Stavi srce u sve što radiš. Svjetski dan srca pa bilo bi super kad bi ono vladalo, bilo vođa i mjerilo. Bilo bi manje zla, došla bi bolja i ljepša vremena. Možda se od srca za srce kao sjena pomnože da se više voli a manje bude slomljenih od boli. Da zavlada srcosvijet i da samo Ljubav bude lijek. Da se gleda srcem ne samo što se njime najbolje vidi, već bez njega nema ničega. Gubi se i čovjek i život.. zato čuvaj srce jer ono čuva tebe. Kad ga daješ bogat si jer imaš nešto tako vrijedno a ono ako je pravo zna da jedino voljeti je vrijedno. Nije uvijek tako ali je ispravno i jedino što ostaje.. Zato idimo srcem i neka nas uvijek vodi... Možda se vrati jednom u nekom svijetu opet moderno ono pravo.. važnosti i vrijednosti sa smislom i razlogom tko zna:))) ostaje jedino nada..

Foto **moja

Oznake: #srcosvijet

Oznake: #u svitanju

Sretan svjetski dan kave.. gušt ispijanja u dobrom društvu.. S njom svako jutro ima poseban početak. Kad se miris širi, kada te poziva da kreneš.. Da takav početak veseli, ispuni s čežnjom, sa spajanjem okusa i mirisa jednog gušta. Uz nju se opušta.. možeš s njom svakamo ali bez nje kao da nešto fali. I tada me razbudi, da elan za novi početak.. moja kava je prava i neki ritual kao i gušt za dan stvara.. Pa krene se i bez pretjerivanja taman koliko treba..

Foto **moja

Oznake: #uz kavu

Oznake: visina

I odjednom ljeto se pretvorilo u jesen. Odlučio je odmoriti, prepustiti mjesto i dati nove zrake sunca kratke i blage. Malo i zasuziti nakon puno ljetnog sjaja smijeha i dati nam kišu a iz nje nekad i dugu. Promijene su to kao u umjetnosti svaki slikar i svaka slika je drugačija tako i sve oko nas. Kao ovih dana jesen je pokazala svoj šarm počevši s kišom a za sve ljubitelje mokrog tj kiše sada dolaze na svoje. Ja ipak čekam da slikar pusti boje na svaki list i da bude to prošarana jesen, malo da podigne radost u prirodi. Žuta, crvena, smeđa narančasta i slično.. Priroda bez boje bila bi čudna i tmurna. Svatko slika svoje, moja je u tonu.. Kad sunce sretne more, magija se rađa a takvi su trenuci poželjni i znaju biti posebni kroz različita godišnja doba. Ljetni je najljepši a ostali su zanimljivi i drugačiji. U nekima kao da se nebo srami i pušta boje lagane, ne nametljivo ali bistro žuto, crveno i narančasto u suton da te miluje i zaželi lijepu noć. Sve ima svoje a ja prepuštam da me povedu boje, mistika a ona je sastavni dio života. Neka priroda priča, osluškujmo i čuvajmo promatrajući učimo..

