Pričam ti priču iz visina, miluje ruka iz davnina
ona ljepota plava, nošena zvijezdom put zaborava.
Paleći svjetlo ostavljaš trag, veselo nebo i netko meni
drag. Uvijek je tamo i zna da se sjetim u srcu nosim
a pogled mu dajem povezano ostajem. Posvećujem mu
tren samo za nas izdvojen. I tamo se sve osjeća, dodir
poput cvijeća, što počinje u veličini završava u tišini.
Duša u duši, u raju cvijeća beskrajna livada a najlipše
me na tebe sjeća. Velika sila nikad ne spava, mjesto bez
zaborava.. *!*