Ka jedno srce
Darivam ti
ono što imam: mjesto u svom srcu. Spojimo ruke bar na tren.. i donosimo mir i ljubav, jedinstveno.. probat ću vratiti sjećanje na tebe.. Neke struje prođu Onda kad čarolija počinje... slobodne iskre se pojave ali novim izvorima valova te kapi u tragovima teku i dođu.. Oznake: #ka jedno srce |
Između boja
I danas gledam bijelu stranicu,
teško je nekad s bijelog iscrtati sebe u raznim oblicima a ponekad i cijelog. Krenuti iznova, zatvoriti oči, vidjeti gdje će te to povući ili kamo li ću doći. Biti kreator, biti um, biti neki nepoznati tvor, ma izum gol. Hoću li iz sebe izvaditi stih ili samo iz mene viri komad papira bijeli, tih. Nekad mi se pojavi ka zvonček signal pravi a nekad spava kreacija bez signala. Umor me neki svlada pa prođe ta tiha simfonija dok ne krenem opet ja balada trenutka s elanom svog kreativnog kutka. Nekad samo stanem dok prođe, evo me ponovo nova se stih, priča, pjesma. neka meni poznata struja, vibra ka more krene, ono je inspiracija u svako doba, same mene. Pustim valove mislima da teku, nove me struje, izvori nađu evo notu na papiru slađu. Tu ka oblak sunce čekam, da svoj sjaj pustim i u njemu svu sebe prepustim. Nekad samo malo odem, pustim i pored neke priče prođem. I nakon toga, dođe neka nijansa puna djelića, spoja, iscrtanih crta, slova, komadića boja.. nekih mene prosutih šljokica, korijandola da se vratim ona stara, ista ja, neka tako nošena.. morem pa uzdiže dok krila svoja pokrene ona koja leti da smisao svoj pronađe negdje prostranstvom vođena, lagana ogledana u silueti. Vratim svoj stil da mi stranica nađe let ka leptir na svoj cvijet. Oznake: #između boja, bijela stranica, početi, krenuti, poteći, strujom nošena, pronaći let, silueta, ka leptir, svoj cvijet.. opet ja, ispričana priča, neka otkrića.. |
Smijeh sa ....
Prije nego bilo gdje kreneš,
dođi prvo sebi, i sredi svoje misli onako za dušu.. prepusti se vikendu, osjećaj sebe. Promatraj i upijaj sunce i svu pozitivu prirode.. resetiranje.. i kreativne ideje, i guštati u onom što puni baterije i odmara.. eto malo detalja.. Papige su nam proljepšale vrijeme, one su divne, zvižde, lete i iznenade kad nas prate i na ruku ili rame slete. Jedna plava poput mora, leti ka nebeski osvaja u slobodi, iznenadi žuta, ona sunce daje, žar u letu ostaje. Veselo jedna uz drugu malo na ljuljačku, malo se pogleda, traže se lepršaju i iza ogledala nađu svoje mjesto, pogledom tu su često. Roko i Fly nas zabave i pjev svoj ostave. Ističu se ljepotom i letom dok dozivaju, pažnju na sebe, one su radost pogled koji zagrebe. Tamo gdje se boje ističu nebo, more, sunce raduju se, vole i viču. Tko će tu ljepotu da iskažu nego svoj piju, piju jedna drugoj kažu. Eto toliko radosti i zvuka, malo brige eto Blu, yellow capica, leta i nekih dvonoških silueta. Ističu se skupa, u duetu jedna bez druge ne mogu, vole se u letu. Ladonja Granu svoju traže, ogoljene polako se oblače, naše Ladonje visoke, razgranate, obujmom se ističu u visinu prema nebu svoje grane otvaraju i grle, one su tu da nam svojom ljepotom priđu. Povijesni plod mali crni uz list do lista dok dobiju pokoju haljinu koja njoj tu prista. Neka tu svoje guste liste slaže, di će nego u razne boje s batunima da se pokaže. Istra puna Ladonje to je naša tradicija.. Ona je srce i duša istarskog naroda. Ona je vamo, tamo grana za granom. Ka listom, lanom nekom svijetlom, tamnom stranom. I malo se probija zraka sunca dok evo hlada ka plaštom stara razgranata Ladonja nam draga. Oznake: #smijeh sa .... |
Opušteno, u susretu
Dan za prirodu i mene..
