~Rose Ocean~

Prijatelji

Što reći.. suosjećam jako za svakog tko izgubi bitku sa život. Puno puta imam dojam da ono kako se ponašaju ne shvaćaju da je jedan jedini. Zašto se ne cijeni taj jedinstven dar, jedan je.. više povratka nema. Teško je reći, što tu presudi, crne misli, momenat ne izlaza i nešto sasvim nepredvidivo ali to će uvijek ostati enigma. Zašto se Witney Huston, Amy Winehouse i druge kao slučaj sad Matthew Perry iz friends svi su imali puno turbulentnosti i zbog loših ovisnosti završili tragično. Sami sebi presudili kraj. I te ovisnosti uništavaju organizam i na ovaj ili onaj način će te prije ili poslije koštati glave. Zvijezde koje dosegnu veliku slavu nekad im ludost udari u glavu i skrenu s puta, a to ih košta života. Koliki se bore za tu šansu a teško ju imaju. Dakle popularan je lijepo biti ali s time se treba znati nositi. I uživati ali imati čist put jer nisu oni iznimke. Svatko je tu podložan svemu a borac si do zadnjeg, zato živi punim plućima za lipo, jer to triba svitu. Dok je lipo treba reći i tako misliti Bogu hvala dobio si dar a i zdravlje te služi, što tu više treba. Do dugih godina a ne da ti presudiš kada, teška je granica između dvaju strana a linija tanka između života i smrti. Nerealno zvuči ali pitaj, pričaj sve dok si tu možeš se izvući. Razgovor u pravo vrijeme može učiniti čudo. Nije toliko crno dok se može ubaciti i pomiješati malo bijele. Volim reči da treba tražiti svijetlo u mraku, uvijek ubaciti boje. Humor je divan, njega nam treba kao zrak koji dišemo. Serija u kojoj je glumio bila je humoristična. A on je nasmijavao druge uz sve što ga je pratilo. Hrabar i dobar ono što smo mi kao gledatelji vidjeli. Ono što sad znamo, imao je puno uspona i padova i što je djelovalo da tako završi nikad nećemo znati. Toliko smo svjedoci tih nepovratnih čina, događaja, slučaja, tuge i na kraju se i dalje čovjek pita zašto. Sad "prijatelji" nisu više "prijatelji" kao do malo prije alli pamtimo ih da su nas humorom i raznim dogodovštinama pratili godinama. Trenutak slabosti, a kako nekog spasiti ako nije zatražio pomoć, razgovor, utjehu, slamku spasa u nevolji. Možda iza zida se nađe prolaz ako kucaš, tražiš i negdje se izboriš, za sebe snalaziš. Nekad svijest svoje nesvijesti, možda. Svi smo mi mali svjetovi samo treba odvažnosti trenutka. I nesretni slučaj glumca Matthew Perry koji je navodno dobio infarkt u jakuziju tko zna ali pokazat će istraga ili možda neće? Dal' je moglo biti drugačije je pitanje koje zauvijek ostaje kao i za većinu ljudi, zvijezda i onih koji na neobičan način izgube život a pitanje uvijek ostaje.

