I odjednom ljeto se pretvorilo u jesen. Odlučio je odmoriti, prepustiti mjesto i dati nove zrake sunca kratke i blage. Malo i zasuziti nakon puno ljetnog sjaja smijeha i dati nam kišu a iz nje nekad i dugu. Promijene su to kao u umjetnosti svaki slikar i svaka slika je drugačija tako i sve oko nas. Kao ovih dana jesen je pokazala svoj šarm počevši s kišom a za sve ljubitelje mokrog tj kiše sada dolaze na svoje. Ja ipak čekam da slikar pusti boje na svaki list i da bude to prošarana jesen, malo da podigne radost u prirodi. Žuta, crvena, smeđa narančasta i slično.. Priroda bez boje bila bi čudna i tmurna. Svatko slika svoje, moja je u tonu.. Kad sunce sretne more, magija se rađa a takvi su trenuci poželjni i znaju biti posebni kroz različita godišnja doba. Ljetni je najljepši a ostali su zanimljivi i drugačiji. U nekima kao da se nebo srami i pušta boje lagane, ne nametljivo ali bistro žuto, crveno i narančasto u suton da te miluje i zaželi lijepu noć. Sve ima svoje a ja prepuštam da me povedu boje, mistika a ona je sastavni dio života. Neka priroda priča, osluškujmo i čuvajmo promatrajući učimo..