Opušteno.. Prepušteno.. Free Mind.. i kreativno kroz ono što mi umom prolazi eto posta koji ovdje svoje mjesto nalazi. Od nekih lepršavih nota uvijek izađe ono što se u srcu mota.. eto mene malo ovdje da prosipam Sunčev prah da vam dadnem slikom svojom ovog dana dah. Opušteno okrenuta prema suncu upijam njegovu toplinu, dodir koji mi upućuje. Toliko je energičan i sav sjaj te opušta i to pogled ka prostranstvu sjajnog mora daje mi posebnog gušta. Grije me svom svojom silom, i biljke mu se raduju, cvrkuću ptice u meni se budi svježina a boja novo lice. Koliko udaha ima, dok gledam sve ono što može da diše. Pjesma je priroda po njoj note svuda pišu u kamenu i listu.. u cvijetu, grančici, zemlji nošeni kistom.. čujem ju i već pjevušim proljetno veselo se opustim. Već se stvaraju tihi zvuci dok listovi i cvijeće jedni druge stvaraju baladu, mirisa, boja, mora, plavetnila i ljude čari koje se u srcu bude. Neki uzvici u strani to govore razni dani. Meni ptice slijeću cvrkut daju, bude u letu i vraćaju tu neku nadu, krila toplu čar doba mi mila. Skok iz svega, treba da budeš si bliže onom što ti treba. Budi ka sunce opušteno sjaji jer pozvan si da se sebi vratiš. Pogledaj, miriši toliko toga me proljeće vraća, u srcu se ljeto bliži i plavom raju u zagrljaj svraća. Opušteno kroz proljeća i ljeta ta divna balada ovog nam svijeta. Ljubav opušta, daje i vraća ona je razlog da se prihvaća kao i njoj leti i ostaje ka drača. Okreni se ka suncu, srcem i osjetit ćeš koliko te voli.. jer toplinom svojom pokažeš da možeš biti sunce koje gori. Uskladile se danas ja i pozerica:))*!* I još malo mojih krasotica.. raznolikosti... Oznake: #Opušteno u susretu, svoja, priroda, igra ptice, cvrkut, cvijet, ljepota sunca, božja, lice, ljubav, žar |
Za Ljubav
Nikad ne odustaj, za odlične
stvari treba vremena. Budi strpljiv.. nekad pusti i ljubav će da raste i u pravo vrijeme da se budi. Nekad je dovoljan trenutak, samo iskra i već si nekom važna pa i bliska. Malo se stiska da ti bude toplije oko srca. Neka frca, to je lijepo neka grije to mjesto sveto. Ljubav je jesen, zima, proljeće i ljeto.. budi nekom, da bi bio lijepo... Ljubav njom moraš biti prožet u dubini, svaka pora da ju osjeti i da te njome krasi. Ona može da u tebi raste nekim čudom se u pravo vrijeme oglasi. Ona vrije daje znak, klije, osmijeh njoj je lak. Sunce izgara, pjeva ton je nježan umiljat kao kad biljku zaljeva. Iz toga glasa možeš dodir pružit i kad daješ možeš i zaružit. Budi mjera da ne izgoriš, daj i dobiješ, voljen si i žarom VOLIŠ. Za LJUBAV se iz dana u dan bori kao i postoji!!! Oči Gledala sam tvoje oči ka ogledalo u noći. Skrivao si pogled svoj da mi kažeš da si moj. One su budne i sjajne dok gledaju moje oči bajne. Sanjam tvoje kako govore one su tamo gdje snovima plove. Smeđe, crne, zelene ili plave one su prave koje za tebe sjaje. Neka te tako gledaju i pogledom nikom ne daju. Samo poetično govori oko moje hoće da te voli. U stihovima ljepotu stvaram jer okom, dušom njome izgaram. Oznake: #za ljubav |
The poetry day
Danas je svjetski dan poezije..