Oznake: #u jesen dana

Mijenja se vrijeme a promijenilo se sve iscrtalo nas kroz naraštaje a obojalo neko
ludo sivilo koje traje. Neka makne tmurnu boju i stavi zavjesu radosti i napravi novu
kulisu svoju. More da bude vedro i mirno, da sunce prosija, da kao nekad na talijanskoj televiziji
su govorili često neki voditelji na nekim programima i emisijama ALEGRIA i zbilja bi trebala zaživjeti
u nama i oko nas. Da se vrati neka normala nada, vjera, mir, jer ovo što je nastalo nas je odvojilo,
stresiralo i sve je podivljalo i priroda i ljudi. Sa sjetom se sjetim kako smo kao mali imali i godišnja
doba i svako je označavalo svoje. Zato nadam se i ovoj jeseni da nam da njene divne boje i da bude
kako spada u svojoj mjeri. Da prestanu nemiri i ratovi, kao oluje, tornada i nevere ma sve ružno oko nas
a vrate one užance i u srcu vrijedne manire kao i one značajne međuljudske odnose i regulative. Tako i zimi,
i proljeću a bome i ljetu. Vidjet ćemo hoće li se išta bar imalo popraviti i promijeniti na bolje. Nadamo se..
Da ne govorim svakojake igre vani i družili se s vršnjacima pa bilo je skromno sa svime ali sasvim dovoljno. Nismo
zbog ničeg bjesnili a bilo je i zajedništva, sloge, nekog rekla bih jedinstva među ljudi. Nije bilo nešto što nas je
razdvajalo kao danas. Zašto nas to toliko otuđuje? Tehnologija bi trebala biti samo pomoć ne razlog da se
međusobno ne viđamo, družimo i izlazimo kad je to moguće. Ali upravo se to svelo na neko razdvajanje među ljudi.
Imali smo i godišnjih doba i znali više manje kada će koliko biti toplo, hladno, vlažno itd. A sada je priroda podivljala
i dovodi u ekstreme razno razne situacije kao i ljude. Upitno iz trena u tren a kamoli od danas do sutra. Čovjek ne
mari, pa ona ukazuje i uzvraća. I sve ostalo poznato.. Ali vračam se na početak i na ALEGRIA ako je itko
gledao i pratio znat će. Da se prisjetim najčešće je to bio legendarni Mike Bongiorno a meni baš gušt prisjećajući
se tih voditelja a neki nisu više s nama ali su bili dio mojeg a mislim i vašeg odrastanja ali poruka je ono što me
još uvijek prisjeti a srce odmah dovede u vremena ALEGRIE što znači radost ali u pravom smislu riječi. Neka se vrati
da stanu sva zla i da se vrati kao ona emisija MIR I Dobro. Rađamo se iz ljubavi a to je smisao života bar bi trebao biti.
Zato budimo poput sjemena onoga što čini tu veliku vrijednost i smisao te riječi a to je jedna i jednina LJubav!!!!

Radost cvijeća, jeseni i ptica eto malo a u tome puno sitnica...:D

Oznake: #alegria, vrijeme, ljudi, #&promijene#&, sjeta nekad prije, sada, mir, dobro, ljubav itd.

Oznake: #pozdrav ljetu mom

Samo bih svijet koji pripada nama a ne mi svijetu, osoba nestaje a ispraznost ostaje.. gdje ne postoje problemi, već rješenja.. gdje je lakoća i mirnoća.. gdje nema predrasuda i diskriminacije, gdje je bitno kako se osjećaš, zdravlje i što te usrećuje a ne nešto što nisi ti. Osobna stvar, izgradnja nešto što stvaraš putem života. Što nosiš iznutra, svatko je svijet za sebe.. svatko nosi svoje i bitke i poraze pa čak i neke stranputice. Kotrljanja u boli i izvan nje.. Ako nije bitan čovjek kao cjelovito ali biće sa srcem i dušom što li je.. gledajmo ljepotom jer je ima, uvijek se negdje nađe.. Kamo ide ovaj svijet, čemu smo poslani kao bića. Postajemo li roboti nekog novog vremena ili ?! Biti jedan uz ili za drugoga zato nas ima, zato smo poslani da kao lanac kružimo i borimo se sa suosjećanjem jer svatko ima svoje borbe a ako nema empatije ostaje prazna sebičnost. A tako izumire čovječanstvo, a toga smo svjedoci. Tamo gdje je razum bez osjećaja vlada rasulo ako hoćemo da se išta promjeni, mora se vratiti vrijednosti života ali one prave.. one srdačne. Sve drugo odlazi u nepovrat, budimo jedni drugima kao pravi bratu, brat. Ne dajmo da nas povedu krive vrijednosti i zauzmu sve jer treba i na nove generacije misliti i usaditi dobre, zdrave ma prave korijene. Imati vrijeme i dati ga.. A korijeni koji daju krila, gledaju na stranu sunca i nadu za bolji i ispravan put kroz život. Mali ljudi danas za boljeg velikog čovjeka sutra. Volim sunce pa nek ono sija u svima
nama..:))))) I smijeh da nas uvijek iznutra
grije i novu energiju daje.
Volim uvijek lipi kraj i puno dobre vibre*!*

Oznake: #promijenimo da bi imali

Oznake: #kao bajka

Oznake: #pogled u srce

Jedno volim te u bojama piše,
srce voli kako diše. U zalazak se
spoji kada grli onog koga voli. I
piše kad ne govori, čita između
reda srce se srcu preda.

