Nekad se sjetim da vrijedi ona po jutru se dan poznaje oblačno i tmurno od jutra a kao da je sunce otišlo na neko daleko putovanje. Umor i težina počinju a kiša iza ugla čeka i još malo će poprimiti svoj zalet. Trebalo bi, a po osjećaju rekla bih da hoće jer me obično ne vara. I sad svi ljubitelji ovakvog dolaze na svoje.. Jesen je otvorila dupkom svoju dušu a rukama razmahala sve svoje što ima, da na sebe liči. Dok se gleda vrijeme ništa ti se ne da ali sva sreća pa često nas male stvari spašavaju, kao šalica odlične kave, razgovora ili nešto drugo .. tako da iza ovog sivila i polu mraka zbog dolaska nove fronte kišnog razdoblja koje nadam se neće dugo trajati i jutroo i dan stvaraju obične nama značajne male stvari, sitnice koje izvuku nas iz ovog van kožnog sivila. Dakle manje ili ne gledati ono sve što vuče dolje i osvrnut se na pozitive vibes i lakše i ugodnije prođe i takav dan. Kao što iza kiše dolazi sunce koje kad proviri otvori mali prozorčić srca a u njega sjaj a odmah iza toga osmijeh, raspoloženje i vrati nas u speed i excited osjećaj. Onaj pravi koji nas umjereno potiče na skladni radni dan. Osmijeh i nešto lijepo što nas taj dan zateklo. Ili uz rad i nešto drugo normalno, vedro i lipo. Takva su doba ali i u njima sunce nas posjeti i kaže evo me da te pozdravim ali u punini vračam se u proljeću i ljeti. Do tad, samo osjeti što ti se iz ovih dubina daje i otkriva a onda iza oblaka, kiše, magle i vjetra tu čistim sve za tebe, mene i dolazim u pomalo većim količinama da te obradujem i veselo zasjajim od čistoće. To je put i stvaranje. Redom i polako, samo gledaj i osvrni se tako. A zato u sebi otvarajmo ono malo sitno što daje snagu i motivira jer vrijeme u sve dira. I treba uvijek korak naprijed u jeseni i zimi uz boje one koje su tu a paletu boja stvaraju.
Moja **foto