O njoj volim da pišem, tu najbolje plovim kao val što se njiše. Dubinom lovim note, one koje se riječima bude pune topline i ljepote. Biti poeta, to je dar i stvaranje novog svijeta, ma prava je stvar. Poezijom ploviš, razne kapi daješ, emocije, misli loviš i daljinom ne odustaješ. Volim u njoj sebe gledati u mrežu njenu uhvatiti ali nikad predati. Pustiti srce da stvara, u toj tihoj emociji se izgara. Za poeziju nema se kraja, ona se uvijek na novo rađa, zato je dinamična i sve slađa. Snažna i za dušu važna. Čudim se toj njenoj prpošnoj ljepoti.. lepršavoj strani da dirne ono što je unutra dok izrazi se vani. Poeziju moraš da osjetiš, da tobom vrije ona mila mi je. Melodija Volim nju pustiti da me obori dok ona mojim venama plovi. Čini čuda u ovim vremenima dušom opijena. I dok cvijeta balada proljeća, u osmjehu ljeta. Neka se očima prostire kroz plavetnilo sveto, ono s puno čari, dok ljubi nas nebo i more kao san u javi. Ta strast u noti kroz ritam u tebi, meni se stopi.. melodijom vođena, čežnja si moja u ljepoti. Uvijek će ti ona reći tišinom mojih riječi. Osjetit češ, ka vino će poteći. Oznake: #the poetry day |
Prvi dan proljeća
I evo nam ono što se vraća i osmijeh daje, sitno a važno da miriše i s proljećem je ljepše i veselije. Sve se budi, čovjek i priroda pa neka nas uveseljava i sreću stvara kao nekada. Samo pogled na ovu ljepotu, dok ju gledam, udišem ona traje.. mašta je vječno proljeće. Ona ne prestaje... A ono se nanovo rađa, dok gledam cvijeće kao nada raste i pruža svježinu novih tihih ali govore jasno i glasno. U tome budi i ti ka proljeće i ti si u vrtu cvijeće. Neka je za tebe.. proljetna dama uvijek šarolika i nikad sama. Sretan vam ovaj osunčan DAN SREĆE i PRVI DAN PROLJEĆA.. neka vas na to i miris podsjeća!!! Raznolikost cvijeća volim i odmah mi padne u oko i s proljećem evo defile cvijeća da ga malo podjelim. Oznake: prvi dan proljeća, miris, cvijeće, radost, osjećaj, toplina |
Razbacane niti
Ja se jednostavno ponovo zaljubim
i tu gdje jesam puštam i nove valove grabim i spuštam. A samo iza slike postoji priča, melodija protkana tonom satkana. Onim dok čitam neke pojmove, poezije, priče, stihove, retke. Nitima svojim stvaram neke izuzetke.. Vidim se u njima koliko topline iskazuju, realno dožive u sebi ono bez boje sive. Teku i traže gdje će razbacano da isprepletu i opet se nađu.Toliko lipote volim da čitam, u nečem nešto novo otkrivam. Skriva se nešto, skitam, nađem da i sebe opet negdje propitam. I uvijek nešto stvaram, misli naiđu tamo gdje se nađu i slažu neku novu ka nit građu. Lovim ih po mislima i razbacane po svuda, neke će stati vodi me nit iskrena, budna ponekad malo luda. Nimalo čudna, moja... U meni izvodi sto čuda. Nit me vodi, svoja sam u stvaranju vođena slobodi. I traje i čeka neka peta, možda već deseta. Tko zna tu su, kao ja. Be Free, be You, be True.. like Me:)))*!* Just flow... be always deep... be you, be Me.. guided.. Oznake: #razbacane niti |
Moj svijet, iza kulisa
Nekad lutam nekim sferama,
volim da plovim da ne mislim o ovom što ne znam više ni kako da ga zovem. Odlutam, izgubim se bolje da maštam nego da slušam sve i svašta. Kad čovjek čovjeka gazi e to je grozno, zar nije bolje stvarati. A onda se ima i zajedno uživa. Ljepota postojanja u tome se skriva..Ovako, samo se čovjek pita, ima li smisla ovom besmislu. Kad će tišina ona kao nekad jer ova kao da ima glavnu ulogu a ružno da je dobilo neku veliku titulu. Hoće li više to dobiti smisao a svijet se odreći zla. Hoće li vrijeme da stane na loptu i vrati ljude, Zlo razara i sve u hrpu smeća pretvara a tko u drugom dobro vidi, gradi i može da dobro dobrim vrati.. novo sjeme ka cvijeće zasadi da raste i bude opet svijet vrt dobrote. Ja često volim odlutati od ove realnosti, Vrt, slike, dizajn, puno mašte i kreacije šarenilo štogod samo ne sivilo i crnilo. Zato ostajemo u svijetu tom a samo malo zavirim iza zastora realnog da bi opet utekla u lipo gdje svatko svoju sliku stvara, onu