I danas gledam bijelu stranicu,
teško je nekad s bijelog iscrtati
sebe u raznim oblicima a ponekad
i cijelog. Krenuti iznova, zatvoriti
oči, vidjeti gdje će te to povući
ili kamo li ću doći.

Biti kreator, biti um, biti neki
nepoznati tvor, ma izum gol.
Hoću li iz sebe izvaditi stih
ili samo iz mene viri komad
papira bijeli, tih. Nekad mi se
pojavi ka zvonček signal pravi
a nekad spava kreacija bez
signala. Umor me neki svlada
pa prođe ta tiha simfonija dok
ne krenem opet ja balada trenutka
s elanom svog kreativnog kutka.

Nekad samo stanem dok prođe,
evo me ponovo nova se stih, priča,
pjesma. neka meni poznata struja,
vibra ka more krene, ono je inspiracija
u svako doba, same mene. Pustim valove
mislima da teku, nove me struje, izvori
nađu evo notu na papiru slađu. Tu ka
oblak sunce čekam, da svoj sjaj pustim
i u njemu svu sebe prepustim.

Nekad samo malo odem, pustim i
pored neke priče prođem. I nakon
toga, dođe neka nijansa puna djelića,
spoja, iscrtanih crta, slova, komadića
boja.. nekih mene prosutih šljokica,
korijandola da se vratim ona stara,
ista ja, neka tako nošena.. morem
pa uzdiže dok krila svoja pokrene
ona koja leti da smisao svoj pronađe
negdje prostranstvom vođena, lagana
ogledana u silueti. Vratim svoj
stil da mi stranica nađe let ka leptir
na svoj cvijet.

Oznake: #između boja, bijela stranica, početi, krenuti, poteći, strujom nošena, pronaći let, silueta, ka leptir, svoj cvijet.. opet ja, ispričana priča, neka otkrića..