Fotos **moje**

Oznake: #i pise u boji, poezija voli, zalazak, zagrljaj, srce itd.

Oznake: #prijatelji tici

Danas slavimo Međunarodni dan ljepote! Ljepota je svugdje oko nas, zastanite na trenutak i pozdravite sve ljude koji vam je unose u život! A pogotovo ako je nosiš iznutra ona zrači izvana. Vidiš, zamjećuješ lijepo poput prirode. Sunce je novo svaki dan, more koje me zadivi, cvijet koji daje život a simbol je ljepote. Osmijeh, ovisi kako ti netko priđe u većini slučaja zrači ljepotom koja dolazi iznutra. Neki te još prate kroz stanice tvog života a neki su otpali ili otpadaju. Što je na tvom putu zacrtano.. ili će s tobom do kraja ili će nečemu da te nauči. S lijepim koji osmijeh ljepotu duše ima, na drugi pokloni.. Meni se najviše dojmi ljepota i sjaj.. Zato se najviše kod mene nađe priroda, poezija, poneka priča koja u sebi nosi konotaciju onog što osjećam i volim. Ma svega se tu primijeti i osjeti, samo zastani na trenutak. Osvrni se, ima ljepote za sve. Ovisi što će te zateći, ili ćeš čuti ali ne zastaj puno već idi za lijepim jer ono je mir u srcu. Liječi i daje snagu za naprijed. Budi kotač svog vremena. Ljepota je način gledanja ali i ono što te motivira.. Kako zračiš tako privlačiš nije uvijek pravilo ali valjda ima to nešto u sebi. Pogled prema suncu.. budi sam sjaj naravno gledaj smisao i dobit ćeš ljepotu. Možda sam malo bajkovita ali takva sam s ružičastim naočalama iako sam svjesna da je negdje ima, negdje nema ali sijem to.. jer to sam ja. Ima svega, najviše ludila po svuda zato sebe guram, volim za lipotu se s istim takvim znojnim. Lipog ima svega ali dosta je tražiti ju i gledati. S darom života svatko je predodređen za lijepo. Gledam u more, izvor ljepote.. u sitnicama koje imaju veličinu a toliko ih ima. Nekako sve je manje čujemo a toliko ju imamo potrebe. Dok slikam gledam neki svijet trenutka koji me obuzme i oduševi. Uhvatim to a tad vidiš koliko je svjetla i tog nečeg oko nas. Svatko Od svakog čovjeka ima izbor da bude promjena koju želi vidjeti u svijetu. I opet sve ide pre daleko a ne želim gledati sve ovo oko nas a vidim.. a di je lipota koja nam je dana, pitam se.. moramo joj vratiti onaj njezin stari ali lijepi sjaj. Ne možemo skroz ali moglo bi biti bolje. Zato treba biti u potrazi za ono čime smo željni mira, ljubavi, radosti, lijepih osjećaja, pažnje itd. Sve ono što je dar a nosimo u sebi i dijelimo..:)))

Slike: moje

Oznake: #lipota moja

Volim ovu priču. Nikad dovoljno puta ponoviti. Ljubav nije primanje već davanje. Zato je toliko nesretnih u ljubavi!

Na autocesti vozaču automobila puknula je guma. Na nesreću i rezervna guma bila je prazna. Nakon mnogo pokušaja jedan automobil stane i pomogne vozaču tako da mu je dao svoj rezervni kotac. Na pitanje kako da mu se oduži vozač koji je pomogao kratko je rekao pa pomozite nekome u nevolji i tako ćete mi se najbolje odužiti.
Nakon sto je vozač stigao na destinaciju išao je s parkirališta u Hotel i ugleda kako trojica tuku jednog čovjeka. Sjetivši se riječi uleti u gužvu i obzirom da je bio prilično jak rastjera napadače. Čovjek kojeg su tukli upita ga dobri čovječe kako da ti se odužim. Jednostavno odgovori spasitelj. Kad netko bude u nevolji pomozite mu. Taj napadnuti bio je direktor jedne velike tvrtke i imao je idući dan sastanak upravnog odbora na kojem je trebalo odlučiti tko će dobiti stan od firme. Već je sve bilo dogovoreno da stan dade sinu jednog drugog direktora koji je radio u njegovoj firmi i koji je samac i živio je u luksuznoj kući kod roditelja. Drugi na listi bio je radnik podstanar koji je imao Ženu i troje djece. Pod dojmom jučerašnjeg događaja direktor ipak promjeni mišljenje i stan dodijeli radniku s troje djece. Taj radnik upravo je onaj vozač koji je na početku priče pomogao čovjeku u nevolji i dao mu svoj rezervni kotač.
Zato kad vidite nekoga u nevolji priđite i pomozite. Sigurno će vam se dobro vratiti kad tad.
N/A

Oznake: davanje, pria

Dok gledam zorom budi se dan..
on prostire svoje boje, srce bira što će
okom grabit svoje. Ono dok zamišljeno
gledam sva se tu, nađem i njemu predam..
Zaljubljena u boje, što ću takvo je oko ali
i srce moje. Iz izlaska do zalaska sve
se šeće eto što se rastavit od tebe neće.

Slike: moje

Oznake: #zadivljeno, nošena bojom, ljepota dana, izlazak, zalazak

Oznake: #zove me

Ovo su zapravo priče o jednoj vječnoj sanjarica. Bitni su oni s kojima dijeliš život i s ovim drugima koji čine tvoje stanice, sporedne ceste.. S onima s kima se prolazi ili ti ih život stavlja na put. Imam prijatelje ali i imam one koje mi srce miluju to su oni koji čine da budna sanjam a često im se u mislima vraćam. Avanturu svoju tu prihvaćam. Sama činim film u kojim s njima plivam u nekom Delfin svijetu (kao mala gledajući Flipper, a djeca upijaju, zamišljaju.. ) a tu se ne dam van ni kao odrasla a oni su slatki a ja tu njihovim svijetom tako dobro ljudski vladam.. ona koja u plavom sniva a s njima lipo je biti kao diva.. taj njihov zvuk u priču spada a s njima pričati, gibati se, gušt je koji srcem vlada. Onda na konjima sam ona prava koja se kaubojka osjeća a tu se oživi u nekom filmu koji se snima po svim gradovima u tim čizmama nekad u Teksasu a sada u mom svijetu s hlačama, majicama, čepsevima i šeširom da sva moja kauboj style ostaje i praši ko u nekom vesternu.. ipak kad te to nosi a ono s tobom vjetar u kosi, toliko žara i čari probaš a kako odoljeti tom svitu.. ali srce je tu.. vodena ili vestern style.. moja avantura u svijetu gdje se osjeća kao svoj na svome pa makar mašta, san ili neki ostvareni tren/dan... Samo osjećaj me tu budi, drži i nosi.. znaš da je to posebno a sve je to od onoga što si osjetio, vidio i znao.. Od toga se pobjeć ne da, ljubav prema tim milim, blagim, lijepim, slobodnim, veselim i jakim životinjama je to.... malo iz jave, malo iz mašte kad susret te u srce takne. Toliko lipih trenutaka, upoznavanja, novih ideja, izazova i svega i svačega bilo je lipo a one ostaju kroz godine moje omiljene umiljate priče koje me i prate i vode dalje i dalje.... To ostaje i traje..


Slike su moje.. lipote mora i terena.. i malo da se vratimo u neke čari kao i u manjež da se ne zaboravi.. avanture život srcozov pravi..

Oznake: #srcozov, pria, svijet