punu doživljaja. I da budem neki fenomen samo da u ovom ludilu ne postanem izgubljen. Vrati zemlji ljepotu jer ona nam se besplatno dala. Neka se vrati priroda i cijeli njezin sjaj do kraja a ne da ju čovjek ili bilo tko razara. Budi zahvalan to ti je misija, do kraja. U ovom filmu vrijedi biti negdje iza a drugo samo škicnuti. Ajmo opet razmišljati da svijet je lopta šarena, divno kao proljeće i ljeto vedro i puno divnih boja da sve što ne valja prođe a tu ostane samo ti i radost tvoja. Volim tu ostati, tu svoje stvarati, ploviti i zašto ne svoje snove loviti.. Imati ulogu nekog tko prati, dirigira i novu melodiju iz dana u dan nam zasvira. Ona koja modro, bijelo, žuto, zeleno, zlatno, lipo poput zalaska stvara i san u javu poput filma pretvara. Svjesna toga, smatram da treba bijega iz ovog svega.. zato vrludam poljima, brdima, morima i zalaskom svojim tu ostajem. Daleko volim tu svoja postajem. Ima da me nema dok se preobrati tj ono dobro opet vrati. Bijeg u taj naš ljepši svijet... Kao cvijet ili list dok škica..:)) Oznake: moj svijet, Iza kulisa |
Netko kao Ti
Pravo prijateljstvo je poput ruže, ne shvaćamo njegovu ljepotu dok ne izblijedi.
Ono pravo je tako rijetko zato mu se često divim kao ljepoti mojih ruža a zato ga treba njegovati upravo kao i divne krasotice ruže. Svatko da bi bio unikat mora se isticati po meni tu je iskrenost koja igra najveću ulogu. Tu je karta ulaska u nečiji svijet a možeš otkriti ljepotu kojom se putuje. Tada se gradi i prijatelj se iskazuje i korijene svoje zasadi. Ako previše zapuštaš ono počne da blijedi puca, budi pravi, prisutan, iskren, sjeti se tada ono ne blijedi. Budi prijatelj da bi istog imao kao ružu što si zalijevao, zalijevaj i svoje prijateljstvo isto tako moraš i ljubav inače ona ne raste. Njeguj jer sve što se ne njeguje blijedi. Kada bi to na vrijeme ljudi shvatili ne bi uzalud gubili. Sve odlazi zato ako se ne trudi tada se u pravom smislu bitno gubi. Što daješ, to dobivaš. Poželi lijepo i budi vrijedno. Pravih je vrlo malo zato budi iznimka kojoj je stalo. Budi iznimka koja potvrđuje pravilo. Da zadržiš pokaži što si, rijetki nađu rijetke, da se potvrdi tko su. Neki odu i onda novi ako su pravi dođu, poneki da bi i ostali, jer nema razloga da lijepo ne postane. Zato poput ruže njeguj, svježinu njenu drži. Miris ruže uvijek ostaje i na ruci koja daruje.. Daruj da bi primao i nekog iskrenog pravog prijatelja imao. Oznake: #netko kao ti |
Težina čaše
Profesor je započeo sat uzevši u ruku čašu punu vode. Podigao ju je u vis tako da su je svi mogli vidjeti i upitao:
– Što mislite, koliko je teška ova čaša? – 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti. – Istina je, ustvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvažemo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta? – Ništa! – odgovoriše studenti. – Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor. – Počet će vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student. – Točno. A sada, što će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan? – Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizira. I vrlo vjerojatno ćete morati hitno otići liječniku. – Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to događa, što mislite je li se promijenila težina čaše? – Ne! – odgovoriše svi u glas. – Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?! Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor. – Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor. – PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra. – Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetit ćete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetit ćete se paralizirano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo što drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana. Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana. Poučna priča.. Pustiti i ne zadržavati.. barem se truditi i uvijek zbog sebe iznova pokušavati. Pustiti čašu:) Oznake: #težina čaše |
