27
utorak
siječanj
2026
Kad sunce ljubi san
Mili moj mjeseče,
zvijezde čuvaju noć,
i gdje god da krene dan,
moja misao ostaje s tobom.
Ono nešto lebdi u zraku,
kao što dan nosi svoje svjetlo i mir.
U svakoj latici sreće
vjetar mi donosi tebe,
a sunce grije ono najveće.
Spremna sam za zajednički san,
gdje ljubav pleše u svakom dahu i osmijehu.
I dok svijet spava i snovi se stapaju,
tvoje prisustvo ostaje u meni, nježno i tiho.
komentiraj (4) * ispiši * #
24
subota
siječanj
2026
Kad srca plešu
U riječima što tiho plešu,
nalazim toplinu koja svijetli.
Svaki trenutak nosi mir,
svaki osmijeh priča nježnu priču.
Ruke što se susreću u tišini,
srca što kucaju kroz dane,
ljubav je pjesma koja ne prestaje,
nježno svjetlo što se osjeti, a ne vidi.
U svakom pogledu tražim mir,
u svakom dahu pronalazim svjetlost.
I dok svijet promatra,
ja osjećam ono što riječi ne mogu do kraja reći.
Oznake: #ljubav #poezija #nježnost
komentiraj (5) * ispiši * #
22
četvrtak
siječanj
2026
Naša tiha pjesma
U tišini misli lete k tebi,
kao poljubac skriven u vjetru.
Ruke koje ne vidim grle me u snovima,
a srce se smiruje u ritmu tvog postojanja.
Svaka tiha riječ koju šaljem nebu,
putuje samo do tebe,
i u njoj plešu naši trenuci,
koji pripadaju samo nama.
Svaki naš trenutak pleše u tišini
koju samo mi čujemo…
komentiraj (9) * ispiši * #
20
utorak
siječanj
2026
Zagrljaj misli
U tihom dahu mislim na tebe,
i svaki moj osmijeh nosi tvoje ime.
Kroz zrake sunca koje dodiruju mi lice,
osjećam tvoju blizinu
i toplinu koju čuvam.
Svaka misao leti prema tebi
kao nježni poljubac skriven u vjetru,
i svaki trenutak koji dišem
povezuje nas, tiho i bez riječi.
U zagrljaju sjećanja i snova
pronalazim te opet,
i u svakom šaptu unutarnjeg srca
slušam ritam koji je samo naš.
Svaka misao, svaki dah i svaki osmijeh
sada nosi tebe,
i u njima osjećam naš mali svijet koji je samo naš.
U zagrljaju se najljepše osjeti sve
što moje srce šapće samo tebi...
komentiraj (5) * ispiši * #
18
nedjelja
siječanj
2026
Sjene između nas
U tišini jutra, dok grad još spava,
tvoje ime u mojim mislima blista.
Svaka riječ što je nikad nitko nije čuo
nosila je težinu našeg malog svijeta.
Prolazim stazama gdje samo mi hodamo,
koraci šapuću ono što ostaje.
I kad vjetar nosi lišće,
znam da tvoja ruka može stići do moje.
Nije potrebno govoriti ništa,
jer u pogledu tvome pronalazim sve.
Svijet može biti velik i bučan,
ali tu, među sjenama,
sve pripada nama.
Oznake: #poezija #stihovi #tišina #sjene
komentiraj (5) * ispiši * #
14
srijeda
siječanj
2026
Tišina koja ostaje
Ne odlazi se kad zaboli,
nego kad se prestane osjećati.
Ljubav nije bezgrešna,
ali je živa
dok još boli.
Sve dok boli –
nešto je još tu.
A ono što je živo
ne prekriži se.
Čuva se.
Ljubav nije tu da se oblikuje,
nije tu da odgovara.
Ona je dar,
pokretač, smjer,
srce svega.
Ljubav ne traži savršenstvo,
nego hrabrost da ostane.
Ona je u prisutnosti,
u tišini.
komentiraj (4) * ispiši * #
10
subota
siječanj
2026
Mjesto
Postoje mjesta
koja ne traže dolazak.
Ona
ostaju otvorena
i kad ih nitko ne traži.
Oznake: #poezija #tišina #nježnost
komentiraj (4) * ispiši * #
09
petak
siječanj
2026
Tišina srca
U tišini srca osjećam bol,
ali svjetlost topline još uvijek tinja.
Tragovi tuge nisu slabost,
nego dokaz da srce još zna voljeti.
I dok svijet mirno spava,
moja nježnost čuva svaki trenutak,
svaku riječ i svaki dah
koji su ostali u meni,
bez žurbe i bez straha,
i u tišini zna da si tu.
komentiraj (5) * ispiši * #
06
utorak
siječanj
2026
Pahulje u tišini
Kratka čarolija zime koju je najbolje promatrati iz topline doma.
Snijeg uvijek donosi podijeljene osjećaje. Za jedne je to najljepši dio zime – bijeli pokrivač koji utiša grad, škripa pod nogama i onaj poseban mir koji kao da briše rubove svakodnevice. Ljubitelji zime u pahuljama pronalaze radost, djetinju sreću i čaroliju zbog koje hladni dani imaju toplinu.
Ja snijeg volim drugačije. Najljepši mi je iz topline doma, promatran kroz prozor, uz šalicu toplog napitka i tišinu koja se ne nameće. Tada grad izgleda poput razglednice ili nježne kulise nekog starog filma – ulice mekše, svjetla tiša, a vrijeme sporije. Pahulje padaju bez očekivanja, ne traže da im se pridružim, samo prolaze i na trenutak uljepšaju pogled.
Zimi se često uhvatim kako gledam van, ali bez želje da izađem. Više mi odgovara biti promatrač nego sudionik. U toj bijelini pronalazim mir, ali i laganu čežnju. Neke pahulje znaju gdje pripadam. Dok se drugi raduju snježnim radostima, ja u sebi osjećam potrebu za toplinom – ne samo onom vremenskom, već onom unutarnjom, koja donosi lakoću i energiju. To je čar malih trenutaka.
Snijeg je za mene kratka priča. Tek pozdrav zime, malo čarolije na kratko. Dođe tiho, ostavi trag ljepote i polako prestaje, kao da ide na zasluženi odmor. I dok bijelina nestaje, u meni se već budi radost toplijih dana koji dolaze. Zima se povlači nenametljivo, a ona ljetna toplina, lagana i postojana, polako se nastanjuje u srcu.
Jer svako godišnje doba ima svoje mjesto i svoju svrhu. Zimu poštujem, ali joj ne pripadam. Moje vrijeme miriše na sunce, na duge dane, otvorene prozore i osjećaj da je sve moguće. Snijeg prođe, ostane uspomena – a toplina, ona se uvijek vraća. I uvijek zna gdje me pronaći.
komentiraj (6) * ispiši * #
Ako ti neka misao ostane visjeti u zraku nakon čitanja, slobodno mi je pošalji. Volim razgovore koji dolaze iz srca riječi.