R.I.P. MATTHEW PERRY

Oznake: prijatelji, friends, tv, glumac, zvijezde

Albumi vremena

Nekad me tako osjećaji ponesu dok slike gledam, vratim se u vrijeme, srce leti i lovi na osjećaje a spremam na sigurno sve moje uspomene. Film se vrti, slike i videa idu pričaju razne priče mog života. Toliko svega, druženja.. sloge.. prijateljstva.. srca.. mira.. ljubavi.. nade.. poštovanja i povjerenja.. ma svega kao jedno slikali se i dijelili a tako sitnicama množili. Bilo je skromno ali dijelilo se komadić i sunca i neba kao i sve što treba. Bili smo ono što jesmo, rekla bih manje zahtjevni više jednostavni. Nije bilo bajno ali svakako bolje. Bilo je manje ali smo si bili više. I tako to vrijeme je bilo izvor neke starinske ali vrijedne ljepote i čari, za mene. Bogatstvo jedinstva, gledalo se u čovjeka puninom, ono što je, u svemu u kompletu. Vrijednost a ne vanjština. Mene sve slike vrate u dubinu djetinjstva, rasta, veličinu i puninu godina i svega proživljenog. Punoooooo ljudi, raznolikih ušetali, dijelili, ostali, prošli i oni neki otpali ali to sve s razlogom nisu svi za nastavak mog putovanja.. a oni koji nisu više sa mnom ostali su u srcu i imam ih u svojim slikama, zauvijek. Srce za njih.. Od skoka i pada to je život i svatko nosi neku borbu koja je dio njegovog puta koja ima svega ali tu stajem. Ne želim ulaziti u dubinu. Život i proživljeno je ono što me čini to što jesam a iz dijelova mene crpim teme. Tu sam svijet iza svijeta, daleko a blizu svojih riječi. Letim tamo gdje želim priječi. I skok je blag za blog post letim sad. Nekad letim, nekad padam ali ono nešto u sebi skladam lijepom se nadam. Ne želim ni o čemu već o ljepotama koje nas okružuju. Ono što je teško jača kroz riječ jer u svakom je i tač nježnosti i neki trag nije lako izreč. Plovi time u valovima, nosi ono što gura iz muke u daljine da odu sve gorčine vremena. Već ima pre više svega a i ne želim ništa što me na tu drugu stranu i ovdje vrača. Ima toliko o čemu pisati a meni je to odmor od sivila koje slušamo i svega što pritisak stvara, tu se opuštam, gradim i sebe jačam. Od boli i raznih teškoća ili bitki koje se vode, biram izvor slobode.. Tu sam u bestežinskom stanju, uz neku maštu, rimu i ono što nas poput snova vodi u neke daleke galaksije.. to je ovo naše unutarnje stvaranje kroz riječi. Neka se u mrežu samo biseri i ono rijetko lovi poezijom se glasno stoji. Tamo di ona postoji.

Povremeno se na nešto osvrnem ali to je to.. u strano nekad posrnem, a iz toga izvučem i opet nešto nekad naučim. Gledam sunce tražim cvijet uvijek ljepotu dana. Ono što je za dušu lijek. Biram let.. Tek ono što je ali svoja sam, volim fotografije, u njima i prošlost jedne povijesti, i sadašnjost trenutka. U blogo svijetu tek sam u uglu svog kutka, 6g. stara ali rastem iako još mala. Svaka me osoba obogati a u nečem svom pouku da. Ne otvaram neke teme teške već pišem o onom laganom što volim ja. A moglo bi se o svačem ali ne, to je za relax. Što me diže, ispunjava, veseli.. Blog zato postoji.. a njime i dijeli. Život ima svega a ja volim čokoladu raznoliku i slatkoću meda ubaciti pa nek bude svega.. Tek toliko jer ladice slika bude razna sjećanja u meni, uspomena dugih, raznih, crno bijelih i u boji kao i onih koji su usputni ili stalni uz tebe i dalje postoje. Ima tu razbacanih emocija i od onih koji se trenuci dana čine i boje. Razne su u čovjeku veličine. Biti u vremenu jači, koračati riječju a vidjeti skok dok pišem srce leti u galop. Volim vidjeti svoj korak sutra veći od jučer. I tako kroz tren mene čine sati, dani godine vrijedne u trajanju uspomene. Ono što jesam.. lete slike vjetrom nošene po moru a rečenice ti o meni njišu i novu osobu o nekoj lepršavoj pišu. Malo se
neke crtice gube u nastajanju, nitko opisati ne može fotografije i što se reći hoće. Ostaju osjećaji što u sve to kroče.

