~°.Rose Ocean.°~

srijeda

srpanj

2025

Mostovi od pogleda

Danas je Dan prijatelja.
Prilika da zastanemo u ovom svijetu koji juri — i da pogledamo one čije prisustvo ne traži riječ, a svejedno govori sve.

Nisu to uvijek oni koji nas prate svakodnevno.
Ponekad su to duše koje osjetimo u tišini, u poruci u pravo vrijeme, u pogledu koji zna.
Ova kratka poetična misao posvećena je njima.
Onima koji su most kad sve drugo puca.

Prijatelj nije uvijek uz tebe kad ga zoveš — ponekad je uz tebe i kad ne znaš da ti treba.

Danas šapat vjetra nosi više od običnih riječi — nose se sjećanja, osmijesi, tišina koja razumije. Jer prijatelj je ona ruka što ne pita, već drži, ona duša što se smije tvojoj sreći kao svojoj.

U svijetu gdje se putevi često razilaze,
prijatelj je most od pogleda, stvoren bez cigle, čvrst od istine, nježan od vremena.

Danas je dan da pogledamo oko sebe —
ili zatvorimo oči i zahvalimo tiho,
onima koji stoje uz nas, i kad svijet ne zna gdje.

Misao za kraj
Možda ne znamo uvijek tko nas drži dok hodamo — ali mostovi od pogleda znaju put bolje od nas.

Rose Ocean

Oznake: #mostovi od pogleda, dan prijatelja

komentiraj (3) * ispiši * #

utorak

srpanj

2025

Naš Oliver

Danas je sedam godina otkako nas je napustio Oliver.
Ali pjesma nije utihnula.
Jer meni je poetski ono što ostavlja trag —
to je melodija u buri, riječ u tišini, pjesma u srcu.

I sada, kao i tada,
njegove note vode nas k njemu.
Zauvijek kapetan onih koji osjećaju dublje.

Njega nitko nikad neće zaboraviti. Mi koji smo živjeli s
njegovom glazbom uvijek će biti dio nas. Ona je ton,
ritam, glas. Ona je kao kamen temeljac hrvatske glazbe.
Hvala ti kapetane i neka tvoja pisma uvijek živi. Legenda
ostaje legenda. Nije volio da ga nazivaju legendom a ostao
je do kraja pravi "morski vuk".

Slika s neta

Oznake: #TragUBeskraju #OliverDragojević #ZauvijekUStihu

komentiraj (4) * ispiši * #

Povratak sebi

Nekad zbilja moraš poći,
odustat’ od buke, od vlastite moći.
Otići od sebe — bez smjera, bez mape,
kad sve što te drži — ide u etape.

Diši. Neka te ne vodi cilj,
nego tišina… tvoj unutarnji mir.
Ponekad se pronađeš baš kad se gubiš,
kad pustiš sve što si mislio da ljubiš.

Šutnja je knjiga bez ijednog stiha,
ali u njoj je svaka misao tiha.
Ona ne viče, ne moli, ne prijeti —
al’ istinu nosi — bez potrebe da sleti.

Misao luta, pa padne, pa svane,
al’ vodi te kući — nazad u tebe.
Ne mora sve biti jasno ni pravo —
samo budi blago… i to ti je zdravo.

Osjećaj zove — i kad ga ne znaš,
kad srce zamutiš, a osmijeh daš.
Jer tek kad pukne ono što skrivaš,
počinješ biti ono što dišeš — i uživaš.

Vraćaš se srcu, osjetiš riječ,
od tog sebe ne možeš pobjeć.

Zato nekad zbilja treba nestati malo,
u tišini gdje je sve odjek, a premalo.
Da bi se vratio sebi — ne isti, već cjelovit,
ne jači, već prisutan.
Ne bolji — već istinit.

To je ta nit, a tu leži je cijela bit.

Autor Rose Ocean
(u nastajanju nečeg novog, mog projekta sa srcem)

Oznake: #povratak sebi

komentiraj (1) * ispiši * #

nedjelja

srpanj

2025

Stranac u noći

Na obali sjene plešu bez glasa,
noć miriše na dodir i svjetlo spasa.
Vjetar mi šapće priču o tebi,
kao da zvijezde još vjeruju sebi.

More me zove u zagrljaj blag,
kao da zna da si meni drag.
U svakom valu tvoj lik se skriva,
a noć me vodi gdje duša sniva.

