o tome bruji. Kakav ćemo svijet pustiti ovoj djeci, mladima koji stasaju. Od gluposti nekih ljudskih izazova s prirodom i morem evo stvarne im strahote pa se u nekim čuje ovo ili ono ružno. Eto sad strahote po svuda. Gdje su završile lijepe vijesti, novosti, događaji. Tko puni glavu s lošim i zašto? S dobrim se jednako poslovalo a nestalo je, gotovo je sve ružno pojelo sve ono lijepo. Čemu to? Gdje je ljudskost? Ljubav prema svemu? Manire i načini.. gdje je lijepa riječ koja zlatna vrata otvara. O njoj hm pitanje je nekad zaluta na površinu a nekad se izgubi u dubinu. I dalje ju potičemo ali hoće li kroz vrijeme ona ostati ili ne, to pitanje veliko je? Budimo oni koji siju dobro da bi želi još bolje. Budi sjeme dobra da bi mogao svijetu pomoći i razmnožavati ga. Neka klija sve lijepo i uči da živi i traje ko u čovjeku mjesto sveto. Ono što se u dobrome sadi neka plod bude ka ono kuća koja se gradi. Zaboravi ružno, ljepote treba svijetu. Sanjaj i stvaraj. Ono si što vidiš. Budi ono što će promijeniti svijet, ako trunčicu dobrog napraviš to je kap u moru. Budimo kapi kako bi stvorili more. Budi čudo koje je potrebno u ovom svijetu isprekidanih puteva, razlupanih cesta, gradi mostove, čini rijeke, budi more ili jezera.. Tako će pomalo rasti dobro a gubiti se zlo. Neka Vlada mir, no stres, radost a ne neki zalutali bijes. Neka se lansira sreća ka rascvjetana livada proljeća. Neka krene ka voda, ups more čisto da bi bilo sve u tebi jasno i bistro. Okreni se oko sebe a potom zaviri u sebe. Loše pusti, okreni se onom što puni dušu. Pusti ružno iz dubine, hoću vidjeti dupine. Umjesto ratova neka bude ruke pomirenja. Neka se prirodu čuva. Oružje pusti za muzej. Ljudi neka budu empatično humani. I dobro se dobrim vraća. Kad bi pravilo vrijedilo i da ga svatko shvaća.
Bog vidi i sve nagradi te po zasluzi plača. Pazi i zahvalnost životu daj imaš samo jedan DAR na priliku to znaj. Imaš Život... On Je taj...
Oznake: #ružno vs lijepo
Ide kolovoz, idem ja.. već zakoračila
u svašta, pomalo vidjela neke face
da malo se mora izaći iz rutine i
napraviti malo krivine ali uvijek doći
u prave ravnine. Ne može se zaboraviti
pogotovo kad je lijepo, društvo
onih koji te ne zaborave i to traje
i traje.. i traje.. Spaja ljude isto u
sličnom a različito to je ono
zanimljivo zato je to tako u
različitom se pleše lako a tu
je suština svega. Mrdaj šaroliko
to je ono što nam treba. Kad me
iznenade moji i etoo.. I tako još
malo si dala gušta i još me
doživljaj ne popušta ima tu
svega kad se sunce smije a
mjesec žut pokazuje put,
ko blijesak zvijezda Arenom se
slilo toliko efekata i posebne čari
dok balade i one pjesme stare
kroz neke nove redati se ne stade.
Toliko te toga vrati a puno te zapravo
dira koncerti su pravi kad te danima drže,
vračaju i još uvijek glas, zvuk i oni efekti
ka ozvučenje koje titra kad si tik do bine
ne daju mi mira. Sjećanje, uspomena koja
srcem kola u Areni mora da te obori.
Pjesma i dalje u meni ori...
Spektakl pravi svih efekata i detalja uz
Grašu i njegov bend ali i simpa maštovite lijepe
nastupe i štoseve.. još uvik sva u spektaklu.
Ipak nije bija "Utorak" već petak ali on je
stvarno za štimung izuzetak.
Pod vedrim nebom mjesec je bija
da doda čar toj divnoj povijesnoj
Areni a svima nam uljepša provod
kroz pjesmu i glas.. bravo Petre!!:))
Svaka čast*!*
Oznake: #malo gušta i pisme
Ne znam kako sročiti a da budem razumljiva svima a
potom i shvaćena. Valjda plahost ljudima djeluje da
si mogu uzeti slobode tamo di je u mjeri trebaju imati.
Granice u svemu postoje, svatko svoju privatnost mora
imati i u nju ne zadirati. Tu je i bonton ponašanja. Na taj
način su neki pokazali kakvi su a poštenje je prvo gdje se
zagazi, tu mora da se dobro pazi. Svatko svoj odraz u
ogledalu nosi i pokazuje izgledom i riječju. Budi odraz
lijepog, pazi na svoje ogledalo. Ne srljaj, razmisli pa kreni.
Neki valjda nemaju svoj život pa nadziru tuđi a
onda kad prevršiš mjeru opečeš se a dalje više nema,
sve postaje uspomena.
Otvorite prozore svoje duše, neka u nju uđe svježina mira, radost prijateljstva, ljepota ljubavi. miris sreće...
Uljepšajte nekome dan. Budite radost i neki mirisan cvijet..:)) da ljepota u drugom postane i ostane lijek.
Nastojimo biti svjetlo, i davati ga drugome. U suprotnom se ruši sve a šteta je ne graditi mostove.
Budi nekom
Razlog za
Smijeh,
Poticaj za
Dan i
Smisao za
Sutra.
Svatko svoj odraz ima, budi onaj koji je put drugima.
Što jesi, to nosiš i odašiljaš.. gledaj.. obraz svoj uvijek
imaš.
Poput stine velike i tvrde nit zadnje,
nit prve kotrljaju se ludo komadići bijeli,
sivi, rumeni udriveni pomalo krivi. Bolje
one sive i jake mudro ka za junake.
Volim tu jačinu, moć, veličinu ako pratiš
me u tančinu, sve razumiješ. One su i grube
drže se čvrsto a tako treba kad lipotom se
tu More, Orao, Stina i još svašta razno ogleda.
Osjetim je dok mi s njom misli kotrljaju i lete
ka pored mora dok se igra dijete. Moć je u
poeziji, u riječi i niti koju stina ne more pozabiti.
Budi i dalje, ostani u sitnici kao na nekoj tankoj
žici. Taj paralelni svijet ostaje moćan i u meni
stih blag i bočan. Ja koja te pratim u moči gledam
lipotu vridnost shvatim dok prirodu okom obuhvatim.
Hvala na lipoti, u blogu tjedna mi se srce stopi!
Malo sam zašarenila ovaj tjedan da nam gušt bude
ljetno broj jedan. Još malo mene na kraju tjedna
Oceanom se širi boja jedna.
Oznake: #stina
Ljeto
Duge noći
Lješkarenje na plaži
Kokteli
Kava
Gušti
Lagana muzika
Knjiga
Ti
I misli razbacane
ka Stihovi
Povjetarac
Samo opušteno...
Pijesak, bose noge, val masira
i sve skupa u srce dira.
August najlipši s puno
mira i nekih blagih šapata..
ka gitara dok svira.
To je moj mjesec,
najvjerojatnije sam zato
Morski tip, žuti sjaj rasplamsani
ugođaj. I zato sam luda za morem, a ono je lijek.
Ne mogu si pomoći.. Kako volim ljeto!!!!!!!!
...taj moj najdraži svijet...
Oznake: #moj kolovoz, ljeto, ja i more...
Orao je kako kažu moćna ptica.
Zadivi iz dalekog među planinama
i voli letjeti u visokim visinama.
Ljepotom obara, jednostavna svojim
postojanjem let snova stvara.
Nema ptice poput ove, svaka svome
jatu zove. Pogled mi izmiče na svaki
zamah neke ptice. Ovaj je kralj, ima
neki svoj stav. Tako za svoj život bori
se i zato na svoj način posebna je.
Ptice zadive koliko borbe u njihov
život svaki dan unose. Divno ih je
promatrati i kroz ljepotu boja, leta,
slobode pronalaze mjesta za cvrkut
i novi zov vremena kroz razne pustolovine.
I orao takav je... njemu ništa nije
strano, svoj svijet grli, obara i nove
avanture iz dana u dan stvara.
Moć i sloboda ga ističu, svaki
Orao ima neku svoju priču.
Kolikom lakoćom zrakom vlada
gledati ga, uvijek nanovo svlada.
Stvoreno tako savršeno a opet
svaka ptica ima svoj let, promatraj
taj neopisivo rasprostranjeni svijet.
Oznake: orao
Rose Ocean svoje ideje prostire u
obliku stihova i raznih detalja srce
raznoliko spaja. Ono što jesam tu
je, moja Ja postojanjem različita.
Neke ironije, valovite simfonije
stvara...
800 post danas pišem u blogu
tjedna plaho se na svom terenu
njišem. Ono što ritam ima,
poezijom se širi i jednostavna
sa svojim svijetom dišem, letim
i hvatam se u svoj blogosvijet
raznih sfera.
Priče svatko svoju ima, nekima
poznata oaza a netko svojim
koracima postaje staza. Hoću
da kažem ja sam more i val,
sunce i cvrkut ma cijeli ocean
života.
U tome je čar što stvara
pisanje to postaje ljepota.
Oznake: #800-ti post danas
Trenutak je kao ono
što okom lovim i
tog trena ostaje
slika kao s mora
rumena a srce
pamti savršeno.
Zastaje...
ono je izlazak ili
zalazak, Ti ili Ja
ili neka riba srebrna.
Ili dok se tren u trenu
hvata a ono jedrima dok
sunce se mjesecu smije
i vraća, neka je nova simfonija
trenutka, ljubav je to ako to
netko shvaća.
Jutrom me opet budiš,
zoveš, plavim me
nebom tražiš dok
gledam žutim sjajem
tebi se tu predajem.
Gledam tvoja krila
suncem me zadivila,
grlila si more od sunca
do zalaska pa sve opet do
zore.
Srce sam tu pustila
i opet našla tamo u plavom
opet meni sve i svašta.
Oznake: #trenutak srca
"Provela sam sat vremena u banci s tatom, jer je morao da prebaci neki novac.
Nisam mogla da odolim i upitala sam ga:
- Tata, da ti aktiviramo internet bankarstvo?
Upitao me:
- Zašto bih to uradio?
- Pa, onda nećeš morati provoditi sat vremena
ovdje za jedan transfer. Možeš čak i kupovati online. Bit će ti mnogo lakše i jednostavnije.
Bila sam tako uzbuđena što sam ga uvodila u svijet internet bankarstva.
- Ako to uradim, onda neću morati da izlazim iz kuće?
- Ne. Čak ti i namirnice mogu biti isporučene na vrata. Sada Amazon isporučuje sve!
Njegov odgovor mi je ostavio jezik za zubima.
Rekao je:
- Od kada dolazim u ovu banku upoznao sam četiri svoja prijatelja, razgovaram sa
osobljem koje me vrlo dobro upoznalo. Znaš da sam, sam. Ovo mi treba. Volim se
spremiti i doći u banku. Imam dovoljno vremena. To su kontakti za kojim žudim.
Prije dvije godine, kada sam se razbolio, vlasnik trgovine od kojeg kupujem voće,
došao je da me vidi, sjeo pored mog kreveta i plakao. Kada je tvoja mama pala u
jutarnjoj šetnji, naš lokalni trgovac ju je vidio i odmah je uzeo auto da je odveze kući
jer zna gdje živim.
Da li bih imao taj "ljudski" dodir da sve postane
online? Zašto bih želio da mi se sve dostavi i prisiljava me da komuniciram samo s mojim računalom?
Volim da znam osobu s kojom imam posla. Volim stvarati veze s ljudima.
Da li i Amazon ima nešto takvo?
Tehnologija nije život.
Provodite vrijeme s ljudima, ne s uređajima."
n/a
Oznake: #tehnologija nije život
< | kolovoz, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Datum i vrijeme kreiranja bloga: 06.12.2017 (19:22)
Jednostavna kao more..
Teku moje misli i plove..
Zaronim u svoj svijet, dok nose me struje, tražim u toj dubini sebe kroz bonace i oluje... Dok u ljepoti boja ostajem sva svoja.
Trenutak poezije,
Lete note...
U oku punom ljepote...
Tamo gdje dođu promijene,
slike su uvijek svježe... promjena
nas stvara i mijenja. Čini boljima,
drugačijima... :)) u zalasku boja
okinuti fotku narav je moja.
Le persone speciali somigliano
ai tramonti.
Riescono a farci sognare.
~ Massimo Lo Pilato ~
"S ljubavlju neba stvarao te Bog
K'o glinu valjao na dlanu svom.
Stvarao je biće nalik sebi,
Ljepotu raja utisnuo tebi."
Ljubav su prostor i vrijeme mjereni srcem ...
Svoju ljepotu nosiš u sebi, naravno da je neće vidjeti oni što sve gledaju površno.
I am the ocean
I am the sea
there is a world
inside of me.
Najveća hrabrost je biti ono što jesi. Nesavršen. Originalan. Jedinstven.
Ako tražiš beskonačnost, samo zatvori oči..
Najbolja sloboda je biti ono što jesi. (J. Morisson)
Moj novi e-mail: roseocean0827@gmail.com
Breath with the ocean,
be blue like sea and sky
here I am, I belong and
I be like a sea girl.. mermaid
My world is rose ocean blog
where I always am and I
love to be the beauty of the
sea:)))))
Za sve Vaše sugestije, komentare, prijedloge ili reakacije u potpunosti otvaram svoje srce...Zajedno smo jači!
Ipak, glupe i vrijeđajuće komentare brišem, - jer ovo je MOJ blog, moja kuća i moje misli, a ja u svojoj kući ne dozvoljavam da me vrijeđaju i na bilo koji način ograničavaju MOJU slobodu.
"Ono što nam je potrebno da bismo bili slobodni jeste ljubav; ona ima snagu da s radošću nosi breme svijeta".
Jer - sloboda nije anarhija - to je otvoreno srce i sloboda ima svoja pravila!!!!
Molim da ih na MOM blogu poštujete!