31
nedjelja
kolovoz
2025
Princeza srca
Princeza srca: 28 godina bez Diane
"Želim da moji sinovi razumiju emocije ljudi, njihove nesigurnosti, tugu, nade i snove."
"Zovite me Diana, a ne princeza Diana."
Voljela sam biti slobodnog duha, iako to mnogi nisu razumjeli – ali ja sam takva. Radi samo ono što ti srce govori.
Ĺ 01.07.1961. – 31.08.1997.
Teško je povjerovati da je prošlo već 28 godina otkako nas je napustila Lady Diana Spencer – žena koju su mnogi voljeli, razumjeli i osjećali kao svoju, iako je bila princeza. I danas, nakon svih ovih godina, ostaje simbol dobrote, suosjećanja i hrabrosti u svijetu koji često zna biti surov.
Lady Di — osvojila je naša srca skromnošću, jednostavnošću i neizmjernom ljubavlju.
Bila je bliska običnom čovjeku. Nije se skrivala iza titula i protokola.
Imala je onu posebnu karizmu, prirodnu ljepotu i toplinu koja se ne zaboravlja.
Princeza koja je slušala.
Princeza koja je grlila.
Princeza srca.
Grlila je one koje su drugi zaobilazili. Govorila je o stvarima o kojima su mnogi šutjeli — mentalnom zdravlju, HIV-u, siromaštvu, osamljenosti.
Bila je glas ranjivih, zaštitnica zaboravljenih, prijateljica onima kojima je trebalo samo malo ljudske blizine.
Meni je bila baš draga.
Vidjela sam u njoj točno ono što je prenosila — ljudskost, osjećajnost, iskrenost.
Nikad je nisam upoznala, ali osjećala sam je kao blisku.
Kao netko tko vidi. Tko razumije. Tko nosi srce na dlanu, čak i kad boli.
Iako je njezin život bio daleko od bajke, Diana je drugima bila utjeha.
U svom kratkom životu uspjela je dotaknuti milijune. I ostala je nezaboravljena.
Sjećanje na nju i dalje živi – ne zbog krune, već zbog onoga što je bila:
žena s dušom, hrabrošću i toplinom.
Zauvijek voljena.
Zauvijek Diana.
Slika s neta
Oznake: #princeza srca
komentiraj (2) * ispiši * #
27
srijeda
kolovoz
2025
Sebi. Za danas.
Još jedno poglavlje, ali ista iskra u očima.
Sebi. Za danas.
Ne pišem da obilježim godine, već trenutak.
Ovu pjesmu poklanjam sebi — i svima koji osjećaju slično, tiho, iznutra.
Još jedan krug oko sunca, ali ista iskra u očima.
¶
Danas ne brojim godine.
Samo osjećam.
Zahvalnost. Nježnost. Prisutnost.
Za sve što jesam,
sve što postajem,
i za one koji hodaju sa mnom,
tiho i iskreno.
Još jedno poglavlje,
ali ista iskra u očima.
Bezvremenska, Ja.
Ona stranica iza ostaje uspomena,
ona ispred je dan koji se tek sprema.
Danas poput izlaska,
svježa kreće se u avanturu,
dok sunce sa mnom ima novi sjaj i figuru.
Zalazi rumeno u ljepotu,
sretan mi ovaj uz pokoju notu. ¶
Oznake: #sebi. za danas.
komentiraj (4) * ispiši * #
25
ponedjeljak
kolovoz
2025
TI, što boje nosiš
Uvod u boje:
Postoje duše koje ne pristaju na sivo.
One što plešu s bojama dana,
što u sebi nose svitanje,
i riječima bude svjetlost.
Ova pjesma je šapat tim dušama.
Možda si to ti.
Možda si tek na putu da to postaneš.
Ali boje te već prepoznaju.
Ti, što boje nosiš
(poezija duše što ne pristaje na sivilo)
U tvome pogledu —
jutro se budi s narančastim rubom,
toplina dana spušta se niz trepavice
kao zlatni prah neba što sanja.
Nisi za sivilo,
ni za vjetrove što šapuću tugu.
Ti tražiš ono što pleše –
smijeh u očima, svjetlost u duši,
i mirise što dolaze
s poljima što cvjetaju bez razloga.
Ti si zalazak što zadrži dah,
tren kad dan ljubi noć
u bojama što ne znaju šutjeti.
U tebi —
sunce ne zalazi,
samo mijenja tonove.
Tirkiz ti je dah,
ružičasta ti je misao,
a svaki korak nosi
odsjaj radosti
koji se ne može naučiti —
samo osjetiti.
Ti si ona
koja ne ide kroz svijet,
već ga boji.