Sjeme
Sadimo sjeme ono koje ne trune,
da vječno traje da nam vijesti ne utječu, već samo dobrotu da nam vjetrovi donesu. Postajemo zasićeni i umorni, ima li kraja hoće li stati više sve ružno što se oko nas dešava. Neka se sjeme raširi, korijeni zahvate a sve ružno u dobrotu nam vrate. Napokon s proljećem koje sve cvijeta neka donese mir i radost toplinu ljeta i razlog svakog cvijeta da procvjeta. Nema smisla ništa ako nema ono što u čovjeku raste, daje i vjerom blista. Neka sve loše zanijemi a probudi sve dobro kod ljudi. Ratovi postanu samo za povijest, čovjek neka je naoružan jednostavnim gestama nade, mira i ljubavi što u sebi skriva. Daj osmijeh koji treba, možeš nekog spasiti od njegovog nereda. Daj ruku spasa ili samo riječ nade da ne potone u svemu što ga snađe. Samo mali znak ako se svatko potrudi može da se vrati dobrota humanost malih ali u dubini velikih ljudi. Dakle tko si sam o sebi govoriš ako se potrudiš ne samo o sebi već i drugom da malo vremena odvojiš. Tako malo treba, ružnog je dosta neka krene opet ljepota smijeha, nada trenutka, i svatko neka čisti ali i poklanja radost iz svoga kutka. Napravi most i neka se glas tvoj širi da krene virus koji svijet pomiri. Oznake: sjeme, mir, ljubav, nada, osmijeh, svijet |
Dan Žena
Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u figuri njezina tijela,
ili načinu kako češlja kosu. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer su ona vrata njezina srca, mjesto gdje se nalazi ljubav. Ljepota žene nije ni u crtama lica, prava ljepota odražava se u njezinoj duši. Ljepota je briga koju daje drugima i strast koju pokazuje, i ljepota žene s godinama samo raste! Audrey Hepburn To je prirodna ljepota, njezin odraz pečat ženstvenosti. Nosi iznutra ljepotu duše, izvana se prikazuje ono što iznutra tragom skriva, sjaj, srce, melodija dodira. Ona izvire, viče ali znaj da tu biva sve što jedan čovjek gleda, njeno je to otkriće. Dobrota koja zrači, zahvati i znači. Budi ona koja otkriva osmjeh, uspjeh gradi, temelj je suza koja pere a toplinom voli.. za ljubav ko cvijet se bori. Žena je poezija života, ljepota ruže koja cvijeta dok izvire dobrota. Od nje se uči, pjeva ona je kraljica u kapi svojih djela. Sretan vam dan ŽENA!! Budite blage, lijepe emotivne i dame svojih djela. Neka osjećaji vladaju, oči govore a ostalo enigma što mnogi vole. Čuvajte to blago i sjajite uvijek:)))*!* Oznake: dan žena |
Trenuci
Pa što ako godine lete.
Pusti ih.. Mi ionako živimo trenutke. Treba živjeti, treba voljeti, treba vjerovati.. sve drugo prolazi.. i proći će a srcu bitno ostati. Oznake: trenuci, živi, pusti, godine lete.. |
Mojoj ruži svih ruža
Samo je jedna ruža,
ruža koja se brine, instinkt svoj ima, ona svoje srce daje svima. Ona je ponos moj, moj heroj. U cvijetu kraljica, u danu latica, sjaj i toplina širi i grli srce materino je veličina. Ona je duša koja shvaća, ona daje ljubav kao što je i vrača. Sretan njoj njezin dan.. najlipši rođendan! Oznake: #mojoj ruži svih ruža, moja majka, rođendan |
Razni putevi:))
I koji me cijene.. tko se javi i zna rame da pruži.. bez da pitaš on/ona ti se jednostavno u potrebi pridruži. Samo glas, samo riječ moraš znati da to blizina je već. Moraš biti prijatelj da bi ga i imao. To se zna, to se dijeli različiti a nešto slični. Svijetovi su to veseli i dinamični. Nekad se to cijeli život uči;)) Samo jednostavno put vas spaja od različitih običaja do sličnih osjećaja. Uz mene su oni koji me znaju i tu ostaju. Smisao je da bitan te pozna, te kuži i uvijek je uz tebe da ti ruku, potporu što god pruži. I takvi se prepoznaju, tu ostaju. Takvi traju i ako su iskreni oni ne odlaze već jedan uz drugog ostaju. Ovi što su otišli s razlogom su otpali i to je dio puta koji činimo, oni što dolaze s tobom koračaju a oni uz tebe naprijed ponosno gaze i opet shvaćaju.:))) Oznake: #razni putevi, #jednostavni ljudi.. |
< | ožujak, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv