Poput stine velike i tvrde nit zadnje,
nit prve kotrljaju se ludo komadići bijeli,
sivi, rumeni udriveni pomalo krivi. Bolje
one sive i jake mudro ka za junake.
Volim tu jačinu, moć, veličinu ako pratiš
me u tančinu, sve razumiješ. One su i grube
drže se čvrsto a tako treba kad lipotom se
tu More, Orao, Stina i još svašta razno ogleda.
Osjetim je dok mi s njom misli kotrljaju i lete
ka pored mora dok se igra dijete. Moć je u
poeziji, u riječi i niti koju stina ne more pozabiti.
Budi i dalje, ostani u sitnici kao na nekoj tankoj
žici. Taj paralelni svijet ostaje moćan i u meni
stih blag i bočan. Ja koja te pratim u moči gledam
lipotu vridnost shvatim dok prirodu okom obuhvatim.
Hvala na lipoti, u blogu tjedna mi se srce stopi!
Malo sam zašarenila ovaj tjedan da nam gušt bude
ljetno broj jedan. Još malo mene na kraju tjedna
Oceanom se širi boja jedna.