I eto kako vrijeme radi svoje da more dolazi nam u goste, svako malo nas posjeti, zapliva u središtu grada, hoće na kavu ili sok sada. Ljepša je njegova veličina iz njegove perspektive a on sada grli naše rive. Malo nam hrli s vjetrom, da nas zdrma, da prodrma sve naše sumnje a razleti i ohrabri ono što spava. Vrijedno je, ostani čvrst ne da te poljulja moja pojava. Zapjeni od udara o hridi. Ono da viruse rastjera bura čekat ćemo još malo a onda će zima reći halo, halo. Samo bez velikih ispada blago neka se pojavi jer svoj trag nježno brrrr ostavi. Hoće da nam nešto kaže toliko blago svojim potezima voli, rekla bih u prirodnom na najjače za sebe hoće da se izbori. Ona to može.. I on dođe ko brod bez mornara a ljeti naviga s puno žara. Ostaju te male nepogode vremena (negdje velike) da nauče malog čovjeka... nema mjesta uništenju, teži uvijek ka spasenju. Još smo učenici 21. stoljeća promijene, oscilacije, svakakve nepogode promijenile su sve... Neka se svijest vrati, dođu ljepši sati koji će da dobro u čovjeku kao more veliko dati a ljubav u dubini odaslati. Da se svo ludilo zaustavi, da postanemo veliki u malom, da pokažemo srce a ne zlo da se radujemo i stvaramo. Da rat stane, da mir svane. Da se zemlja prestane tresti kao čoviku od svih strašnih vijesti. I sve opet prirodi vrati sjaj bez požara i poplava jer ona je naš mali raj. Za svagda...
Post je objavljen 27.10.2023. u 20:50 sati.