Ti si taj stranac što mirno kroči,
kroz tišinu, kroz misli, kroz moje noći.
Ne pitaš ništa, a sve već znaš,
u jednom pogledu svjetlo mi daš.

Zora već rudi, al' sve je tiše,
srce još tvoje ime piše.
Ako si san, nek traje do jutra –
jer tvoja je blizina najljepša sutra.

Hvala ti što si pročitao/la. Neka ti ova noć donese mir, i blizinu koja ne traži riječi.

Autor: Rose Ocean

Oznake: Stranac u noći

komentiraj (2) * ispiši * #

subota

srpanj

2025

Kapi tebe govore

Pjesma o bliskosti, tišini i onim nevidljivim nitima koje spajaju srca. Ispisana ritmom mora, šapatom večeri i nježnošću što ostaje u tišini.

Kapi tebe govore,
ja sam tvoje more.
One kapi što u meni
najglasnije žubore.

Kroz rubove te gledaju,
u dubini ne daju.
Tamo gdje se stvaraju
niti što o hridi udaraju.

To si ti što mi šapćeš,
sve što ti ja dajem —
rumena u sutonu,
s tobom nestajem.

Tu se grlimo i ostajemo
svoji, gdje srce drugo prepoznaje.
Nitima spojeni kroz noć,
šapućem ti, milo moje —
laku zvjezdanu noć.

Autor Rose Ocean

Oznake: #kapi tebe govore, rose ocean, kapi, more, niti, zvijezdama noć, žubore......

komentiraj (4) * ispiši * #

petak

srpanj

2025

Gradimo novi svijet

U svijetu koji se često vrti oko brzine, uspjeha i buke, možda je najrevolucionarniji čin – stati, osjetiti i biti prisutan. Ova pjesma je nastala iz želje za svijetom koji se gradi emocijama, pažnjom i ljubavlju. Onim tihim, ali moćnim silama koje nas spajaju.

Neka bude podsjetnik da najljepše stvari nastaju kad vjerujemo osjećajima.

Gradimo novi svijet u sjaju,
osjećajima – u zagrljaju.
Kao vatromet što plane,
duša zna gdje srce stane.

Tamo gdje nijanse plešu,
gdje se riječi tiho nešu,
mi čuvamo svoje mjere,
u tišini – vjerne sfere.

Jače je to od svake sile,
nježno kao oči mile.
U pogledu – trag svemira,
topla misao bez nemira.

U svakoj točki ovog dana,
prisutnost nas uvijek hrani.
Brojimo sve, ne po volji –
već u kilometrima kad se voli.

Ponekad je najhrabriji čin – voljeti.
A možda je upravo to ono čime zaista gradimo novi svijet.

Ako vas je pjesma dotaknula, slobodno je podijelite –
uz navođenje autora: Rose Ocean.
Volim čuti vaše dojmove i razmišljanja.

Oznake: #gradimo novi svijet

komentiraj (2) * ispiši * #

srijeda

srpanj

2025

Iznova

Čovjek bi katkad trebao početi iznova,
uzeti konce u svoje ruke,
pogledati u daljinu —
prepustiti se putu,
i pronaći u sebi
neku svoju zlatnu sredinu.

Kad kreneš ispočetka,
to može biti već svakog jutra.
Brini za ovo danas,
a misli na ono sutra.
Sve lijepo drži,
svemu novom idi —
a srce svoje čuvaj,
jer ono najviše vridi.

Jer život nije staza ravna,
već put pun skretanja, bez plana.
No u svakom novom danu
čeka prilika da svane
neka bolja strana.

Ne boj se početi iznova,
snaga je već u tebi skrivena.
Svaki kraj je prilika nova —
svaka zora obećanje vrimena.

Oznake: iznova

komentiraj (2) * ispiši * #

utorak

srpanj

2025

Umjetnost riječi

Ne čitamo i ne pišemo poeziju zato što je to slatko. Čitamo i pišemo poeziju zato što smo dio ljudske vrste. A ljudska vrsta je ispunjena strašću. Medicina, pravo, biznis, inženjerstvo – to su plemenita zanimanja i nužna za održavanje života. Ali poezija, ljepota, romantika, ljubav – to su razlozi zbog kojih živimo."