Rose Ocean
Oznake: ti, što boje nosiš, poezija, s mojim potpisom
komentiraj (2) * ispiši * #
24
nedjelja
kolovoz
2025
Ona bezvremenska ja
Ne brojim korake na stazi života,
nego osjećam ritam svojih snova —
pjesmu što me vodi i diše sa mnom.
...
U tišini misli,
gdje se svjetlo i sjena igraju,
ja plešem s vjetrom i šaptom prošlih dana.
Mirisi iz djetinjstva odzvanjaju tiho,
poput starih melodija koje nikad ne blijede,
i vraćaju me tamo gdje srce uvijek zna put.
Svaka nova stranica nosi tragove —
osmijehe što griju dušu,
lekcije koje oblikuju srce,
zagrljaje što ostaju zauvijek.
U meni još uvijek žive
djetinje snove što se ne predaju,
padove što su naučili letjeti ponovno.
U ogledalu može biti drugačiji odraz,
ali u pogledu gori ista iskra —
ona što ne dopušta da se ugasim.
Jer ono što je bitno čuvam nježno,
u ladici svog srca —
mjesto gdje sve što vrijedi stanuje,
i gdje zastajem da osjetim.
Još koji dan, novi broj na kalendaru,
ali u srcu — leptir i bubamara,
vječno poletni, s dozom humora,
spremni za ples stihova,
ona bezvremenska ja.
Oznake: #ona bezvremenska ja
komentiraj (3) * ispiši * #
23
subota
kolovoz
2025
Snovi su krila života
"Čvrsto se držite snova, jer ako snovi umru, život postaje ptica slomljenih krila, koja ne može poletjeti."
— Langston Hughes
Postoje riječi koje nas zateknu u trenutku kad su nam najpotrebnije. Ovaj stih Langstona Hughesa podsjeća nas na jednostavnu, ali često zaboravljenu istinu: snovi nisu luksuz — oni su potreba.
Snovi nas pokreću. Oni su naš unutrašnji kompas, smisao u kaotičnom svijetu. Kad ih zanemarimo ili odbacimo, gubimo nešto duboko ljudsko — mogućnost da rastemo, stvaramo i živimo punim plućima.
U svijetu koji nas sve više gura ka sigurnosti i navikama, hrabrost je držati se onog što nas zaista pokreće. Bilo da su tvoji snovi mali i tihi ili veliki i drski — vrijedi ih čuvati. Jer bez njih, život postaje nešto drugo. Nešto tiho, sputano. Ptica koja zna da može letjeti, ali više nema krila.
Zato… čvrsto se drži svojih snova. Njeguj ih, makar ih drugi ne razumjeli. U njima je tvoja sloboda.
Nastavi sanjati u tome je ljepota.
Oznake: #snovi su krila života
komentiraj (2) * ispiši * #
22
petak
kolovoz
2025
Sjeti se da si voda
Sjeti se da si voda
Ponekad me priroda podsjeti na ono što često zaboravim —
da snaga nije u tvrdoći, već u mekoći.
U sposobnosti da tečem, mijenjam se, čistim i ne zadržavam ono što me više ne služi.
Posebno me nadahnjuje voda.
U njoj pronalazim smirenost, ali i slobodu.
Ona nosi, razgrađuje, liječi.
Bez vode nema života. Ona je radost i ljepota.
I tako je nastao ovaj mali podsjetnik — sebi, a možda i nekome od vas.
Sjeti se da si voda.
Kad ti srce oteža — plači.
Neka suze peru ono što riječi ne mogu.
? Budi tok.
Teci kroz bol, kroz radost, kroz tišine.
Ništa ne zadržavaj — sve pusti.
§ Jer voda pamti, ali ne ostaje.
Ona se uvijek pronađe,
čak i kad izgubi put.
Možda nas upravo voda može naučiti najvažnijoj lekciji:
da budemo nježni prema sebi,
ali dovoljno snažni da nikad ne stanemo.
Moja fotka
Oznake: #sjeti se da si voda
komentiraj (3) * ispiši * #
19
utorak
kolovoz
2025
Svjetski dan fotografije – Jedan klik, jedna priča
Jedan klik – i trenutak ostaje zauvijek.
Danas, na Svjetski dan fotografije, slavimo moć slike da zaustavi vrijeme, prenese emociju i ispriča priču bez riječi.
Za mene, fotografije su više od vizualnog – one govore srcem.
Svaka slika skriva dio naše prošlosti, naše radosti i tuge, naših uspomena koje često nemaju riječi da se ispričaju.
U ovom brzom digitalnom svijetu, neka nam fotografije budu podsjetnik da zastanemo i osjetimo, da se povežemo s trenucima koji nas čine onim što jesmo.
