Pahulje u tišini

Kratka čarolija zime koju je najbolje promatrati iz topline doma.

Snijeg uvijek donosi podijeljene osjećaje. Za jedne je to najljepši dio zime – bijeli pokrivač koji utiša grad, škripa pod nogama i onaj poseban mir koji kao da briše rubove svakodnevice. Ljubitelji zime u pahuljama pronalaze radost, djetinju sreću i čaroliju zbog koje hladni dani imaju toplinu.

Ja snijeg volim drugačije. Najljepši mi je iz topline doma, promatran kroz prozor, uz šalicu toplog napitka i tišinu koja se ne nameće. Tada grad izgleda poput razglednice ili nježne kulise nekog starog filma – ulice mekše, svjetla tiša, a vrijeme sporije. Pahulje padaju bez očekivanja, ne traže da im se pridružim, samo prolaze i na trenutak uljepšaju pogled.

Zimi se često uhvatim kako gledam van, ali bez želje da izađem. Više mi odgovara biti promatrač nego sudionik. U toj bijelini pronalazim mir, ali i laganu čežnju. Neke pahulje znaju gdje pripadam. Dok se drugi raduju snježnim radostima, ja u sebi osjećam potrebu za toplinom – ne samo onom vremenskom, već onom unutarnjom, koja donosi lakoću i energiju. To je čar malih trenutaka.

Snijeg je za mene kratka priča. Tek pozdrav zime, malo čarolije na kratko. Dođe tiho, ostavi trag ljepote i polako prestaje, kao da ide na zasluženi odmor. I dok bijelina nestaje, u meni se već budi radost toplijih dana koji dolaze. Zima se povlači nenametljivo, a ona ljetna toplina, lagana i postojana, polako se nastanjuje u srcu.

Jer svako godišnje doba ima svoje mjesto i svoju svrhu. Zimu poštujem, ali joj ne pripadam. Moje vrijeme miriše na sunce, na duge dane, otvorene prozore i osjećaj da je sve moguće. Snijeg prođe, ostane uspomena – a toplina, ona se uvijek vraća. I uvijek zna gdje me pronaći.

Oznake: #PahuljeUTišini #ZimskaČarolija #SnijegIzDoma #Top