Oznake: #albumi vremena

More u goste

I eto kako vrijeme radi svoje da more dolazi nam u goste, svako malo nas posjeti, zapliva u središtu grada, hoće na kavu ili sok sada. Ljepša je njegova veličina iz njegove perspektive a on sada grli naše rive. Malo nam hrli s vjetrom, da nas zdrma, da prodrma sve naše sumnje a razleti i ohrabri ono što spava. Vrijedno je, ostani čvrst ne da te poljulja moja pojava. Zapjeni od udara o hridi. Ono da viruse rastjera bura čekat ćemo još malo a onda će zima reći halo, halo. Samo bez velikih ispada blago neka se pojavi jer svoj trag nježno brrrr ostavi. Hoće da nam nešto kaže toliko blago svojim potezima voli, rekla bih u prirodnom na najjače za sebe hoće da se izbori. Ona to može.. I on dođe ko brod bez mornara a ljeti naviga s puno žara. Ostaju te male nepogode vremena (negdje velike) da nauče malog čovjeka... nema mjesta uništenju, teži uvijek ka spasenju. Još smo učenici 21. stoljeća promijene, oscilacije, svakakve nepogode promijenile su sve... Neka se svijest vrati, dođu ljepši sati koji će da dobro u čovjeku kao more veliko dati a ljubav u dubini odaslati. Da se svo ludilo zaustavi, da postanemo veliki u malom, da pokažemo srce a ne zlo da se radujemo i stvaramo. Da rat stane, da mir svane. Da se zemlja prestane tresti kao čoviku od svih strašnih vijesti. I sve opet prirodi vrati sjaj bez požara i poplava jer ona je naš mali raj. Za svagda...

Oznake: #more u goste

Put prolaza..

Skromnost je miris kojim mirišu posebni ljudi. Oči ih često ne vide ali duša ih osjeti na kilometre.
I svatko je u toj skromnosti takav ili ne, ali put za sebe. Nitko ne može nego ti proći sve ono što prolaziš a drugi može samo biti uz tebe kao pomoć i potpora, ti si prolaznik svojih stanica na putu ovog života. Bila teška, bolna ili laka jedino ti znaš što i kako se osjećaš a drugi može pokušati razumjeti ili pomoći. Dijeliti nešto.. Drugi su poput kovčega koji te prati u tvojem i na tvojem svakakvom putovanju. Nije lako jer ono poslije ne znamo, ono prije bolno i lako prošlo je, ostalo je sada živi i raduj se onom kada je to moguće. I boli, možda nekad, možda često, nije svakom moguće shvatiti ali tko te razumije, razumjet će tko ne idi dalje.. Osmijeh je teško naći pa uz to nije on uvijek razlog sreće već da si dovoljno jak da se smiješ čak i kada boli. Dakle, to je čovjek koji kroz bol ostaje jak i svoj, razumije i kad ga lomi, svijetlo je i u tami. Uvijek je svijetlo na kraju tunela. Mogao bi da galami ali tiho ide dalje, svoj put kroji i pusti druge da žive, nema smisla drugačije. Svatko zna kako mu je ali nitko za drugog i umjesto drugog ne može ni probati ni reći, ni isti put prijeći, zato raduj se sitnici jer je baš ona razlog tvojoj maloj sreći.

Jer jesen je. Jer sve je prolazno i sve se smjenjuje.

Samo tvoj put ne. On se razlikuje..

Zato u toj prolaznosti ostavi trag pravi, da te pamte i mladi i stari.. oni ne znaju što osjećaš ali ostaju oni koji uz tebe su pravi..

ŽIVI svakog momenta..

VOLI jako, od srca..

SMIJ SE do suza...

Oznake: #put prolaza

Skladna moć

Oznake: Skladna moć

Svašta nešto kroz riječi..

Volim uvijek nešto ukrašavati, uređivati, slagati, sređivati. Smišljati, novotarije neke svako malo promišljati. Iznenaditi samu sebe, unositi osvježenje. Ono jučer pretvoriti u novo danas nalaziti već nešto drugo sutra. Tako sebe činim, kao sat što mijenja vrijeme tako mene razne tvorine i uspomene. Iz ničeg, nešto ali meni moje vješto. Volim riječi koje lete, nove me na jutro u noći sjete. Tako bježe kao dani, kao djeca koja se igraju vani. Ludo lete i slike, priča s raznim ljudima i eto sunca kroz dan i neke raznolike ideje koje stvore moj mali misaoni plan. Bilo je svega ali i
riječi traže mjesta svog svijeta.. malo svemira a malo planeta.. Trpaju se i guraju dok traže gdje hoće one se pune uz malo samoće. Ona je prava jer iz nje prava balada u svijet svoj put stvara. Ide i šeće ponekad trči, slušaj i gledaj prije nego se smrči. Sve ima svoje od noći do zore, od jutra do sutra avantura se penje, pleše, i nove putovanje tkaje.. od sebe nikad ne odustaje..