Robin Williams

Osjećaj koji nosi srce, duša koja prepoznaje i ima strast. Ona je odmor za onog tko ju osjeća, ima i nosi u sebi. To je ta ljepota za mene. To je ono nešto što ili voliš ili ne ali dio je ljudske prirode. Ne znam zašto ali ju ljudi iz ne razumijevanja krivo tumače. Ali biti dio poezije to je otvoriti um, srce i dati da te nosi baš svuda pa i da letiš. Pustiti se da te miluje. To je neka vrste druge terapije, kad ju razumiješ i znaš. Vodi te... Ona se rađa, plovi i nalazi kao što izvire to je kad si poet imaš tu nježnost, strast ona se prožime kroz ton, notu i glas ali tu je za sve nas.

Oznake: #umjetnost riječi, poezija, osjećaj, ljubav, romantika, strast, srce, misli, duša

komentiraj (2) * ispiši * #

ponedjeljak

srpanj

2025

Niti srca

Govore one tisuću riječi,
osjećaja, zagrljaja — sve ti žele reći.
Budi onaj što ih tiho plete,
kroz ono što srce iz duše donese.

Svaka misao tiho u tišini sja,
svaka riječ u dubini bez glasa zna.
Onaj ti, što u daljini sniva,
dotiče mene — u suštini živa.

Taj neki ti, i ova neka ja,
dva nježna dodira, srca bez straha.
U zalasku dana kad svjetlo zamre,
pjesma se rađa — iz niti, iz tame.

Oznake: #niti srca

komentiraj (3) * ispiši * #

petak

srpanj

2025

Tamo gdje snovi te vraćaju

Imam more ljepote dok gledam
sliku punu spokojne tišine.
Zalazak mi o tebi šapće,
u bojama srca, u nijansama sjene.

Tišina se spušta, sve utihne,
a moje te oči vjerno prate.
Pune su nježnih emocija
kojima ti se tiho vrate.

Jer dubina te čeka u zagrljaj,
da te primi bez riječi, bez straha.
Ti si onaj što bi za ljubav
izabrao i umiranje bez daha.

Šapućem obali dok noć se budi,
odzvanjam čežnjom što ne prestaje.
Svaki ti povjetarac, svaki val
u tvome smjeru tiho putuje –

jer snovi su jedino mjesto gdje mi se vraćaš.

Zalazak, tišina i snovi…
Ponekad su snovi jedino mjesto gdje se srca ponovo susreću. Ova pjesma nastala je iz tihe čežnje i ljepote trenutaka koje zalazak sunca donosi.
Nadam se da će te dotaknuti kao što je mene.

Oznake: #poezija #ljubav #snove #zalazak #čežnja

komentiraj (3) * ispiši * #

srijeda

srpanj

2025

Smisao

Možda smisao
nije nešto što se traži,
već nešto
što polako postaješ —
u tišini između dva daha,
u trenutku kad prestaneš bježati
i kreneš… sebi.

Kad ne tražiš
izvan kože,
već unutra.
Gdje se umiriš.
Dišeš.
Postojiš.

I puštaš…
da svemir bude ljubičast
da sve bude baš kako jest,
a ti — dio toga.

Jer živjeti sebe
ne može se kupiti.
Ne može se glumiti.
Samo spoznati.
Samo biti.
Ono što jesi.
I ništa manje.

Jer ti si iscrtan baš
takvim kakvim te Bog
zamislio.
On je sve to
umjetnički isplanirao —
rukom savršenstva,
djelom ljubavi,
bojama osjećaja,
svjetlom budnosti.

Zato —
budi Ti svjetlo.
Pali drugima nadu.
Budi vjera.
Ne daj da tonu —
već pokaži kako
uzeti snagu u svoje ruke
i boriti se.

Jer život je
da budeš jak/jaka
čak i kad nisi.

Zato…
nebo je s tobom.
Samo diši.

Oznake: smisao

komentiraj (2) * ispiši * #

utorak

srpanj

2025

Slatko ljeto

Slatko ljeto je tu,
ono je drugačije — zna da zadivi.
More osluškuje, ali i zove,
vitamin od svih, ono najbolje.

Pustim da me osvoji,
uvijek me očara...
Ono je dar svih dara,
meni je ljubav bez kraja.

Pruža, grli sve što mori,
a tada ono — to smrvi.
Tu je da se voli, ide kroz sve,
bori se, ali i opušta te.