Sretan #svjetskidanfotografije svima koji kroz objektiv pričaju priče i svima koji ih znaju prepoznati.
Moja fotke
Oznake: #svjetskidanfotografije
komentiraj (5) * ispiši * #
11
ponedjeljak
kolovoz
2025
Pjesma tišine
Posveta Gabi Novak
Za Gabi Novak –
glasu što nosi miris prošlih vremena,
duši što pjeva tišinom,
i ženi čiji je šapat snažniji od krika.
Vaša glazba nije bila samo nota,
već osjećaj, sjećanje i zagrljaj.
Hvala Vam što ste svojim stihovima i interpretacijom
oplemenili našu kulturu i dotaknuli srca generacija.
Sada nastavite mirno svoj put –
uz Matiju i Arsena –
i neka Vas pjesma zauvijek nosi.
S dubokim poštovanjem,
vjerna publika
Rose
Oznake: #pjesma tišine, Gabi Novak, Diva
komentiraj (4) * ispiši * #
Prilika biti tu - nije slučajnost
Nekad nas život zatrpa tolikim obavezama, brigama i mislima o sutra, da zaboravimo ono najvažnije – da smo tu. Sada. Živi. Sa svim emocijama, disanjem, borbama i nadama.
Naučila sam (ili naučio) da nije svaki dan lagan, ali svaki dan je – prilika.
Za osmijeh. Za mir. Za zahvalnost. Za novu verziju sebe.
Ova pjesma je podsjetnik – meni, tebi, svima – da je to što jesmo, i gdje jesmo, upravo ono što ima smisla.
~~~
Prilika
Nekad samo pusti sebe
po vjetru, suncu, kiši –
neka osjećaj traje,
neka emocije liječe
sve što život ti donese.
Sad imaš – to znaš.
Sutra… neizvjesnost
kojoj se nadaš.
Njemu se predaj,
On sve zna.
Što bude – bit će.
Svaki dan je prilika.
Pusti brige,
neka ih more odnese.
Nek’ ispere suzu,
napor, muku
što te životom strese.
Ti budi pun pozitive –
svaki udah,
svako dobro –
za nas je da živimo.
Hvala Bogu
što poklon daje:
da imamo jedni druge
kad svijet oštar postaje.
Zato budi utjeha
kad znaš težinu.
Ljubav možeš dati –
jer ona nosi suštinu.
Prilika za osmijeh –
budi radost i svjetlo.
Osmijeh jača imunitet.
Reci svijetu: "Halo!
Prilika biti tu...
je prioritet."
Imati srce.
Biti zahvalan
za svaki novi dan –
Jer jučer znamo,
danas je poklon,
a sutra…
nada koja sanja.
Zato svaku priliku što
Život daje nije slučajna,
Ona s razlogom za tebe
Ostaje. To je tvoja nova
Prilika!
~~~
I za kraj:
Ako ti je ova pjesma donijela neki osjećaj – slobodno je podijeli. Možda baš nekome zatreba danas.
komentiraj (4) * ispiši * #
01
petak
kolovoz
2025
Šapat zrelog svjetla
August poetično diše...
Kad osjećam kako august zlatnim zrakama miluje svaki kutak svijeta, duša mi se ispuni nježnošću i tišinom. Pjesma “Šapat zrelog svjetla” nastala je upravo iz tog osjećaja — zrelosti koja dolazi s krajem ljeta (iako kraj još nije), iz snova koje čuva stara lipa i iz topline što se širi u zraku.
Pjesma
August poetično diše,
zlatnim notama srce piše.
Rumen se s neba tiho sliva,
svaka je zraka pjesma živa.
Listovi šapuću stih u letu,
dok cvrčci sviraju ljetnu sonetu.
Mirisi breskvi, lavande, vina —
u zraku pleše pjesma fina.
U travi sjaji rosna svila,
jutro se budi, priroda mila.
Pogledom ljubim sunčana brda,
duša mi plovi, slobodna, tvrda.
U hladu stasa stara lipa,
priča o snovima koje skriva.
I sve što srcu tiho prija,
u augustu tiho zasja — sija.
Hvala vam što dijelite ovaj trenutak sa mnom. Nadam se da će vam ova pjesma donijeti toplinu i inspiraciju kakvu je i meni donijela.
Voljela bih čuti vaše dojmove — slobodno ostavite komentar ili podijelite koju svoju misao o avgustu i ljepoti zrelog ljeta.
Rose Ocean
Oznake: #šapat zrelog svjetla
komentiraj (2) * ispiši * #
Ako ti neka misao ostane visjeti u zraku nakon čitanja, slobodno mi je pošalji. Volim razgovore koji dolaze iz srca riječi.