Svašta nešto kroz riječi...
Od mene slušaj... Čitaj...
Sve je od riječi satkano...
Samo prati ono protkano...
Stepenice od riječi koje
srce liječi...

Oznake: #svašta nešto kroz riječi

Vrijeme

I zbilja bješe tako u petak ljeto, subotu jesen u nedjelju zima. Istinito i čudno.. Iz petka do nedjelje iz kratkih u duge malo toplije.. baš u tri dana kao u tri godišnja doba. Vrtoglavo se mijenja iiii nikako se ne mogu naviknuti. Ima li izgleda i mjesta nekom normalnom tijeku prirode? Bog zna.. to prepuštamo vremenu a do tad i drugo mora učiniti svoje. Možda se jednom i čovjek trgne, priroda se popravi ali moždaaaaaa ono velikooo. Kako će sve ovo ovako, koliko će dugo trajati i ima li spasa da se sve ne uništi???????????? Upitnici stoje množe se i dijele, trebat će čudo da ostavi trag da vrati neko mirno, plaho vrijeme.. a do tad ono važno što je snažno.. raduju sitnice jer njih ima se a osmijeh ostaje... daruje se lako, besplatno i zajedno snažno.. prepoznaju se takvi.. smijeh među onima koji nasmiju i smiju se s tobom. Ono je lijek.. Nasmijati se kad god se može, popravit će raspoloženje vama, meni i ljudima oko vas, nas.. a ono je zarazno a to je onda super. Vesela zaraza.. a takav veseo glas rijetko se čuje a vrijedi za dušu.. i tako se s vremena na vrijeme vrati čovjek sebi, nekoj svojoj nutarnjoj energiji i pažnji, da ne zaboravi jer stres, i ovo sve dira i uznemiri. Možda se jednom to možda promijeni i doživimo opet da smo sjedinjeni kao nekad, da smo si veliko u malom i drugo, ono što treba. Zato sve se mijenja poput vremena.. a toga smo svjedoci. Budimo lijepa i riječ i djelo i misao neka se istina igra i valja u tom toplom daru života, jer bez toga gine ljepota. Kao što nešto što voliš ima ljepotu, tako vratimo svemu dobrotu

Pusti i budi trag u beskraju..

Oznake: vrijeme

Čišćenje

Nekad se sjetim da vrijedi ona po jutru se dan poznaje oblačno i tmurno od jutra a kao da je sunce otišlo na neko daleko putovanje. Umor i težina počinju a kiša iza ugla čeka i još malo će poprimiti svoj zalet. Trebalo bi, a po osjećaju rekla bih da hoće jer me obično ne vara. I sad svi ljubitelji ovakvog dolaze na svoje.. Jesen je otvorila dupkom svoju dušu a rukama razmahala sve svoje što ima, da na sebe liči. Dok se gleda vrijeme ništa ti se ne da ali sva sreća pa često nas male stvari spašavaju, kao šalica odlične kave, razgovora ili nešto drugo .. tako da iza ovog sivila i polu mraka zbog dolaska nove fronte kišnog razdoblja koje nadam se neće dugo trajati i jutroo i dan stvaraju obične nama značajne male stvari, sitnice koje izvuku nas iz ovog van kožnog sivila. Dakle manje ili ne gledati ono sve što vuče dolje i osvrnut se na pozitive vibes i lakše i ugodnije prođe i takav dan. Kao što iza kiše dolazi sunce koje kad proviri otvori mali prozorčić srca a u njega sjaj a odmah iza toga osmijeh, raspoloženje i vrati nas u speed i excited osjećaj. Onaj pravi koji nas umjereno potiče na skladni radni dan. Osmijeh i nešto lijepo što nas taj dan zateklo. Ili uz rad i nešto drugo normalno, vedro i lipo. Takva su doba ali i u njima sunce nas posjeti i kaže evo me da te pozdravim ali u punini vračam se u proljeću i ljeti. Do tad, samo osjeti što ti se iz ovih dubina daje i otkriva a onda iza oblaka, kiše, magle i vjetra tu čistim sve za tebe, mene i dolazim u pomalo većim količinama da te obradujem i veselo zasjajim od čistoće. To je put i stvaranje. Redom i polako, samo gledaj i osvrni se tako. A zato u sebi otvarajmo ono malo sitno što daje snagu i motivira jer vrijeme u sve dira. I treba uvijek korak naprijed u jeseni i zimi uz boje one koje su tu a paletu boja stvaraju.