Uči te lijepom, hrabrom, borbenom,
sve za ono voljeno, iskrenom ženom.

Biti morska, ići mu u dubinu,
voljeti svaku svježu, okupanu tišinu.
Kroz kapi koje liječe,
one su Bogom dane.

Osjeti ga —
jer veličina u svačije srce stane.

Moru se vraćam, njemu se divim,
slanom slatkoćom dušu si smirim.

Oznake: #slatko ljeto

komentiraj (3) * ispiši * #

ponedjeljak

srpanj

2025

Tvoj dodir u tišini

Da sam zvijezda —
mogla bih dolaziti i odlaziti,
ploviti nebom poput sna
što te svake noći pronalazi.

Boravila bih visoko,
ali uvijek gledala prema tebi —
kao sićušna baklja
što gori samo za tvoje oči.

Bila bih laka, bez tereta,
bez sile teže, osim
one što me srcem vuče k tebi.

Bez inata,
samo s toplinom onog
što u ljubavi tinja i blista —
onog što pali,
ali ne sagorijeva.

Dala bih svjetlost
da ti pokažem put,
da tvoji koraci ne zastrane
kad noć postane gusta.

I bila bih tu,
kad zatvoriš oči —
kao tišina što s tobom diše,
kao sjaj što te nikad ne napušta.

A u posljednjem trenu,
kad sve utihne,
bila bih —
tvoj dodir.

Oznake: #tvoj dodir u tišini

komentiraj (3) * ispiši * #

nedjelja

srpanj

2025

Naš svijet avantura

Svi mi imamo svoj unutarnji svijet.
To je mjesto koje ne vidi nitko, a nosimo ga posvuda.
U njemu su snovi, želje, mali putevi i još manje ceste —
one koje vode duboko u nas same.
Tamo žive i uspomene, nježne i tihe,
a među svime time uvijek se pojaviš ti. Ili ja.
Kao jedinstvena knjiga koja se piše svakoga dana.

Svaki novi dan je list te knjige.
Nekad bijel, nekad šaren, ali uvijek početak.
Nešto novo, još nesigurno, ali živo.
To je umjetnost — ona koja nas oblikuje,
koja nas čini stvarnima i prisutnima.

Ponekad osjetimo da smo spremni za let.
Možda još ne znamo kamo,
ali osjećamo da trebamo krenuti.
Korak po korak, bez žurbe.
Jer oni koji sanjaju slično — razumiju se i bez riječi.

A naše želje?
One ne nestaju.
One tiho svijetle,
pri svakom našem zvjezdanom koraku,
podsjećajući nas da vjerujemo —
u sebe, u put, i u ono što tek dolazi.

I tako…
dok hodamo tim tihim cestama svog unutarnjeg svijeta,
ponekad zastanemo.
Ne zato što ne znamo kamo dalje,
nego da oslušnemo —
jesmo li još uvijek vjerni sebi?

Jer ponekad nas snovi promijene.
Ponekad nas put oblikuje više nego cilj.
Ali kad ostanemo blizu vlastitom srcu,
čak i kad skrenemo — nismo izgubljeni.

U tišini toga svijeta,
gdje riječi nisu uvijek potrebne,
osjećamo — da smo na pravom putu.
Još uvijek pišemo onu jedinstvenu knjigu.
Stranicu po stranicu,
nježno, odvažno, vlastitim rukopisom.

I možda nije važno hoćemo li dosegnuti zvijezde.
Važno je da svaki naš korak svijetli od istine.
Da tinjaju one želje,
ne kao vatra što sagorijeva,
nego kao toplina koja vodi.

Jer kraj nije posljednja stranica.
Kraj je trenutak kad shvatimo —
da smo već postali ono što smo tražili.
I da možemo nastaviti dalje,
s vjerom u sebe.
Uvijek.

Oznake: #naš svijet avantura

komentiraj (3) * ispiši * #

subota

srpanj

2025

Zajedno svjetlu

U mom jecaju — tvoj je glas.
U tvojoj tišini — moj je spas.
U svakom padu, u svakom letu,
ti i ja — zajedno svjetlu.

Kad mrak nas zove, kad boli stežu,
tvoje me ruke svjetlom vežu.
I dok nas vjetrovi nose daleko,
u srcu tvome nalazim neko
mjesto gdje vrijeme mirno stoji,
gdje srce diše, gdje tuga broji.

