U srcu mi stoje
jesenje boje
dušom ih slika
ljepotom moga lika.
Notama piše, jesenje
kiše dok sunce sija,
lišće šušti eko nama
naši gušti.
U jeseni se mijenja
i pada i bježi ušuljana
sjena, neke se traže od
lakoće šuljaju, malo love
a malo se guraju. I sunce
malo drugačije sjaji, ono se
lagano ukaže bliži i udalji.
Godišnja doba me često
podsjećaju na djecu zbog
te neke lakoće postojanja
ili tog nekog bivanja, davanja
malo inata pa malo slatkog
osmijeha i ljepota igranja svega što
nam je majka priroda dala..
I tog raznolikog stvaranja,
promjene karaktera kao
što se mijenja s vremena
na vrijeme, ostaju stvaranja
srca uspomene.
Ta jesen u vjetru, zima u brrrrr
snježnom, proljeće u cvijetu a
moje ljeto u morskom laganom
štihu, sve to je cjelogodišnje
za oko plesom finom isprepletenom
za dušu očaranom baletu.
Ušuljana jesen...
Moja **foto
Oznake: #ušuljana jesen