Moja **foto

Oznake: čišćenje

Ušuljana jesen

U srcu mi stoje
jesenje boje
dušom ih slika
ljepotom moga lika.
Notama piše, jesenje
kiše dok sunce sija,
lišće šušti eko nama
naši gušti.

U jeseni se mijenja
i pada i bježi ušuljana
sjena, neke se traže od
lakoće šuljaju, malo love
a malo se guraju. I sunce
malo drugačije sjaji, ono se
lagano ukaže bliži i udalji.

Godišnja doba me često
podsjećaju na djecu zbog
te neke lakoće postojanja
ili tog nekog bivanja, davanja
malo inata pa malo slatkog
osmijeha i ljepota igranja svega što
nam je majka priroda dala..

I tog raznolikog stvaranja,
promjene karaktera kao
što se mijenja s vremena
na vrijeme, ostaju stvaranja
srca uspomene.

Ta jesen u vjetru, zima u brrrrr
snježnom, proljeće u cvijetu a
moje ljeto u morskom laganom
štihu, sve to je cjelogodišnje
za oko plesom finom isprepletenom
za dušu očaranom baletu.

Ušuljana jesen...

Moja **foto

Oznake: #ušuljana jesen

Iza oblaka

Oznake: #iza oblaka

Ta divna ljubav

Rekla je: "Ne zovi doktora, molim te, više nema smisla. Želim te samo uhvatiti za ruku i mirno zaspati." Učinio je to, uhvatio ju je za ruku i zajedno su se prisjećali trenutaka iz prošlosti - kako su se upoznali, prvi puta poljubili i o još puno događaja koje su proživjeli. Gledali se u oči, plakali i smijali se istovremeno. Ni za čim nisu žalili, bili su zahvalni za sve što su prošli zajedno. Zatim je tiho rekla: „Ti si ljubav mog života. Volim te zauvijek." Uzvratio joj je istim riječima, poljubio ju je u čelo, kao i uvijek prije spavanja. Nekoliko trenutaka kasnije zatvorila je oči i zauvijek zaspala.
Ljubav je najvažnija u životu... Zanimanje, karijera, bankovni račun, sav taj materijalizam samo su stvari, ništa više. Sve to ostaje na ovome svijetu...
Volite, jer nema ništa važnije i vrjednije od ljubavi i sjećanja koje ostavljamo iza sebe.
(Nepoznat autor)

Oznake: #ta divna ljubav

Vaš dan mile djevojčice

11.listopad ~ Svjetski dan djevojčica ~

"Obećaj mi da ćeš zauvijek zapamtiti:
Hrabriji si nego što vjeruješ da jesi,
jači si nego što izgledaš i
pametniji nego što misliš."
Winnie Pooh

Jer one i jesu hrabre, jake, pametne, ljupke. Rastu da postanu netko i nešto. One koje osvajaju svijet. One mogu sve. Zato im se to daje onu jačinu i veličinu. Da budu po potrebi trenutka a ono je put koji život stvara. Odabiru i idu.. neka im bude rast u pravom smjeru, da postanu prave djevojke a poslije žene.
Sretan vam vaš dan..:))))

Oznake: #svjetski dan djevojčica

Pokri se osmijehom..

Tuga je pogledala osmijeh i rekla ‘Kako ti zavidim, uvijek te vidim tako sretnog!’ Osmijeh joj odgovori ‘Trebaš znati koliko griješiš! Ne znaš samo koliko puta te moram pokriti.’

