Ne mogu se oprostiti od ljeta jer ono
i dalje u meni šušur stvara. Val i te
kapi čiste ljepote zdravo mi govore i
kažu vrati se to je tvoje more. Ono
je moje i ono nema zaborava. Dok
plivam lagano u njegovu se dubinu
skrivam a ono me hvata i nosi u nove
zamahe jer sa mnom se ponosi.
Kad me love sjete na duge tople
dane, bose noge i jezike strane,
sunce koje vrije uzmem naočale i
kapu uz more i zalaske lipo mi je.
Tu se udubim, u moj svijet lipote
bacim sidro i evo i pjesme i note..
kalendarski odlaziš ali iz mene
nikada, nosim te kroz jeseni i
zime a u proljeće bližiš se a tad
znam da LJETO JE tu a more u
meni žubori i veseli se slobodi i
lakoći, guštu jer ono toliko daje a
prima svakog u svoje odaje. Budi
dobar prema njemu da ti istim vrati
a ono ima puno blagodati.
Sutra nam je kraj još jednog ljeta ali
radujem se već sljedečem..:)))