Gledamo se a u meni se
plavetnilo preljeva, ono se
dići moćno je i u pozadini
nove niti plete s radošću
grli, ogleda se poput
beskrajne siluete.
Mami me njegovim
postojanjem jer tu ja
postajem ono što jesam.
Potpuna, velika, slobodna,
moćna, izgubim se u toj veličini
a pripadam jednini.
Hoću da ostanem tu u svijetu
bez riječi već ljepote u kojoj ogleda
se duša i ono što se pamti i sluša.
Pustim da me Obori i s puno,
puno takta Voli. Osjećam ga a
tad ga volim, pustim da za to
postojim. Kao sunce ne treba da
ga uvijek gledaš ako ga osjećaš.
Prepustim se, vjerujem mu.
Ljubav je takva, kad prava je.
Pusti nek oblijeva te. Tako te svojim
šumovima, golim rukama nikad ne
ostavlja.. ono te svojim sjajem ne zapostavlja.