Ona bezvremenska ja

Ne brojim korake na stazi života,
nego osjećam ritam svojih snova —
pjesmu što me vodi i diše sa mnom.

...

U tišini misli,
gdje se svjetlo i sjena igraju,
ja plešem s vjetrom i šaptom prošlih dana.

Mirisi iz djetinjstva odzvanjaju tiho,
poput starih melodija koje nikad ne blijede,
i vraćaju me tamo gdje srce uvijek zna put.

Svaka nova stranica nosi tragove —
osmijehe što griju dušu,
lekcije koje oblikuju srce,
zagrljaje što ostaju zauvijek.

U meni još uvijek žive
djetinje snove što se ne predaju,
padove što su naučili letjeti ponovno.

U ogledalu može biti drugačiji odraz,
ali u pogledu gori ista iskra —
ona što ne dopušta da se ugasim.

Jer ono što je bitno čuvam nježno,
u ladici svog srca —
mjesto gdje sve što vrijedi stanuje,
i gdje zastajem da osjetim.

 

Još koji dan, novi broj na kalendaru,
ali u srcu — leptir i bubamara,
vječno poletni, s dozom humora,
spremni za ples stihova,
ona bezvremenska ja.

Oznake: #ona bezvremenska ja