Svuda je najlakše tugu sresti ali tuga ona se lako uvuče a nju ne primamo već iza ugla ljepotu otkrivamo. Ne želimo tugu u blizini.. već tražim iza kiše dugu da mi dan ušareni. Nakon nje vedrinu bilo čega sunce otkriva, miluje svakog koga dira. Sjaj je u oku kad sunce mi govori toplina je suština koju se voli. Sunce je osmijeh koji se budi kroz dan ozarenih ljudi. Sa njime nikad nisi sam, budiš se vedro i sunce nosi on je dar kojim se ponosi. Osmijeh je ono što te ozari, ono je radost koja ti se podari. Smijati je zdravo i lijepo, daješ ono što nosiš a osmijeh je svijetlo. Nije s njim lako ali je potreban jer tada u tren ljepši je dan a drugom kažeš nisi sam. Puno daje i govori, besplatan i lak je.. samo izvoli:)))

Oznake: #pokri se osmijehom

Arhiva snova

U svojoj arhivi snova, ulazim u ladicu želja, tamo
je put koji otvaram u potrazi svojih prijatelja..
oni koji su uvijek sa mnom iskreno i
vjerno a zovu se osjećaji, snaga, radost, bol i slično..
oni koji u lijepom stvaraju osmijeh dinamično.
Volim ići dalje, putovati, tražiti, kod sebe uvijek
novo nalaziti.. puno ima snova dok želje se po
ladicama gomilaju i neke nove kutke otkrivaju.
Izazov je ovo vrijeme što stvara novo iskušenje.
Tražim dubinu koja uvijek gleda u širinu.
Ovo je slika gdje srce najljepše odmara, plovi
nove ideje, snove tu ganja i lovi.. neka u svojoj
maloj škrinjici sreće lete.. da po potrebi uđem
na radost me sjete.
Stepenicu po stepenicu rastu i mene drugačiju
klesaju, s pravim prijateljima tu sjaj unose..
neću suzu već smijehom da me obdare i
to u život donose.

Foto **moja

Oznake: #arhiva snova

Latice cvijet

Oznake: #latice cvijet

Taj pogled iznad kapi

Oznake: #taj pogled iznad kapi

U mriži misli

Volim pustiti misli da plove kad uvale nisu uvijek moje
one se strujama sudaraju a poslije u bijegu odmaraju.
Nije lako ali do njih može svatko.. ne stvaraj zbrku ali
u toj mriži lako se naći, neću frku.. triba mrižu novu i
iz nje izaći. Nekad se mučim ali nađem način i kao
školjka ja se iz mriže izbacim. Skok u misli kojih po
svuda ima ja volim skrenut, pustit se bonacom..
uhvatit val i pustit parangal..

Oznake: #u mriži misli

Welcome october

Listopad je milovanje vjetra, lišća i snova. Svaki mjesec ima svoje a ovaj šarenilo, boje i uspomene. A svaka nas čini bogatim i posebnim jer ono što jesi kao i ono što imaš ili gledaš čini svijet u i oko tebe. A listopad ima tu posebnost da se priroda mijenja kroz umjetnika koji ju dočara gledaj list koji se u neku drugu boju pretvara. Svatko bi trebao naći vremena da sjedne i gleda kako pada lišće. Ono govori raduje se a nekad stišće. Jesen je u bojama pastela njoj se bliži crvena, smeđa, narančasta i žuta pomiješano a u tonu evo ga po prirodnom bontonu.
Da trebamo otpustiti stvari koje nas više ne hrane. Da u melankoliji postoji dirljiva ljepota. To je suština jeseni a jesen u nama.. neka priča bude lišćem razdragana. Pusti da te ponese ljepota koja nas stvara, uči i pretvara.. :)) Sunce je inače blago a ove godine "bablje ljeto" vlada da uživati se da još u moru sada. Priroda čini svoje jesen je novo ljeto..*!* Uživajte i iskoristite ako to možete.. ~october~ je.

Oznake: #welcome october