Bez riječi znamo kad treba stati,
kad treba šutnjom ljubav dati.
I ništa više ne tražim sada —
dovoljna si ti, moja nada.

U tebi je svitanje moga dana,
u tvome pogledu — bez rana.
Tišina tvoja moju pjesmu piše,
i svaki tren s tobom — vječno više.

Oznake: #zajedno svjetlu

komentiraj (2) * ispiši * #

petak

srpanj

2025

I love my coffee break

Kava ne rješava
sve probleme
ali ih ublažava.

Zato,
nema
boljeg antidepresiva
od mirisa kave
i iskrenog,
brižnog pogleda
preko šalice :D

Ono je kao gorivo za dan. Neka
vrsta elana... Mali užitak trenutka, a nosi te... I tako kava je svakom nešto
isto a opet drugačije, pij i uživaj pri svakom mirisu pa i srku... U društvu ili sam. :)))

Oznake: #i love my coffee break

komentiraj (4) * ispiši * #

četvrtak

srpanj

2025

Smijeh ne stari

Neki ljudi misle da se stari s godinama.
Ali istina je — stariš kad prestaneš da se smiješ.

Znaš ono kad te nešto nasmije toliko da zaboraviš gdje si?
Kad se smiješ do suza, do grča u stomaku…
E, to je život.
To su trenuci koji te podsjete da još uvijek imaš dušu djeteta u sebi.

Smijeh ne poznaje vrijeme.
Ne pita koliko imaš godina, ni šta te muči.
On samo dođe.
Tiho ili glasno.
Ali kad dođe — nosi te.
I makar na kratko, sve drugo nestane.

Zato…
Kad god možeš — smij se.
I onda kad ne možeš — pogotovo tada.
Smij se onako kako si se smijao kad si bio dijete,
kad ti ništa nije trebalo osim prisustva i trenutka.

Smij se i kad ti dan nije sjajan.
Jer smijeh ne briše tugu, ali joj oduzme moć.
On te podsjeti da još imaš snagu.
Da si još uvijek tu.
I da dišeš.

Smijeh je univerzalan jezik.
Svi ga razumiju.
A ti ga nosiš u sebi.
Kao lijek.
Kao odgovor.

Svaka priča ima svoj tijek…
A tvoja može da teče kroz osmijeh.

Oznake: #smijeh ne stari

komentiraj (2) * ispiši * #

utorak

srpanj

2025

Kad je ...

Ljubav postoji.
I kad ne znaš gdje da je tražiš.
I kad pomisliš da nije za tebe.
I kad više ne vjeruješ.

Ljubav postoji.
Samo ponekad kasni.
Jer čeka da se sebi vratiš.
Da prestaneš juriti tamo gdje je nema.

Ne, nisi tražila previše.
Samo nisi dobila dovoljno.
I to nije tvoja krivica.
To je tvoja hrabrost da voliš duboko.
Da sve daješ.

Znam. Umorila si se.
Od polu-istina, tišine bez zagrljaja,
Od polu-ljubavi.
Od mrvica i izdaja.

Ali…
Doći će neko.
Ko neće bježati od tvoje dubine.
Ko će znati čuvati mir, a ne ga lomiti.
Ko će voljeti tvoje rane, ne ih kopati,
nego zajedno s tobom
ih razumjeti.
Cijeliti.

Ne moraš žuriti.
Ne moraš glumiti da ne želiš.
Ne moraš prestati vjerovati.

Ljubav ne traži da se smanjiš.
Ona te zove da budeš baš to što jesi.
I budeš voljena, ne uprkos,
nego zbog toga.

Zato…
Ne zatvaraj srce.
Samo odmori.
Za sada.

Jer ljubav ne zaboravlja put.
Kad si spremna,
ljubav nađe te -

Nepoznat autor

Ona je tu negdje, traži put i
tebe da sleti... Jer sve što jesi
Ona te osjeti i tebe na to podsjeti.
Samo budi i ostani takva, nježna,
sasvim svoja i plaha. Ona je u tebi i
meni jaka, spojiti će nas dva junaka.
Priča koja počinje a nema kraja, ima
veličinu bez mjere naših zagrljaja.
Samo budi, nosi je u sebi...
Vidjet će onaj tko vrijedi a srce ti
slijedi.