U daljini tišine tvoje,
grle te ruke moje.
Dok čekam modru
da me iznenadi,
more mi priča i potajno
društvo pravi.
Iza oblaka tmurnih
vedrina čeka da miluje
lice isklesana silueta.
Tom žutom tragu oko
se bliži, hoće da sjaj
ostaje friški. Neke se
crte slika pamte jer
stihovi ostaju i u meni
plamte.
Nemaju ni vrijeme
ni godinu, već trag trena
u postanku. Iza oblaka
neka boja, ispred oka
prolaznih skica, formi i
raznolikih stroja. Tu
šeću i prate odvlače
pažnje mu obilate.
Hoću da ti pričam
novu priču dok ti kažem
živiš u mom stihu. Iza
oblaka svijet bježi, ispred
može da leti a ponekad sniježi.
Govori svoje kroz razno,
šalje nam znak snažno.
Tko zna da čita, on poruku
ima halo ljudi eto me u oblacima.
sunce. kiša, snijeg ali i namignem
da ti budem lijep..
Ono može biti ili tek u
nekom svijetu prikazati
ili i dalje se kriti. Iza oblaka
stati da te poprati..
Oznake: #iza oblaka
